Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: K-20/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Maje Sikora, kao predsjednice vijeća, sutkinje Jarmilke Kučera-Slivar, kao članice vijeća te sudaca porotnika Anđele Rubetić, Mihaele Pavličić i Antonia Lacka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Cebović kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog AR, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju iz čl. 111.a st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., dalje: Kazneni zakon), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-17/2024 od 23. listopada 2024., nakon održane i zaključene javne rasprave 11. prosinca 2024., u nazočnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Gorana Gašpara i branitelja optuženika po službenoj dužnosti odvjetnika ER te optuženog AR, istog dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 dalje: Zakon o kaznenom postupku), utvrđuje se da je

optuženi AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i E, rođene K, rođen **.**.1935. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik s mirovinom u mjesečnom iznosu od oko 450 eura, oženjen za KR, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio, vlasnik kuće i zemljišta u [adresa] i suvlasnik stana na adresi boravišta, neosuđivan, nekažnjavan, drugi kazneni postupak se ne vodi, prema rješenju suca istrage Županijskog suda u Bjelovaru broj Kir-484/2024 od 26. lipnja 2024. nalazi se u istražnom zatvoru u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu

U STANJU NEUBROJIVOSTI

POČINIO PROTUPRAVNO DJELO

što je: 26. lipnja 2024. oko 00,40 sati, na trećem katu stambene zgrade u [adresa], u spavaćoj sobi stana u kojem je živio sa suprugom KR, za vrijeme dok je KR spavala u krevetu, u stanju organskog sumanutog poremećaja i demencije, u namjeri da je usmrti, kleknuo na krevet i željeznim čekićem sa drvenom drškom više puta snažno udario KR u predjelu glave pri čemu se ista probudila i vikala upomoć i pokušavala se braniti hvatajući rukom dršku čekića, zadobivši pritom teške tjelesne ozljede u vidu natučenja glave s višestrukim ranama razderotinama, krvne podljeve kože oko oba oka, krvne podljeve mekog oglavka čeono desno i čeono-tjemeno lijevo, ranu razderotinu kože korijena nosa, prijelom lijeve tjemene kosti s utisnućem ulomaka, ranu razderotinu kože lijeva šake, oteklinu hrpta lijeve šake s zrakom u potkožnom tkivu, višeiverni prijelom bližeg kraja 4. kosti doručja lijeve šake s pomakom ulomaka, prijelom baze 5. kosti doručja bez bitnijeg pomaka ulomaka te oteklinu donjeg dijela lijeve podlaktice dok je smrtni ishod izostao zbog dolaska policijskih službenika,

dakle, u neubrojivom stanju poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela da počini rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe,

čime je počinio protupravno djelo protiv života i tijela zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju, opisano u čl. 111.a st. 1. u vezi sa čl. 24. i čl. 34. Kaznenog zakona.

II. Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku,

optuženom AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu A i E, rođene K, rođenom **.**.1935. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljaninu Republike Hrvatske, umirovljeniku s mirovinom u mjesečnom iznosu od oko 450 eura, oženjenom za KR, ocu dvoje punoljetne djece, vojsku služio, vlasniku kuće i zemljišta u [adresa] i suvlasniku stana na adresi boravišta, neosuđivanom, nekažnjavanom, drugi kazneni postupak se ne vodi, prema rješenju suca istrage Županijskog suda u Bjelovaru broj Kir-484/2024 od 26. lipnja 2024. nalazi se u istražnom zatvoru u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu se

o d r e đ u j e

prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju 6 (šest) mjeseci.

III. Na temelju čl. 79. Kaznenog zakona, trajno se oduzima čekić sa drvenom drškom ukupne dužine 0,30 m te dužine metalnog dijela 0,11 m, izuzet sa mjesta događaja prilikom provođenja očevida 26. lipnja 2024. na podu spavaće sobe u stanu u stambenoj zgradi na trećem katu u [adresa] te će se isti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

IV. Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je optužnicom broj KO-DO-17/2024 od 23. listopada 2024., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kov-27/2024-7 od 28. studenog 2024., postavilo na temelju čl. 550. st. 1. Zakona o kaznenom postupku zahtjev Županijskom sudu u Bjelovaru da se utvrdi kako je optuženi AR u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju iz čl. 111.a st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona te zahtjev da mu se odredi prisilan smještaj u psihijatrijskoj ustanovi prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ 76/14., dalje: Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama).

2. Sud je sukladno čl. 552. st. 2. Zakona o kaznenom postupku prije početka rasprave u prisustvu vještaka psihijatra ispitao optuženika radi utvrđivanja njegove raspravne sposobnosti te kako je vještak psihijatar utvrdio da je optuženik raspravno sposoban, rasprava je održana u nazočnosti optuženog AR.

3. Optuženi AR se kod očitovanja o optužbi u smislu čl. 552. st. 3. Zakona o kaznenom postupku izjasnio da nije počinio protupravno djelo.

4. U dokaznom postupku provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Doc.dr.sc. Domagoju Vidoviću, specijalistu psihijatru i ispitana je u svojstvu svjedoka kćer optuženika ARL te su pročitani dokazi i to podaci o dojavi, zapisnik o očevidu, kriminalističko-tehničko izvješće, pročitana je i razgledana fotodokumentacija očevida nad osumnjičenom osobom, zapisnik o očevidu na mjestu događaja, izvješće o osiguranju mjesta događaja, kriminalističko-tehničko izvješće, pročitana je i razgledana fotodokumentacija očevida na mjestu događaja, prijava povreda za žrtvu, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, medicinska dokumentacija za optuženika, podaci o zdravstvenom stanju optuženog u Odjelu zdravstvene zaštite zatvorenika, medicinska dokumentacija za žrtvu KR, iskaz žrtve kao svjedoka dat na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda, zapisnik o ispitivanju svjedoka GR, zapisnik o ispitivanju svjedoka VR, zapisnik o ispitivanju svjedoka TR, karton pacijenta AR, analiza alkohola u krvi i mokraći te zapisnik o vještačenju po vještaku za toksikološka vještačenja ERL, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sudsko-medicinske struke Petra Škavića, zapisnik o vještačenju uz nalaz i mišljenje glavnog vještaka za biološka vještačenja Marijane Macan Centra "Ivan Vučetić", zapisnik o vještačenju uz nalaz i mišljenje vještaka za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija ZR. Pročitani su podaci kaznene evidencije i prekršajne evidencije te je na kraju dokaznog postupka ispitan optuženi AR koji obranu nije htio iznositi, već je samo odgovarao na pitanja svog branitelja.

5. Sporno je bilo je li optuženi AR počinio u neubrojivom stanju protupravno djelo zakonskih obilježja teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju iz čl. 111.a st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona, na način opisan u optužnici.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je optuženik počinio u neubrojivom stanju protupravno djelo zakonskih obilježja teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju iz čl. 111.a st. 1. u vezi sa čl. 24. i čl. 34. Kaznenog zakona, na način kako je to sada opisano u izreci ove presude.

7. Optuženi AR ispitan pred djelatnicima policije, sukladno čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku poricao je kazneno djelo, navodeći kako nije imao namjeru usmrtiti svoju suprugu KR, dok se prilikom prvog ispitivanja u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru branio šutnjom.

7.1. Ispitan na raspravi, optuženi AR odgovarao je samo na pitanja svog branitelja te pritom naveo kako se samog događaja vrlo malo sjeća i žao mu je zbog svega i što je njegova supruga povrijeđena, jer ona nije nizašto kriva. Napravio je to što je napravio i što se navodi u optužnici, no sa suprugom je uvijek bio u dobrim odnosima i nikada između njih nije bio sukoba ni svađe te nije imao ništa protiv svoje supruge. Kada bi ga sud pustio na slobodu, išao bi svojoj kući i u bolnicu, da se njegovo stanje donekle popravi, a misli da bi mogao ići i kući, živjeti dalje sa ženom.

8. Žrtva je ispitana na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda (str.264-267) i pritom je navela da je sa optuženim AR u braku 62 godine i da su se lijepo slagali te ne zna što mu je bilo tog dana, prilikom događaja zbog kojeg se tereti. Te večeri su oboje legli u krevet, a prethodno su razgovarali kako nema ništa na televiziji i kako idu spavati. Optuženi je prvi zaspao, zatim i ona, da bi odjednom, dok je već spavala, osjetila udarac s njene lijeve strane glave i taj udarac ju je prenuo, a ležala je na desnom boku. Vidjela je optuženog kako kleči svojim koljenima na krevetu, uz nju. Odmah potom rekla mu je da što to radi, a on je nju ponovno udario i taj drugi udarac je bio isto u glavu, ne zna točno gdje, no udarac nije bio jak kao prvi udarac. Ne zna kojim dijelom čekića je optuženi udarao. Pokušavala je rukama hvatati njegove ruke i za čekić i u jednom trenutku uspjela je čekić uhvatiti za dršku te ju tada optuženi više nije mogao udarati. Čekić je bio krvav u predjelu drške i nekako joj se klizao kada ga je uhvatila, no ipak ga je uspjela zadržati u ruci i više ju optuženi nije uspio udariti. Čekić je hvatala s dvije ruke za drvenu dršku te je osjetila da je i optuženikova ruka na toj drvenoj dršci. Ne zna koliko joj je optuženi točno zadao udaraca, misli da je bilo dva ili tri udarca. Sjeća se da je dozivala u pomoć, glasno vičući i samo odjednom vidjela je policajce u spavaćoj sobi kako stoje kraj kreveta. Ozljedu lijeve ruke moguće da je zadobila u hrvanju s optuženim prilikom trganja oko čekića. Unazad godinu dana optuženi je išao kod psihijatra nekoliko puta. Kroz sve godine braka lijepo su se slagali te je optuženi njoj bio jako dobar i dobar njihovoj djeci. Žrtva sada ima strah od optuženog i ne zna kako bi bilo kada bi k njemu pristupila ili on njoj.

8.1. Oštećena žrtva ispitana je kao svjedok na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda, kada je otklonila blagodat nesvjedočenja. Na raspravi su stranke bile suglasne da se oštećena žrtva ne poziva ponovno radi neposrednog ispitivanja na raspravi u svojstvu svjedoka, već da se njezin iskaz čita, tako da je raniji iskaz oštećene žrtve kao svjedoka pročitan uz suglasnost stranaka.

9. Provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženog pa je iz nalaza i mišljenja doc.dr.sc. Domagoja Vidovića, specijalista psihijatra (na strani 303.-315.), utvrđeno da je optuženi AR osoba koja boluje od organskog sumanutog poremećaja i demencije, najvjerojatnije vaskularne etiologije. Postoji vrlo visoki stupanj vjerojatnosti da optuženik zbog psihičke dekompenzacije tempore criminis nije bio sposoban razumjeti značenje svojih djela niti upravljati svojom voljom te su ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu sukladno čl. 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Optuženik je raspravno sposoban. Prema vještaku je utvrđeno da je organski sumanuti poremećaj psihički poremećaj u kojem perzistentne ili ponavljajuće sumanutosti prevladavaju kliničkom slikom, koje mogu biti praćene halucinacijama, no nisu ograničene na njihov sadržaj i poremećaj nastaje kod osoba kod kojih postoji oštećenje mozga-uslijed traume, tumora ili bolesti, a kod optuženika se radi o oštećenju mozga u okviru demencijskog procesa te se kod optuženika bilježi sumanuta ideja ljubomore spram supruge. Prema vještaku je utvrđeno da je demencija sindrom uzrokovan bolešću mozga, najčešće kroničnog i progresivnog tipa, u kojem postoji višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija (pamćenje, mišljenje, orijentacija, računanje, jezik i rasuđivanje). Tijek demencije je progresivan i oboljeloj osobi je sve više potrebna pomoć i skrb, a na koncu je u potpunosti ovisna o drugim osobama. Kod optuženika se radi o značajno napredovaloj demenciji i ne može se očekivati poboljšanje stanja. Uz sve navedeno, kao i okolnosti inkriminiranog kaznenog djela te sumanute ideje ljubomore, prema vještaku postoji vrlo visoki stupanj vjerojatnosti da u vrijeme događaja optuženik nije bio sposoban razumjeti značenje svojih djela niti upravljati svojom voljom, nekritičan je spram svog stanja, potpuno bez uvida u bolest, značajno organski reduciran do razine demencije te postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog svog psihičkog stanja mogao u budućnosti počiniti novo, teže kazneno djelo. Optuženik do sada nije uključen u nijedan oblik psihijatrijske skrbi, manjkave je socijalne podrške te su ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu sukladno čl. 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

9.1. Na raspravi je vještak psihijatar, ostajući kod pisanog nalaza i mišljenja utvrdio, tijekom razgovora sa optuženikom neposredno prije rasprave, da je optuženik i dalje nekritičan spram inkriminiranog kaznenog djela i bez uvida u potrebu liječenja. Uzimajući u obzir samu prirodu psihičkog poremećaja od kojeg optuženik boluje i to od organskog sumanutog poremećaja, koji je po svojoj prirodi teža duševna smetnja, da je u podlozi ovog psihičkog poremećaja demencija, najvjerojatnije vaskularne prirode, kao i da je navedeni poremećaj vrlo često teško dostupan farmakoterapiji te činjenicu da je kazneno djelo počinjeno na štetu supruge, vještak smatra da su za smanjenje forenzičke opasnosti i dalje ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu, sukladno čl. 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

9.2. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka psihijatra kao objektivan, nepristran i dat sukladno pravilima struke, znanosti i vještine. Vještak je proveo vještačenje na temelju podataka iz spisa i medicinske dokumentacije te vlastitog ispitivanja, a svoj pisani nalaz i mišljenje obrazložio je usmeno i neposredno na raspravi, pri čemu stranke nisu imale primjedbe na provedeno vještačenje. Navedenim psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno da je optuženi AR u vrijeme počinjenja protupravnog djela zbog kojeg se tereti optužnicom bio neubrojivom stanju zbog teže duševne smetnje te nije mogao shvatiti značenje vlastitog postupanja niti upravljati svojom voljom. Prema vještaku je utvrđeno da je optuženik raspravno sposoban, tako da je rasprava održana u nazočnosti optuženika.

10. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka Petra Škavića, dr.med. (str. 328- 335) utvrđeno je da je oštećena žrtva KR napadnuta i ozlijeđena od strane druge osobe 26. lipnja 2024., zadobivši pritom ozljede koje u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu i to u vidu natučenja glave s višestrukim ranama razderotinama, krvne podljeve kože oko oba oka, krvne podljeve mekog oglavka čeono desno i čeono- tjemeno lijevo, ranu razderotinu kože korijena nosa, prijelom lijeve tjemene kosti s utisnućem ulomaka, ranu razderotinu kože lijeve šake, oteklinu hrpta lijeve šake sa zrakom u potkožnom tkivu, višeiverni prijelom bližeg kraja 4. kosti doručja lijeve šake s pomakom ulomaka, prijelom baze 5. kosti doručja bez bitnijeg pomaka ulomaka te oteklinu donjeg dijela lijeve podlaktice, pri čemu prijelom lijeve tjemene kosti s utisnućem ulomaka predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, dok ostale ozljede u području glave predstavljaju svaka za sebe tjelesnu ozljedu, a nastale su sa najmanje četiri zasebna, međusobno odvojena, djelovanja sile-udarca bridom ili plohom nekog tupotvrdog sredstva od kojih je onaj u predio lijevog tjemenog dijela glave, koji je rezultirao prijelomom kosti svoda lubanje, bio zadan silom jakog intenziteta, dok su preostali bili zadani silom srednjeg intenziteta. Veći broj ozljeda na malom području glave (korijen nosa, čeoni dio glave, čeono-tjemeno) govori u prilog nepomičnosti žrtve, što može među ostalim biti i da je ozljeđivanje nastupilo tijekom spavanja žrtve, uz napomenu da ako je žrtva napadnuta za vrijeme spavanja, za očekivati je da bi ju prvi udarac probudio iz sna te bi postala svjesna i sposobna poduzimati određene obrambene radnje. Zadobivene ozljede ruke žrtve čine cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, koja je nastala djelovanjem sile jakog intenziteta, udarcem brida ili plohe nekog tupotvrdog sredstva, a s obzirom na lokalizaciju, ovu ozljedu viđamo nastalu podmetanjem ruke ispod ili ispred sredstva kojim druga osoba zamahuje prema žrtvi te se radi o pasivnim obrambenim ozljedama. Oteklina donjeg dijela lijeve podlaktice predstavlja tjelesnu ozljedu, a nastala je djelovanjem sile slabog intenziteta, udarcem ili pritiskom nekog tupotvrdog sredstva i ova ozljeda nastaje prilikom hvatanja, stiskanja ruke žrtve od strane druge osobe prigodom borbe, navlačenja i slično. Metalni dio čekića opisan u kriminalističko-tehničkom izvješću, prema vještaku Petru Škaviću, predstavlja po svojim karakteristikama podesno sredstvo za nanošenje svih gore navedenih ozljeda oštećene te se moglo raditi o bilo kojoj strani metalnog dijela čekića. Sve utvrđene ozljede nisu bile takvih karakteristika i intenziteta da bi radi istih bio ugrožen život žrtve, no prema vještaku Petru Škaviću djelovanjem sile već nešto jačeg intenziteta (u rasponu sile jakog intenziteta), mogla je nastati ozljeda glave i unutarlubanjskih struktura koja bi bila takvih karakteristika i intenziteta da bi predstavljala osobito tešku tjelesnu ozljedu pa čak i osobito tešku tjelesnu ozljedu sa smrtnom posljedicom.

10.1. Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka kao objektivan, nepristran i dat sukladno pravilima struke, znanosti i vještine. Vještak je proveo vještačenje na temelju podataka iz spisa i medicinske dokumentacije, a ni stranke nisu imale primjedbe na provedeno vještačenje pa je sud nalaz i mišljenje vještaka pročitao uz suglasnost stranaka.

11. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci SR (str.253-255), VR (str.256-258) i TR (str.259-261), koji su stanari u stambenoj zgradi u [adresa], u kojoj su na trećem katu živjeli optuženi i žrtva. Isti svjedoci čuli su iza ponoći, 26. lipnja 2024. dozivanje upomoć i zapomaganje neke osobe. Tako svjedokinja SR, koja živi na trećem katu iste zgrade, iskazuje da je čula glasno dozivanje, dreku i riječi „Upomoć, ubit će me“. Svjedokinja VR, koja živi na četvrtom katu iste zgrade, čula je ženski glas koji doziva u pomoć, a čuli su se i neki tupi udarci te je osoba stalno jaukala, a onda je shvatila da pozivi u pomoć dolaze iz stana na trećem katu i po dolasku policije, zajedno sa njima ušla je u stan u kojem je bio stariji muškarac sav krvav, koji je i otvorio vrata stana te je prišla ženskoj osobi koja je sjedila na krevetu i bila sva krvava, s ozljedama preko cijele glave, a ručnicima i maramicama joj je htjela pomoći i zaustaviti krvarenje, dok se pored kreveta na podu kod noćnog ormarića nalazio čekić, sav krvav. Zajedno s oštećenom žrtvom čekala je djelatnike Hitne pomoći i ista joj je rekla da joj je ozljede nanio suprug. Svjedok TR čuo je glasno zapomaganje i dozivanje u pomoć te je ženski glas govorio „Što si to napravio, ubit će me“, što je trajalo sve do 1,00 sat, dok nije došla policija.

11.1. Sud prihvaća iskaze prethodno navedenih ispitanih svjedoka, kao istinite i vjerodostojne, budući su isti iskazivali životno, logično i uvjerljivo, te su njihovi iskazi međusobno suglasni i podudarni, o okolnostima o kojima su iskazivali i o kojima imaju neposrednih saznanja, pri čemu nemaju razloga teretiti optuženog jer istog osobno i ne poznaju. Kako ni stranke nisu stavljale primjedbe na iste iskaze, sud je iskaze navedenih svjedoka pročitao uz suglasnost stranaka.

12. Po prijedlogu obrane ispitana je kao svjedok ARL, kćer optuženog AR (str.455. -457.), koja nema neposrednih saznanja o događaju i počinjenju protupravnog djela od strane njezinog oca, optuženog AR, na štetu njezine majke, oštećene žrtve KR, već je iskazivala o osobnim i obiteljskim prilikama optuženog te bračnom i obiteljskom odnosu optuženog i oštećene žrtve. Prema iskazu svjedokinje ARL utvrđeno je da su njezini roditelji, ovdje optuženi AR i oštećena žrtva KR u braku od 1962. i uvijek su se lijepo slagali i bili u dobrim odnosima te ravnopravni u svemu, a živjeli su u [adresa], sve do blagdana Svih svetih 2023., kada su preselili u [adresa], u stan u kojem je bio događaj 26. lipnja 2024. Optuženi već jedno određeno vrijeme nije dobro i to je stalno govorio, a dan prije događaja htjela je oca voditi psihijatru, no on to nije htio, govoreći da će ga zatvoriti. Nadalje, unazad dvije godine optuženi je doživio razna traumatična iskustva, tako što mu je umro brat i nećak te dvije sestre, pri čemu je jedna sestra umrla 20 dana prije predmetnog događaja, a živjela je s njima u domaćinstvu, u kućanstvu spojenom u „ključ“. Na optuženog je djelovalo i preseljenje u [adresa], tako da su sve ove okolnosti utjecale na zdravstveno stanje optuženog i od tada počinju njegove tegobe. Što se tiče fizičkog zdravlja, optuženi je imao karcinom prostate koji je izliječio, također ima problema sa vratnom kralježnicom i cirkulacijom uslijed čega ima vrtoglavice. Za slučaj da optuženi bude pušten na slobodu, svjedokinja ARL iskazala je da bi optuženi bio smješten kod nje, a kako radi kao učiteljica, za vrijeme dok izbiva iz stana, o optuženom bi se brinula njegova druga kćer, koja bi uzela godišnji odmor ili bolovanje za početak, a onda bi angažirale neku osobu koja bi se o ocu brinula. Na kraju svjedokinja ARL navodi da ovo što se dogodilo je šokantno i strašno, jer nikada u obitelji nije bilo nikakvog nasilja i ovo optuženom nije nimalo slično. 13. Iz zapisnika o očevidu Policijske postaje Bjelovar od 26. lipnja 2024. (str. 46.-53.) utvrđeno je da su prilikom očevida na tijelu optuženog AR ARL nađeni vidljivi tragovi crvene boje nalik na krv po cijeloj glavi, po vratu, po rukama, kao i na odjeći, a isto je vidljivo u fotodokumentaciji očevida (str.53-74).

14. Iz zapisnika o očevidu Policijske postaje Bjelovar od 26. lipnja 2024. (str. 76.-79.) utvrđeno je da su prilikom očevida na mjestu događaja u stanu u stambenoj zgradi u [adresa], na trećem katu, u spavaćoj sobi stana nađeni tragovi i to na krevetu, na plahti tragovi crvene boje nalik na krv u vidu mrlja, kapljica i prskotina, na deki zatečenoj na krevetu tragovi crvene boje nalik na zgrušanu krv, na jastuku na sredini kreveta uz uzglavlje i na jastuku na desnoj strani kreveta uz uzglavlje tragovi crvene boje nalik na krv u vidu mrlja, kao i čekić sa drvenom drškom ukupne dužine 0,30 m te dužine metalnog dijela 0,11 m, zatečen na podu spavaće sobe sa desne strane kreveta gledano prema uzglavlju te je čekić izuzet sa mjesta događaja. Navedeni tragovi su vidljivi u fotodokumentaciji očevida (str.86. -109.).

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka za toksikološka vještačenja ERL, u Službi kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, pri Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Zagreb (str.295.-297.), utvrđeno je da je optuženi AR u trenutku vađenja krvi bio trijezan, dok se ocjena o stupnju alkoholiziranosti u trenutku događaja ne može dati jer je preveliki vremenski razmak između događaja i vađenja krvi. Provedenim vještačenjem nije utvrđeno da je optuženik u vrijeme događaja bio u alkoholiziranom stanju.

16. Prema nalazu i mišljenju glavnog vještaka za biološka vještačenja Marijane Macan, u Službi bioloških i kontaktnih vještačenja, pri Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ LR“ [adresa] (str.336.-354.), nakon provedene molekularno-genetske analize spornih tragova krvi izuzetih tijekom očevida 26. lipnja 2024., utvrđeno je da sporni tragovi krvi na licu optuženog AR, na pidžami optuženog te na predmetima zatečenima na mjestu događaja u stanu, plahti, deki, jastucima i čekiću, potječu od oštećene žrtve KR, jer je vještačenjem utvrđen DNA profil osobe ženskog spola koji se podudara s DNA profilom oštećene žrtve KR. Iz navedenog proizlazi da je upravo krv oštećene žrtve nađena na tijelu i odjeći optuženog te na predmetima u spavaćoj sobi, u kojoj su se nalazili optuženi i oštećena žrtva u vrijeme predmetnog događaja.

17. Prema nalazu i mišljenju vještaka za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija ZR, u Službi daktiloskopije i identifikacije, pri Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Zagreb (str.355. -360.), vještačenjem tragova na čekiću sa drvenom drškom sa tragovima sasušene krvi daktiloskopskim pregledom metodom optičke pretrage materijala vještačenja nisu uočeni tragovi papilarnih linija, a daktiloskopskom pretragom nisu izazvani tragovi papilarnih linija. Iz navedenog vještačenja proizlazi kako nema tragova papilarnih linija na predmetnom metalnom čekiću sa drvenom drškom, iako je iskazom oštećene žrtve utvrđeno da je optuženi držao u rukama čekić, a potom da su i optuženi i oštećena žrtva za vrijeme predmetnog događaja, u određenom trenutku, držali svojim rukama predmetni čekić i za njega se otimali.

18. Sud prihvaća nalaz i mišljenja vještaka koji su proveli vještačenja navedena u točkama 15., 16. i 17. obrazloženja ove presude, kao objektivne, nepristrane i sukladne pravilima struke, znanosti i vještine, a kako niti stranke nisu stavljale primjedbe na provedena vještačenja, sud je nalaz i mišljenje tih vještaka pročitao uz suglasnost stranaka.

19. Kada se dovedu u međusobnu vezu provedeni dokazi i to iskazi ispitanih svjedoka GR, VR i TR, koji su čuli vikanje upomoć, sa iskazom oštećene žrtve KR, koja opisuje sami događaj, kao i sa činjenicama utvrđenima provedenim očevidom nad osobom optuženika i očevidom na mjestu događaja te sa provedenim sudsko-medicinskim i biološkim vještačenjem, sud zaključuje da se predmetni događaj odvijao na način opisan u optužnici te da je optuženi AR kritične zgode postupao prema oštećenoj žrtvi, svojoj supruzi KR, na način kako se optužnicom tereti. Prema iskazu oštećene žrtve KR proizlazi da joj je kritične zgode optuženi AR nanio ozljede čekićem, koji čekić je na mjestu događaja pronađen i izuzet, a prema sudsko- medicinskom vještaku čekić predstavlja podesno sredstvo za nastanak ozljeda koje je zadobila oštećena žrtva, tako da sud zaključuje da je optuženik upravo čekićem ozlijedio oštećenu žrtvu.

20. Provedenim dokazima, osobito uzimajući u obzir iskaz oštećene žrtve KR, sud je utvrdio da je optuženi AR **.**.2024. oko 00,40 sati, na trećem katu stambene zgrade u [adresa], u spavaćoj sobi stana u kojem je živio sa suprugom KR, za vrijeme dok je KR spavala u krevetu, kleknuo na krevet i željeznim čekićem sa drvenom drškom više puta snažno udario KR u predjelu glave, pri čemu se ista probudila i vikala upomoć i pokušavala se braniti hvatajući rukom dršku čekića, zadobivši pritom teške tjelesne ozljede, koje je utvrdio sudsko-medicinski vještak i koje su prethodno opisane u obrazloženju ove presude pod točkom 10. Isto tako je moglo doći i do smrtnog ishoda za oštećenu žrtvu, kako je to utvrdio sudsko-medicinski vještak Petar Škavić, jer djelovanjem sile već nešto jačeg intenziteta (u rasponu sile jakog intenziteta), mogla je nastati ozljeda glave i unutarlubanjskih struktura koja bi bila takvih karakteristika i intenziteta da bi predstavljala osobito tešku tjelesnu ozljedu pa čak i osobito tešku tjelesnu ozljedu sa smrtnom posljedicom.

20.1. Prema iskazu same oštećene žrtve, ista se pokušavala braniti hvatajući rukom dršku čekića, no oštećena žrtva, rođena je **.**.1941., dakle, u vrijeme događaja u 83. godini života pa kako je predmetni događaj dojavljen policiji 26. lipnja 2024. u 0,50 sati (str.20. -21.) te kako su odmah potom, povodom dojave o događaju, policijski službenici došli na mjesto događaja u stan optuženog, po ocjeni suda tek tada optuženi više nije mogao udarati oštećenu žrtvu čekićem po glavi, tako da je smrtni ishod za žrtvu izostao zbog dolaska policijskih službenika.

21. Na temelju provedenih dokaza sud zaključuje da je optuženik poduzeo objektivne radnje počinjenja protupravnog djela zbog kojeg se tereti, time što je, prethodno opisanim i prilikom očevida izuzetim, željeznim čekićem više puta snažno udario KR u predjelu glave.

22. Prema vještaku psihijatru utvrđeno je da se uz postavljenu dijagnozu organskog sumanutog poremećaja i demencije, kod optuženog bilježi sumanuta ideja ljubomore spram supruge, tako što pri vještačenju optuženi konspirativno navodi da je njegova supruga, ovdje oštećena žrtva, mlađa od njega, a u razgovoru on to povezuje s dolascima nekih ljudi kod njih u kuću, a kulminira učestalim dolascima "jednog susjeda", s kojim je "nešto bilo" i tijekom razgovora o toj temi optuženi je vidno afektivno angažiran. Optuženi u obrani navodi da njegova supruga nije ništa kriva i da protiv supruge nema ništa te mu je žao zbog događaja počinjenog na njezinu štetu, no iz provedenog psihijatrijskog vještačenja može se zaključiti o postojanju ljubomore optuženog spram oštećene žrtve, kao motiva za postupanje optuženika kritične zgode. Sudu je prihvatljiva obrana samo u dijelu u kojem nije u suprotnosti sa iskazom oštećene žrtve i provedenim vještačenjima te u dijelu u kojem optuženik izražava žaljenje zbog događaja i povređivanja supruge, ovdje oštećene žrtve, s kojom je proveo zajedno 62 godine u braku.

23. Prema čl. 28. st. 2. Kaznenog zakona počinitelj postupa s izravnom namjerom kad je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njihovo ostvarenje.

23.1. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema protupravnom djelu, kako je oštećena žrtva iskazala da je spavala i da ju je probudio udarac u glavu s lijeve strane, da je optuženi, odmah nakon zadobivenog udarca čekićem, kada je pitala optuženog da što to radi, on nju ponovno udario u glavu, kao i da su se trgali oko čekića, jer je rukama hvatala čekić za drvenu dršku kako ju optuženik ne bi dalje ozlijedio, pri čemu je dok se branila, optuženikova ruka bila na toj drvenoj dršci, a prema sudsko- medicinskom vještaku ozljede oštećene žrtve nastale su sa najmanje četiri zasebna, međusobno odvojena, djelovanja sile-udarca, pri čemu je prvi udarac zadan silom jakog intenziteta, dok su preostali bili zadani silom srednjeg intenziteta, sve navedeno ukazuje na određenu upornost optuženog u postupanju, a s obzirom na intenzitet udaraca, lokaciju ozljeda u predjelu glave oštećene žrtve, čekić kao podesno sredstvo za nanošenje ozljeda sa smrtnom posljedicom, sud zaključuje da je optuženik postupao sa izravnom namjerom da usmrti oštećenu žrtvu KR.

24. Kako je prema sudsko-medicinskom vještaku djelovanjem sile već nešto jačeg intenziteta, u rasponu sile jakog intenziteta, moglo doći do ozljeđivanja oštećene žrtve i sa smrtnim ishodom te kako je oštećena žrtva rukama hvatala čekić za drvenu dršku da je optuženik ne bi dalje ozlijedio, a svjedoci stanari u istoj stambenoj zgradi potvrđuju da su čuli pozivanje upomoć i zapomaganje te je događaj odmah dojavljen, tako da nakon dolaska policijskih službenika u stan, optuženik više nije udarao oštećenu žrtvu, iz navedenog proizlazi da je optuženik s namjerom da usmrti oštećenu žrtvu poduzeo objektivne radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju ovog protupravnog djela zbog kojeg se optuženik tereti optužnicom te je optuženik pokušao usmrtiti oštećenu žrtvu, ali u tome nije uspio i radnje nije nastavio poduzimati, tako da protupravno djelo nije dovršio, zbog dolaska policijskih službenika. U tom smislu optuženik je izvršio pokušaj ovog djela jer je s namjerom da počini ovo protupravno djelo poduzeo radnju koja prostorno i vremenski prethodi ostvarenju bića kaznenog djela, u smislu čl. 34. Kaznenog zakona.

25. Nesporno je da je optuženik u vrijeme ostvarenja protupravnog djela bio u neubrojivom stanju zbog utvrđene teže duševne smetnje, uslijed koje nije mogao shvatiti značenje svog postupanja ni vladati vlastitom voljom, dakle, optuženi nije imao sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitom voljom, zbog teže duševne smetnje, a što je utvrđeno provedenim psihijatrijskim vještačenjem i time je optuženik u smislu čl. 24. Kaznenog zakona u vrijeme ostvarenja protupravnog djela bio neubrojiva osoba.

26. Oštećena žrtva KR je kao bračni drug optuženom AR, istome ujedno i član obitelji u smislu čl. 87. st. 8. Kaznenog zakona, a kao član obitelji optuženom AR ujedno je i bliska osoba, u smislu čl. 87. st. 9. Kaznenog zakona. U čl. 111.a st. 1. Kaznenog zakona propisano je kazneno djelo protiv života i tijela, kazneno djelo teškog ubojstva ženske osobe, koje čini onaj tko počini rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe. Pri utvrđivanju kaznenog djela u konkretnom slučaju, sukladno čl. 111.a st. 2. Kaznenog zakona, sud je uzeo u obzir činjenicu da je oštećena žrtva KR ženska osoba i optuženom AR supruga, odnosno, bračni drug i član obitelji, a time i bliska osoba optuženiku te je ovo protupravno djelo optuženika protiv života i tijela, počinjeno prema bliskoj osobi ženskog roda, vlastitoj supruzi, uz motiv ljubomore spram oštećene žrtve, u okolnostima i okviru bračnog odnosa optuženika i oštećene žrtve i time postupanje optuženog predstavlja rodno utemeljeno teško ubojstvo ženske osobe u pokušaju, počinjeno protiv života i tijela vlastite supruge i na štetu vlastite supruge, oštećene žrtve KR.

27. Sud je po službenoj dužnosti izmijenio u optužnici navedene pojedine navode iz zakonskog opisa protupravnog djela i pojedine navode iz pravne kvalifikacije protupravnog djela zbog kojeg se optuženik tereti, na način da se sada u izreci ove presude navodi točan zakonski opis kaznenog djela iz čl. 111.a st. 1. Kaznenog zakona, a ne naziv samog kaznenog djela, dok se u pravnoj kvalifikaciji dodaje i navodi da se radi o protupravnom djelu protiv života i tijela, s obzirom da je predmetno kazneno djelo iz čl. 111.a. st. 1. Kaznenog zakona kazneno djelo protiv života i tijela i da se radi o zakonskim obilježjima kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe te je osim toga, sada navedeno da je postupanje optuženog opisano u čl. 111.a. st. 1. Kaznenog zakona, u vezi sa čl. 24. Kaznenog zakona, koji se odnosi na neubrojivost, kao i u vezi sa čl. 34. Kaznenog zakona, koji se odnosi na pokušaj kaznenog djela, dakle, u pravnoj kvalifikaciji ispravno se dodaje i navodi i čl. 24. Kaznenog zakona, što u pravnoj kvalifikaciji djela u optužnici nije bilo navedeno, iako je u zakonskom opisu djela u optužnici bilo opisano postupanje u neubrojivom stanju.

28. Na temelju ocjene svih provedenih dokaza pojedinačno i istih u ukupnosti, s obzirom na sve prethodno navedeno, sud smatra dokazanim da je optuženi AR u neubrojivom stanju poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela da počini rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe i time je optuženi AR počinio predmetno protupravno djelo protiv života i tijela, zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju, opisano u čl. 111.a st. 1. u vezi sa čl. 24. i čl. 34. Kaznenog zakona.

29. Kako se optuženik u kritično vrijeme nalazio u stanju neubrojivosti, sud je shodno utvrđenom, na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, utvrdio da je isti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 111.a st. 1. u vezi čl. 24. i čl. 34. Kaznenog zakona.

30. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da zbog teže duševne smetnje organskog sumanutog poremećaja, u podlozi kojeg je i demencija, najvjerojatnije vaskularne prirode, zbog kojih je i nastupila neubrojivost optuženika, postoji visok rizik da bi optuženik u budućnosti zbog svoje teže duševne smetnje mogao počiniti teže kazneno djelo, prema istom vještaku psihijatru je za smanjenje tog rizika i opasnosti potrebno odrediti prisilni smještaj, jer se ova forenzička opasnost može smanjiti samo prisilnim smještajem optuženika sukladno čl. 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Stoga je na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku optuženom AR određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju 6 (šest) mjeseci, s obzirom da je utvrđeno da je optuženi AR u stanju neubrojivosti počinio prethodno navedeno protupravno djelo, koje nije dovršio, već je ostalo u pokušaju.

31. Prilikom donošenja ove presude sud je rješenjem K-20/2024-11 od 11. prosinca 2024. optuženiku produljio istražni zatvor na temelju čl. 554. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, iz razloga navedenog u čl. 551. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, jer je optuženik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti, a zbog postojanja teže duševne smetnje postoji opasnost da bi optuženik mogao počiniti i teže kazneno djelo. 32. Na temelju čl. 79. Kaznenog zakona trajno se oduzima čekić sa drvenom drškom ukupne dužine 0,30 m te dužine metalnog dijela 0,11 m, izuzet sa mjesta događaja prilikom provođenja očevida 26. lipnja 2024., jer se radi o predmetu uporabljenom za počinjenje kaznenog djela na štetu oštećene žrtve KR, supruge optuženog, kojoj je optuženi udarcima čekićem po glavi zadao više ozljeda, koje u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu i uslijed kojeg postupanja optuženog je moglo doći i do smrtnog ishoda za oštećenu žrtvu te se isti predmet oduzima kako više optuženi ne bi bio u prilici ponovno ga uporabiti za počinjenje kakvog kaznenog djela i da čekić općenito više ne bude korišten za bilo koju svrhu.

33. Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku te nužni izdaci optuženika, kao i nužni izdaci i nagrada postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, padaju na teret proračunskih sredstava, s obzirom da je optuženi AR u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju, iz čl. 111.a st. 1. u vezi čl. 24. i čl. 34. Kaznenog zakona.

Bjelovar, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Maja Sikora

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana po primitku pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u 5 (pet) primjeraka za sud i protivnu stranku putem ovoga suda, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.