REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kmp-5/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu za mladež Miljenku Matiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Karmen Dautović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VG, zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj: KMP-DO- 175/17 (sada: KOz-DO-302/20) od 09. veljače 2018., nakon javne rasprave održane i zaključene 3. prosinca 2024. u nazočnosti zastupnice optužbe – državnoodvjetničke savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola ŽG i zamjenice braniteljice okrivljenika Slavice Milevoj, odvjetnice iz Pule, te u odsutnosti okrivljenika VG, **.**.2024. objavio je u nazočnosti zamjenice braniteljice okrivljenika Slavice Milevoj, odvjetnice iz Pule, i

p r e s u d i o  j e

I okrivljenik VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i Ž, rođ. P, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Bosne i Hercegovine, sa završenom srednjom školom, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 400,00 EUR, bez vrijedne imovine, živi u izvanbračnoj zajednici, otac petero mlt. djece, neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što je

iako na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno broj P Ob-277/15 od 19. lipnja 2015., koja je postala pravomoćna 27. srpnja 2015., dužan za uzdržavanje svog mlt. sina PG (rođ. 2010.) i mlt. kćerke KG (rođ. 2013.) doprinositi iznosom u visini od po 937,55 kn mjesečno za svako dijete, te iako svjestan svoje obveze i u mogućnosti istu ispunjavati jer je ostvarivao novčane prihode od prijavljenog i neprijavljenog rada, nije ništa uplatio dobrovoljno već su mu počev od veljače 2016. do travnja 2017. na temelju ovrhe skidani različiti iznosi s računa na ime uzdržavanja mlt. djece, i to ukupno 16.574.94 kn, na koji način je mlt. PG i mlt. KG u vremenskom razdoblju od 27. srpnja 2015. do kraja prosinca 2017. uskratio dužno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 37.802,96 kn/5.017,32 EUR,

II dakle, nije uzdržavao osobe koje je na temelju ovršne odluke dužan uzdržavati, i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,

čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11.

III Okrivljeniku VG se za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, počinjeno na štetu PG, na temelju čl. 172. st. 2. i čl. 44. i čl. 51. st. 1. KZ/11, utvrđuje

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

Okrivljeniku VG se za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, počinjeno na štetu KG, na temelju čl. 172. st. 2., čl. 44. i čl. 51. st. 1. KZ/11, utvrđuje

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

IV Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenik VG osuđuje se na

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE

V Na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku HG izriče se

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo

VI Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljeniku VG nalaže se naknaditi trošak ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, i to trošak paušala u iznosu od 2.000,00 EUR, s time da je trošak paušala okrivljenik dužan podmiriti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pula (dalje u tekstu: ODO Pul-Pola) broj: KMP-DO-175/17 (sada KOz-DO-302/20) od 29. siječnja 2018., koja je na ovom sudu zaprimljena 9. veljače 2018., okrivljenik VG (dalje u tekstu: okrivljenik) tereti se za počinjenje dva kaznena djela protiv braka, obitelj i djece - povrede dužnosti uzdržavanja čl. 172. st. 2. KZ/11.

1.2. Predmetna je optužnica u cijelosti potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovnog broja Kmp-5/2018, Kovm-26/2018 od 7. ožujka 2018. (listovi 96-98 spisa).

2. Na temelju odredbe iz čl. 404. st. 5. ZKP/08 rasprava je u ovom predmetu održana i zaključena 3. prosinca 2024. u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika s obzirom na to da se u ovom predmetu okrivljeniku stavljaju na teret kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11 za koja je zapriječena zatvorska kazna u trajanju do 3 (tri) godine, a okrivljenik je uredno izvješten o terminu rasprave na koju, unatoč urednom pozivu, nije pristupio, niti je pravovremeno sudu dostavio dokumentaciju kojom bi opravdao svoj izostanak. Pored toga, okrivljenik je pred sudom, na raspravi održanoj 7. studenog 2019., izjavio da je uvodno citiranu optužnicu u potpunosti razumio, iznio je stav o osnovanosti optužnice i dokazima optužbe, kao i svoju obranu, pri čemu je ujedno upoznat s pravom iznošenja svojih dokaza, kao i s time koji će se dokazi izvoditi u daljnjem tijeku postupka. Konačno, zamjenica izabrane braniteljice okrivljenika je na početku rasprave održane 3. prosinca 2024. izjavila kako je suglasna s time da se rasprava provede i zaključi u odsutnosti okrivljenika, slijedom čega je zaključeno da se okrivljenik svojevoljno odrekao prava sudjelovanja na raspravi prilikom ponovnog izvođenja dokaza, odnosno da nazočnost okrivljenika na zakazanoj raspravi nije nužna te da su cijelosti ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 404. st. 5. ZKP/08 da se rasprava provede i postupak zaključi u odsutnosti okrivljenika.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je kaznena prijava i presuda zbog ogluhe (listovi 1-3 i 5 spisa), izvršen je uvid u izvadak iz sudskog registra i knjigu prometa po računu (listovi 6-9 spisa), pročitani su dopisi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te dokumentacija Porezne uprave (listovi 15-24 spisa), na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedokinje UG od 23. listopada 2017. (listovi 30-31 spisa) i 7. studenoga 2019. (listovi 116-119 spisa), s time da stranke nisu imale nikakve primjedbe na pročitane zapisnike, nadalje, pročitana je dokumentacija Financijske Agencije i Porezne uprave (listovi 36-39 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (listovi 53-61 spisa), izvršen je uvid u ovosudne spise poslovnog broja K-1216/15 i P Ob- 277/15 te izvadak iz Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske za okrivljenika, nadalje, pročitan je Izvod iz matične knjige rođenih, zahtjev za izravnu naplatu s prilozima i specifikacijom FINA-e (listovi 76-93 spisa), nalog Privredne banke Zagreb (list 121 spisa), kao i dokumentacija Centra za socijalnu skrb Pula (listovi 124-130 spisa). Zaključno, nakon čitanja izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika, s obzirom na odluku da se rasprava provodi u odsutnosti okrivljenika, pročitan je zapisnik uz reprodukciju snimke prvog ispitivanja okrivljenika od 15. siječnja 2018. (listovi 49-52 spisa) te obrana koju je okrivljenik iznio na raspravi održanoj 7. studenoga 2019. (listovi 114-116 spisa).

4. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, niti su istaknule primjedbe na provedene dokaze.

5 U ovom predmetu nije sporno, jer to potvrđuje sadržaj pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno broj P Ob- 277/15 od 19. lipnja 2015., koja je postala pravomoćna 27. srpnja 2015. (priložene spisu na listovima 5/6 i 81/82 spisa), da je okrivljenik obvezan za uzdržavanje svog mlt. sina PG (rođ. 2010.) i mlt. kćerke KG (rođ. 2013.) doprinositi iznosom od po 937,55 kn mjesečno za svako dijete, kao i da je te iznose, sukladno toč. III. navedene ovršne isprave, bio dužan plaćati na tekući račun majke i zakonske zastupnice UG koji se navodi u izreci navedene presude. Nije sporno, jer su se stranke tijekom postupka o toj činjenici suglasile i istu učinile nespornom, da je okrivljenik u međuvremenu, nakon podnošenja optužnice i formalnog početka kaznenog postupka (koji sukladno čl. 17. st. 1. toč. 2. ZKP/08 započinje potvrđivanjem optužnice kada nije provedena istraga), u cijelosti podmirio dugovanje po osnovi alimentacije za mlt. PG i mlt. KG koje se odnosi na vremensko razdoblje inkriminacije od 27. srpnja 2015. pa do kraja prosinca 2017. u ukupnom iznosu od 37.802,96 kn/5.017,32 EUR (937,55 kn x 2 mlt. djece x 29 mjeseci – 52.502,80 kn, što umanjeno za prisilno uskraćene iznose od 16.574,94 kn do trenutka podnošenja optužnice iznosi 37.802,96 kn).

6. Sporno je, s obzirom da to okrivljenik osporava u svojoj obrani, je li okrivljenik (i kada) bio upoznat sa sadržajem pravomoćne i ovršne isprave koja se odnosi na obvezu plaćanja uzdržavanja za mlt. PG i mlt. KG, nadalje, je li okrivljenik svjesno i namjerno odbijao postupati po sadržaju ovršne isprave kada se u konačnici s njom upoznao, odnosno je li okrivljenik, s obzirom na svoja primanja, bio u mogućnosti pravovremeno i potpuno plaćati uzdržavanje za mlt. PG i mlt. KG.

7. Okrivljenik prilikom prvog ispitivanja pred ODO Pula-Pola 15. siječnja 2018. (listovi 49-52 spisa) navodi da nije bio upoznat s obvezom plaćanja alimentacije za mlt. PG i mlt. KG jer mu presuda nije dostavljena na kućnu adresu. Za postojanje te obveze saznao je tek kada se zaposlio, kada je počeo raditi u firmi. Od tog trenutka mu se svakog mjeseca s plaće prisilno usteže iznos od 1.100,00 kn, iako mu ĆG u to vrijeme nije dala viđati djecu. Tvrdi da se kasnije s UG dogovorio o smanjenju iznosa uzdržavanja kojeg mora plaćati, da je ona pristala na iznos od 1.400,00 kn jer nije mogao plaćati više. Prema njegovoj obrani, taj je smanjeni iznos alimentacije od 1.400,00 kn mjesečno, umjesto iznosa od 1.100,00 kn kojeg je do tada plaćao, nastavio uplaćivati na ovršeni račun i kada je prestao biti formalno prijavljen, kada mu je prestao radni odnos, i to upravo zbog dogovora kojeg su postigli u „socijalnoj službi“. Potvrđuje kako je od srpnja 2015. pa do službenog zaposlenja u siječnju 2016., kao i nakon rujna 2016., radio „na crno“, da je neprijavljeno obavljao građevinske poslove za koje je mjesečno zarađivao između 4.000,00 i 5.000,00 kn. Tvrdi da nije mogao plaćati više od onoga što je plaćao jer ima dvoje maloljetne djece iz ranijeg braka u Bosni i Hercegovini, kao i da je u novoj izvanbračnoj vezi dobio novo dijete. Pored toga, od svojih primanja plaćao je podstanarski stan, nova izvanbračna supruga je zaposlena pa su zbog svega nekako uspjeli „izaći na kraj“. Glede visine iznosa alimentacije za maloljetnu djecu u Bosni i Hercegovini, spominje iznos od 200,00 maraka za svako dijete (100,00 EUR za svako dijete).

8. Kada je okrivljenik, s obzirom na navode da je s UG postigao dogovor o plaćanju alimentacije u smanjenom iznosu od 1.400,00 kn za oba djeteta, upitan zbog kojeg razloga takav sporazum sa suprugom nije potpisan, isti navodi da „o tome nema saznanja“, kao i da je on u više navrata htio plaćati alimentaciju izravno na njen račun, dok je NG ustrajala u tome da se provodi ovrha. Pretpostavlja da je tome razlog jer je htjela da on plaća i kamate za dugovanja alimentacije. S obzirom na to da je okrivljenik nakon toga tvrdio i da uzdržavanje nije plaćao na račun UG jer nije znao broj njenog bankovnog računa, kada je okrivljeniku ukazano da je osobno potvrdio da je sa sadržajem ovršne isprave, na kojoj je i broj računa za plaćanje uzdržavanja, upoznat u srpnju 2016. kada je s UG razgovora o Centru za socijalnu skrb u Puli (dalje u tekstu: CZSS Pula), pa kada je nakon toga upitan zbog kojeg razloga kasnije, kada je upoznat s brojem računa i načinom na koji se treba plaćati alimentacija, odnosno sa sadržajem ovršne isprave, nije nastavio s plaćanje na način određen ovršnom ispravom, okrivljenik je ustrajao u tvrdnjama da je plaćao alimentaciju putem računa koji je bio ovršen jer je to bila želja UG.

9. Nadalje, okrivljenik u svojoj obrani tvrdi da je za djecu, jer ga je ĆG to tražila, platio jedan izlet, da je kupio školsku torbu, da je u dva navrata platio vrtić, a kada je upitan zbog kojih razloga nije plaćao alimentaciju, ustraje u tvrdnjama da mu ĆG isprva nije dala da viđa djecu, da je tvrdila da ima strah za djecu, da je on zbog toga tretiran kao nekakav kriminalac, odnosno da njegovu bivšu suprugu UG ne zanima alimentacija, već samo kako da se njega stavi u zatvor. Tijekom daljnjeg iznošenja obrane koje se odvijalo u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, a sve zbog prijave za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11, okrivljenik neprekidno inzistira na razgovoru o neriješenim imovinskopravnim pitanjima s bivšom suprugom, pri čemu, potpuno pogrešno, smatra da je pitanje plaćanja alimentacije za mlt. djecu nerazdvojno povezano s time koliko on viđa djecu, s količinom novca koju je on ostavio UG, odnosno s time koliko mu ĆG, na ime vozila za kojeg je on dao novac, duguje i koliko je novca ostvarila njegovom prodajom.

10. Prilikom iznošenja obrane pred sudom na raspravi održanoj 7. studenog 2019., nakon što se očitovao da je u potpunosti razumio optužnicu te da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela za koja se tereti, okrivljenik navodi da je u potpunosti platio dugovanje po osnovi uzdržavanja za svoju mlt. djecu PG i KG, što dokazuje uplatnicom na iznos od 48.791,66 kn od 15. ožujka 2019. koju prilaže spisu (list 121 spisa). Potom ponovno ustraje u tvrdnjama da je UG ostavio određene novčane iznose nakon prestanka izvabnračne bračne zajednice, i to 48.000,00 kn zajedničke štednje koja je bila na računima mlt. PG i KG, kao i iznos od 23.000,00 kn koliko je platio za vozilo njene majke kojeg je ĆG kasnije prodala i novac zadržala za sebe. Spominje i novčane iznose koje je uložio u opremanje stana, kao i mjesečne uplate od 1.000,00 kn koje je davao njenoj majci. Tvrdi da je odmah po primitku optužnice kontaktirao UG kako bi riješio pitanje neplaćenog uzdržavanja, da je isprva spominjala iznos od 24.000,00 kn, kasnije je spominjala iznos od 35.000,00 kn, a u konačnici je došla do iznosa od 48.791,66 kn kojeg je uplatio 15. ožujka 2019. Ponovno ustraje u tvrdnjama da mu ĆG nije htjela dati broj računa za plaćanje uzdržavanja, odnosno da on nikada nije odbio platiti uzdržavanje za svoju djecu. Spominje i da je bio nezaposlen „nekoliko mjeseci“, ne precizirajući u kojim je točno mjesecima bio nezaposlen, iako tvrdnje o (kratkotrajnoj) nezaposlenosti nije iznosio prilikom prvog ispitivanja kod ODO Pula-Pola.

11. Takva obrana okrivljenika, prema stavu suda, jasno pokazuje da je okrivljenik svjesno i namjerno izbjegavao da redovno i pravovremeno, na način određen ovršnom ispravom, ispunjava obvezu plaćanja alimentacije za mlt. djecu PG i KG.

12. Prije svega, s obzirom da je okrivljenik dugovanje po osnovi uzdržavanja koje se navodi u optužnici (za razdoblje od srpnja 2015. pa do kraja prosinca 2017.) za mlt. PG i KG dobrovoljno u cijelosti podmirio tek 15. ožujka 2019., odnosno da u tom istom razdoblju niti za jedan mjesec postojanja obveze plaćanja uzdržavanja nije postupio u potpunosti i na način propisan ovršnom ispravom, potpuno su neosnovane, ali i krajnje nekorektne prema mlt. oštećenicima, tvrdnje okrivljenika da je svoju obvezu u potpunosti i pravovremeno ispunjavao kroz ovršni postupak, odnosno da plaćanje alimentacije kroz ovršni postupak, ali ne u rokovima, u visini i na način određen ovršnom ispravom, predstavlja „legitimni način plaćanja“ i ispunjavanja obveze prema mlt. djeci.

13. Kako to proizlazi iz podataka priloženih spisu, prisilna naplata alimentacije, iako je ovršna isprava u ovom predmetu postala pravomoćna 27. srpnja 2015., započela je u veljači 2016., točnije 6. veljače 2016. kada je prema podacima s bankovnog izvatka majke i zakonske zastupnice mlt. oštećenka BG (list 7 spisa) s bankovnog računa okrivljenika prisilno ustegnut novčani iznos od 13,44 kn. Od tog trenutka pa sve do 7. lipnja 2017., kada je podnesena kaznena prijava na temelju koje se provodi predmetni kazneni postupak, okrivljenik nije niti u najmanjem dijelu dobrovoljno, neovisno od iniciranog ovršnog postupka, podmirio obvezu plaćanja alimentacije (ili dugovanja po osnovi alimentacije) iz ovršne isprave. Pritom, u tom istom razdoblju okrivljenik je u veljači 2017. na svoje ime registrirao građevinsku firmu Erić Gradnja j.d.o.o. (o čemu svjedoči izvadak iz sudskog registra na listu 6 spisa). Nadalje, u tom istom inkriminiranom razdoblju, odnosno od 27. srpnja 2015. pa do prosinca 2017., okrivljenik nije bio evidentiran kao nezaposlena osoba (prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanja i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – listovi 15-18 spisa). Naprotiv, okrivljenik je u razdoblju od 22. siječnja do 19. rujna 2016. bio evidentiran kao zaposlenik trgovačkog društva Istra Panter d.o.o., dok je za preostalo vrijeme inkriminacije sam okrivljenik (prilikom prvog ispitivanja) izjavio da je cijelo vrijeme neprijavljeno obavljao građevinske poslove te da je ostvarivao stalna novčana primanja.

14. Kada se uz navedeno ima u vidu da majka i zakonska zastupnica oštećenika ĆG u svom iskazu potvrđuje navode okrivljenika o tome da je stalno obavljao neprijavljene poslove i da je time ostvarivao redovna mjesečna primanja, s obzirom na to da u svom iskazu tvrdi da je okrivljenik, prema njenim saznanjima, bio zaposlen „na crno“ (neprijavljeno) u društvu Istra Panter d.o.o. tijekom 2015., da je tijekom 2017. imao nekoliko zaposlenih u svojoj firmi koju je osnovao, kao i da je nakon listopada 2016., umjesto da njoj plaća alimentaciju na način određen ovršnom ispravom, po svom nahođenju plaćao određene novčane iznose na račun koji je bio „u blokadi“ zbog ovrhe, potpuno je jasno kako je okrivljenik, potpuno pogrešno i pravno neosnovano, smatrao da njemu pripada pravo odrediti na koji će način i koliko plaćati alimentaciju za svoju djecu.

15. Vezano za tvrdnje okrivljenika kojima sugerira da nije znao da postoji obveza plaćanja alimentacije, da presuda nije otpremljena na njegovu adresu, već na adresu [adresa] na kojoj više nije živio, odnosno da je za postojanje ovršne isprave koja se odnosi na plaćanje alimentacije i inicirani postupak prisilne naplate saznao tek kada se zaposlio (kada je počeo raditi u firmi Istra panter d.o.o.) u veljači 2016., valja ukazati da je tužba u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju poslovnog broja P Ob-277/17, u kojem je CG kao majka i zakonska zastupnica u ime mlt. oštećenika tražila isplatu alimentacije, prema sadržaju dostavnice s poleđine lista 6 spisa osobno uručena okrivljenika na adresu [adresa] 25. svibnja 2015., kao i da je prema sadržaju dostavnice s poleđine lista 10 spisa otpravak presude zbog ogluhe Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja P Ob- 277/15 od 19. lipnja 2015. osobno uručen okrivljeniku 9. srpnja 2015., slijedom čega je u potonjem spisu utvrđena pravomoćnost presude s danom 27. srpnja 2015.

15.1. Štoviše, u istom je spisu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju poslovnog broja P Ob-277/18 okrivljenik osobno, što potvrđuje primjerak dostavnice s poleđine lista 12 spisa, primio primjerak rješenja kojim mu se nalaže plaćanje sudske pristojbe također na adresi [adresa], i to puna dva mjeseca kasnije - 7. rujna 2016, iako iz podataka Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske proizlazi da je okrivljenik imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] nakon 24. travnja 2015. (do tog datuma imao je prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]) pa sve do 30. studenog 2015., kada je prijavio prebivalište na adresi [adresa]. S tim u vezi, potrebno je istaknuti da okrivljenik, kako to proizlazi iz priloženog spisa K-1216/15, na prijavljenoj adresi prebivališta - [adresa] (što potvrđuju vraćene dostave s listova 71-73 spisa) nije primao pismena upućena 12. i 22. listopada 2015.

15.2. Nadalje, iako odredba čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisuje da je dostavnica javna isprava koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, kao i da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, okrivljenik sve do dana okončanja dokaznog postupka, kako to proizlazi iz podataka u spisu, nije pokrenuo nikakav postupak zbog navodnog krivotvorenja njegovog potpisa. Dakle, iako je (u odgovoru na optužnicu) sugerirao da on nije (već da je to protuzakonito učinila ĆG) potpisao dostavnice kojima potvrđuje primitak tužbe s pozivom davanja odgovora na tužbu, presude zbog ogluhe i rješenja kojim mu se nalaže plaćanje sudske pristojbe, tijekom cijelog trajanja ovog postupka (sve od prvog ispitivanja 15. siječnja 2018.), unatoč postojanju profesionalnog branitelja – odvjetnika, okrivljenik nije inicirao nikakav postupak kojim bi pravno dokazao osnovanost svojih tvrdnji o tome da nije osobno preuzeo pismena u postupku ovog suda poslovnog broja P Ob-277/18, odnosno da sve do siječnja 2016. nije bio upoznat sa sadržajem ovršne isprave i načinom na koji je bio dužan plaćati alimentaciju.

15.3. Posebno se ukazuje da iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje UG od 8. rujna 2015. (spis ovog suda poslovnog broja K-1216/15) proizlazi da je okrivljenik nakon sukoba s UG u ožujku 2015. živio u stanu koji je bio udaljen svega stotinjak metara od obiteljske kuće u kojoj je ĆG nastavila živjeti s djecom, kao i da je ĆG tvrdila da se s okrivljenikom znala susretati jer je živio u blizini, iz čega sud zaključuje da su potpunosti neosnovane i neistinite tvrdnje okrivljenika kojima sugerira da nije osobno potpisivao pismena koja su njemu bila upućivana na adresu [adresa], odnosno da su takvi navodi okrivljenika, čemu u prilog govori i njegova kasnija upornost u izbjegavanju cjelovitog i ovršnom ispravom određenog načina plaćanja alimentacije, u potpunosti usmjereni izbjegavanju kaznene odgovornosti.

16. Na izbjegavanje kaznene odgovornost u ovom predmetu očito su usmjereni i navodi okrivljenika da je bio u istražnom zatvoru „znatno vrijeme“, odnosno da zbog toga nije mogao plaćati alimentaciju. Naime, spis Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja K-1216/15 okončan je izdavanjem presude s kaznenim nalogom poslovnog broja K-1216/15 od 22. rujna 2015., koja je postala pravomoćna 6. prosinca 2015., kojom je okrivljenik osuđen za počinjenje tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl 136. st. 2. i 4. KZ/11 za koja mu je izrečena jedinstvena zatvorska kazna u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uz rok provjeravanja od 2 (dvije) godine. Prema sadržaju pritvorskog zapisnika od 20. svibnja 2015. (list 33 spisa) okrivljenik je uhićen 19. svibnja 2015. u 22,45 sati, a iz pritvora je otpušten svega dva dana kasnije – 21. svibnja 2015. nakon što je ispitan, što nalazi potvrdu u rješenju o određivanju mjera opreza Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola pod brojem K-DO-255/15 od 21. svibnja 2015. (listovi 42-44 spisa). S obzirom da je potonjim rješenjem okrivljeniku određena mjera opreza redovnog javljanja dežurnom policijskom službeniku Policijske postaje Pula iz čl. 98. st. 2. toč. 3. ZKP/08, kao i da je ta mjera u odnosu na okrivljenika ukinuta rješenjem ODO Pula-Pola broj: K-DO- 255/15, Ir-DO-177/2015 od 14. rujna 2015., potpuno su nejasne konstatacije obrane sadržane u odgovoru na optužnicu (koje su očita posljedica nepripremljenosti, odnosno činjenice da uvid u spis poslovnog broja K-1216/15 nije izvršen prije sastavljanja takvog dopisa) da je okrivljenik bio u istražnom zatvoru „značajno vrijeme“, da zbog tog „značajnog boravka“ u istražnom zatvoru (uhićen je 19. svibnja 2015 u 22,45 sati i pušten na slobodu 21. svibnja 2015.) nije mogao privređivati, odnosno da bi postojala mjera opreza zabrane uspostavljanje kontakata s UG i zabranom pristupa prema njoj te da upravo „takva mjera zabrane približavanja dokazuje da okrivljenik nije preuzeo ovršnu ispravu jer se nije smio približiti adresi [adresa].

17. Okrivljenik je u svojoj obrani spominjao sporazum koji je zaključen kod Centra za socijalnu skrb, a koji bi njega ovlastio da plaća alimentaciju u mjesečnom iznosu od svega 1.400,00 kn za oboje djece, odnosno da može plaćati alimentaciju u iznosu koji je manji i na drugačiji način od onog koji je određen ovršenom ispravom, kao i da je „imao razloga vjerovati da je takav dogovor valjan jer ga nije sklapao i o tome razgovarao na tržnici, već u instituciji“. Vezano za takve navode valja navesti da spisu nije priložen niti jedan službeni dokument Centra za socijalnu skrb ili bilo kakva isprava koja bi potvrdila da je ĆG ili neko drugo (nadležno) tijelu okrivljeniku promijenilo obvezu i način plaćanja dugovanja po osnovi alimentacije iz ovršne isprave. Stoga, sud prihvaća kao uvjerljive i istinite tvrdnje UG koja navodi da je u okolnostima potpuno neredovitog plaćanja alimentacije od strane okrivljenika, unatoč postojanju znatnog iznosa dospjelih dugovanja po osnovi alimentacije, pristala da okrivljenik plaća iznos od 1.400,00 kn mjesečno, ali ne na ime redovnih mjesečnih iznosa alimentacije za mlt. K i KG, već na ime dospjelih neplaćenih iznosa alimentacije, dok pitanje visine redovnih mjesečnih iznosa alimentacije i nije bio predmetom dogovora između nje i okrivljenika. Pored toga, iako sam okrivljenik tvrdi da je pristao na plaćanje tog iznosa – od 1.400,00 kn mjesečno, dostupni podaci u spisu potvrđuju navode UG koja tvrdi da okrivljenik takav sporazum nije poštovao, jer ne samo da nije započeo s plaćanjem dugovanja alimentacije, već nije niti podmirivao redovne obroke alimentacije, odnosno da se i nakon tog susreta s okrivljenikom u Centru za socijalnu skrb s računa okrivljenika nastavilo prisilno ustezanje iznosa od 1.112,00 kn (iako je ĆG u to vrijeme samo na plaćanje obveze vrtića za djecu trošila 1.000,00 kn mjesečno).

18. Sugeriranje okrivljenika kako je majka djece kriva za nastalu situaciju jer je pokrenula ovrhu na njegovom računu, odnosno tvrdnje okrivljenika da svoje dugovanje uredno plaća kroz ovrhu na način da određene mjesečne iznose, koje on smatra primjerenim, polaže na ovršeni račun, a takvi iznosi ne odgovaraju potpunim iznosima alimentacije, već jedva prelaze polovinu iznosa alimentacije određenih ovršnom ispravom i nisu dostatni za podmirenje dospjelih dugovanja alimentacije, kao i sugeriranje da je takvim postupanjem okrivljenik uredno ispunjavao svoju obvezu prema djeci i da je „nebitno jer on plaća ovrhom ili na drugi način“, potpuno su promašeni, posebice kada se ima u vidu da je provedbom ovrhe na ime alimentacije za dvoje mlt. djece u veljači 2016. namiren iznos od svega 13,44 kn, u listopadu 2016. iznos od 677,52 kn, a u preostalim mjesecima uglavnom iznos od oko 1.100,00 kn (sve do ožujka 2017.).

19. Konačno, činjenica da je okrivljenik djeci u više navrata dao džeparac, protivno stavu okrivljenika, ne može ni na koji način utjecati na pitanje urednog i zakonitog plaćanja uzdržavanja na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, niti na uredno ispunjenje obveze alimentacije utječu neriješeni imovinskopravni odnosi bračnih drugova, odnosno tvrdnje okrivljenika da je on određene iznose uložio u imovinu koja se stjecala u braku (izvanbračnoj zajednici) i da takva potraživanja želi „prebiti“ s dugovanjem po osnovi alimentacije. To stoga što povremena kupovina odjeće i obuće djeci, povremeno davanje džeparca i novca za školska putovanja, rođendanskih poklona, kupnja tableta ili odjeće, ne predstavlja ispunjavanje obveze uzdržavanja, niti je okrivljenik u mogućnosti sam birati kada će, kako i koliko platiti za uzdržavanje djece. Naprotiv, roditelj koji je pravomoćnom sudskom presudom obvezan na plaćanje uzdržavanja dužan je poštivati tu pravomoćnu sudsku odluku i zakonsku obvezu koja iz nje proizlazi te je uredno i redovito izvršavati, jer kada to ne čini on na drugi način izbjegava davanje uzdržavanja.

20. Za postojanje inkriminiranih kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2 KZ/11 potreban je trajniji negativni stav počinitelja prema obvezi uzdržavanja. Taj stav u konkretnom slučaju, prema stavu ovog suda, proizlazi upravo iz načina postupanja okrivljenika koji kroz cijelo inkriminirano razdoblje, iako ostvaruje redovna primanja iz kojih može uredno plaćati alimentaciju, ne ispunjava u potpunosti svoju zakonsku obvezu prema djeci, već samo djelomično, koliko (i kako) on smatra potrebnim, nezakonito disponirajući visinom plaćenih iznosa uzdržavanja i vremenskim slijedom izvršenih uplata.

21. Dakle, iako priloženi podaci potvrđuju da je, nakon iniciranja postupa prisilne naplate neplaćenih iznosa uzdržavanja u veljači 2016., svakog mjeseca od okrivljenika putem ovrhe naplaćen određeni iznos alimentacije, okrivljenik nije niti jednog mjeseca (za razdoblje inkriminacije) iznos uzdržavanja za mlt. djece iz ovršne isprave uplatio pravodobno, potpuno i na način određen ovršnom ispravom, već je pitanje neplaćene alimentacije za inkriminirano razdoblje, kako to proizlazi iz podataka priloženih spisu riješio tek naknadno - uplatom izvršenom 15. ožujka 2019. (iznos od 48.791,66 kn – uplatnica s lista 121 spisa), dakle, kada je protiv njega već iniciran kazneni postupak i nakon što je potvrđena optužnica u ovom predmetu.

22. Već sama činjenica da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju bio radno sposoban, da je u tom istom razdoblju (osim dva dana kada je bio uhićen) bio stalno zaposlen, da u tom istom razdoblju ni na koji način nije pokazao odgovornost da iz ostvarenih prihoda redovno doprinosi za uzdržavanje svoje djece, niti je pokrenuo bilo kakav postupak za smanjenje (ili promjenu) iznosa visine uzdržavanja, kao i činjenica da je u svojoj obrani jasno iskazao da je svjesno i namjerno odbijao plaćati alimentaciju na račun majke i zakonske zastupnice sinova UG, dakle, na način, u vrijeme i u rokovima određenim ovršnom ispravom, ukazuje na namjeru okrivljenika da ignorira očigledno postojanje pravomoćne sudske odluke na temelju koje je to bio dužan činiti. Stoga, kako spisu priloženi podaci potvrđuju da okrivljenik nije izvršavao svoju obvezu na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, odnosno da ne postoje opravdani razlozi koji bi ga, u smislu čl. 172. st. 3. KZ/11, oslobađali od odgovornosti za počinjenje kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11, po stavu suda okrivljenik je inkriminiranim postupanjem ostvario objektivna obilježja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11.

23. Glede okrivljenikove ubrojivosti u vrijeme počinjenja djela, njegova ubrojivost u inkriminiranom razdoblju nije ničim dovedena u pitanje, pa sud zaključuje da je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, kao i da je kaznena djela počinio s izravnom namjerom, odnosno da je bio svjestan da je njegovo ponašanje protupravno i društveno neprihvatljivo. Tijekom dokaznog postupka sud utvrđuje da je okrivljenik bio upoznat s postojanjem obveze plaćanja uzdržavanja za mlt. djecu iz ovršne isprave, odnosno s načinom na kojeg je obvezu trebao ispunjavati. Navedeno potvrđuju dostavnice priložene spisu ovog suda poslovnog broja P Ob-277/15, s time da okrivljenik nije osporio dokaznu snagu navedenih isprava, tim više što svjedokinja ĆG potvrđuje da je okrivljenik (osobno) preuzimao sadržaj pismena koja su mu upućena, odnosno presude koja mu je uručena. Također, po stavu ovog suda, okrivljenik je zasigurno bio svjestan činjenice da neplaćanje dužnog iznosa uzdržavanja predstavlja postupanje koje je protivno sudskoj odluci, odnosno da je takvo ponašanje kaznenopravno nedopušteno, kao i da je, s obzirom na primanja koja je ostvarivao od rada, mogao dobrovoljno ispuniti obvezu plaćanja uzdržavanja da je to doista i htio učiniti.

24. Slijedom svega navedenog, sud je okrivljenika na temelju čl. 172. st. 1. i 2. i čl. 23. KZ/11 proglasio krivim za počinjenje kaznenih djela opisanih u optužnici, i to na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

25. Za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora do tri godine. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne za počinjena djela sud je okrivljeniku olakotnim cijenio činjenicu da je prethodno kazneno i prekršajno neosuđivan. Otegotnim je cijenjena i duljina razdoblja u kojem je okrivljenik uskratio uzdržavanje djeci, kao i visina dužnog iznosa uzdržavanja kojeg je propustio isplatiti. Podmirenje dospjelih iznosa alimentacije naznačenih u optužnici sud nije cijenio posebno olakotnim jer je uslijedilo nakon iniciranja kaznenog postupka i potvrđivanja optužnice u ovom predmetu. Drugih olakotnih i otegotnih okolnosti sud nije našao.

26. Na temelju izloženih razloga, imajući pritom u vidu način i okolnosti počinjenja samih djela, sud je okrivljeniku za svako od kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, nakon čega je, na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, okrivljenika osudio na predloženu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine na koju je, na temelju čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu kojom je određeno da se zatvorska kazna na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

27. Sud je stajališta da će upravo takvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, da će navedena sankcija utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

27. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeniku je naloženo da podmiri trošak ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, i to trošak paušala u iznosu od 2.000,00 EUR. Kako je na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj: 145/11) sudski paušal moguće odrediti u iznosu od 300,00 do 50.000,00 kn, sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 2.000,00 EUR imajući u vidu složenost predmeta, okolnost da je postupak pokrenut 2018. te da predmet okončan nakon održane četiri rasprave na kojima je saslušan jedan svjedok. Okrivljenik je u ovom kaznenom predmetu, koji se vodi radi neplaćanja alimentacije za njegovu djecu, odlučio angažirati izabranog branitelja kako bi dokazao da je, iako je znao da alimentaciju nije plaćao na način određen ovršnom ispravom, alimentaciju u cijelosti podmirio. S obzirom da je sud stava da strankama nije potrebno honorirati ustrajnost na provođenju dugotrajnih sudskih postupaka u kojemu će se financijski iscrpljivati žrtve koje traže zaštitu svojih prava putem suda, odnosno da se kod stranaka sudskih postupaka treba poticati svijest da (nepotrebno) angažiranje pravosudnog aparata iziskuje troškove koje sudionici u slučaju gubitka spora moraju podmiriti, a posebno da je okrivljenik u svojim osobnim podacima naveo da ostvaruje redovna mjesečna primanja, stajalište je suda da će okrivljenik, uzimajući u obzir i da sud dozvoljava plaćanje troškova kaznenog postupka u više obroka, moći podmiriti navedenu obvezu plaćanja prouzročenih troškova u odmjerenom iznosu bez da dovede u pitanje svoje uzdržavanje, odnosno plaćanje alimentacije za osobe koje je dužan uzdržavati.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Puli 11. prosinca 2024.

Sudac za mladež:

Miljenko Matić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, okrivljenik i braniteljica okrivljenika, a u korist okrivljenika i osobe taksativno navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je okrivljeniku dostavljen prijepis presude.

Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, na broj KOz-DO-302/20

2. okrivljenik VG

3. braniteljica okrivljenika Marija Budmir, odvjetnica iz Pule

Po pravomoćnosti:

4. majka i zz oštećenika ĆG