Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-261/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih: EŽ i ABC, zbog kaznenog djela iz čl. 252. a. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12, dalje: KZ/97), odlučujući o žalbama I i II okrivljenih podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K- 153/2014-94 od 22. travnja 2024. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I. okrivljenika EŽ i II. okrivljene ABC kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-153/2014-94 od 22. travnja 2024. godine I. okrivljenik EŽ i II. okrivljenik ABC proglašeni su krivim zbog učina kaznenog djela protiv okoliša – protupravna gradnja iz čl. 212. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 70/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), te osuđeni i to: I. okrivljenik na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a II okrivljenik na novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 Eura, koju kaznu je okrivljena pravna osoba dužna platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.

1. 1. Temeljem čl. 10. a. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ako okrivljenik pod 2) ABC stečaju ne plati novčanu kaznu u ostavljenom roku novčana kazna će se naplatiti prisilno.

1. 2. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 6. ZKP, I i II okrivljenici su dužni naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 500,00 Eura svaki, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio I okrivljenik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba, pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno postupanje. Traži javnu sjednicu.

3. Žalbu protiv navedene presude podnio je i II okrivljenik putem stečajnog upravitelja ..., iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da se prihvati žalba, preinači pobijana presuda te okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Dana 11. prosinca 2024. godine održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP na koju su pozvani zastupnik optužbe i I. okrivljenik, a na koju je pristupio I. okrivljenik EŽ koji je ostao kod svih navoda iznesenih u žalbi.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Prije svega vezano za žalbu okrivljenika u odnosu na potvrđivanje optužnice treba reći kako je ista I. okrivljeniku uredno dostavljena s tim da isti nije pristupio na sjednicu optužnog vijeća o kojoj je bio obaviješten. Odgovor na optužnicu dostavio je izvan roka tako da o njemu nije niti raspravljano. Bez obzira na tu činjenicu nakon početka rasprave okrivljeniku je ponovno uručena i protumačena pouka o pravima jer je uporno tvrdio da ih ne razumije (list spisa 103), te mu je pročitana optužnica na koju se očitovao, a naknadno i iznio svoju obranu tako da njegova prava ničim nisu bila narušena.

8. Na ročištu od 8. lipnja 2021. godine nije odlučeno da će se ispitivati stečajni upravitelj II. okrivljene pravne osobe već mu je upućen poziv kako bi isti imao mogućnost postavljanja novog predstavnika, što je ovaj i učinio dopisom od 14. listopada 2021. godine kada je kao predstavnika postavio FŽ koji se očitovao od optužnici, a na kraju i iznio svoju obranu (list spisa 267).

9. Neispitivanjem u svojstvu svjedoka UŽ nije narušeno pravo na pravično suđenje jer je riječ o svjedoku koji je građevinski inspektor, koji prema podacima u spisu nije uopće sudjelovao u nadzoru na terenu koji je predmetom ovog postupka jer su njime utvrđene ključne činjenice koje se odnose na nezakonitu gradnju. Ovaj svjedok zajedno s ZŽ sudjelovao je u jednom ranijem nadzoru 23. studenog 2012. godine i to onom vezano za bespravnu rekonstrukciju same kule ... koja se nalazi u blizini predmetne nezakonite izgradnje. Zbog toga i nije bilo posebnog razloga za njegovo ispitivanje, a ni sam I. okrivljenik prilikom predlaganja tog dokaza nije naveo na koje bi ga to okolnosti trebalo ispitati, pa je s pravom prvostupanjski sud odustao od njegovog ispitivanja.

9. 1. Što se tiče svjedokinje DŽ koja je svoj nedolazak na ročište najprije ispričala, a potom mailom obavijestila sud kako nema nikakvih saznanja o predmetnom kaznenom djelu jer je za okrivljenika izradila dva projekta koji se odnose na rekonstrukciju kule ..., dok nije sudjelovala u izgradnji na pomorskom dobru. Zbog toga je s pravom, nakon promjene uredujućeg suca u siječnju 2023. godine, isti zaključio kako nema nikakvih razloga za ispitivanjem DŽ, pogotovo nakon ispitivanja CŽ kao svjedoka obrane koji je i sam potvrdio da se uopće ne sjeća kako je provodio nadzor na terenu od kraja 2011. do 2013. godine i da mu ništa nije poznato u vezi radova koji se spominju u optužnici. Nadzor koji je provodio odnosio se na projekt DŽ vezano za obnovu kule ....

9. 2. Vezano za preostale dokaze koje je okrivljenik predlagao s pravom je prvostupanjski sud odbio njihovo izvođenje te ih ocijenio nevažnim i odugovlačećim. Tako, vezano za R1 predmete čije je pribavljanje okrivljenik predlagao, već na prvi pogled je vidljivo kako je riječ o sudskim predmetima koji su nastali prije i nakon predmetne inkriminacije. U tom smislu pravilno je odbijen i prijedlog za ispitivanje suca Mislava Polića u odnosu na njegovo postupanja u navedenim izvanparničnim postupcima.

9. 3. Točno je kako je na ročištu održanom 22. travnja 2024. godine I. okrivljenik predložio ispitivanje niza osoba u svojstvu svjedoka navodeći kako su oni "očevici i aktivni sudionici, koji zasigurno imaju neposredna saznanja o bitnim činjenicama". Međutim iz sadržaja spisa uopće nije vidljivo o čemu bi konkretno ti svjedoci trebali svjedočiti niti je okrivljenik precizirao na koje bi ih konkretno okolnosti trebalo ispitati odnosno o kojim to bitnim činjenicama bi oni zasigurno imali neposredna saznanja. U takvoj situaciji s pravom je prvostupanjski sud zaključio kako je riječ o prijedlozima koji su nevažni za utvrđenje odlučnih činjenica kojima se bez razloga odugovlači kazneni postupak. Konačno, niti obrana I. okrivljenika koja je iznesena na kraju postupka ni na jedan način nije ukazala na potrebu provođenja navedenih dokaza.

9. 4. Ispitivanje svjedoka ZŽ i HŽ provedeno je pred drugim sucem, međutim tijekom rasprave održane 22. travnja 2024. godine, ti su iskazi pročitani, a nitko, pa tako ni I. okrivljenik nije prigovorio čitanju tih dokaza. Istina, I. okrivljenik je tražio da se ponovno pozove HŽ kako bi mu postavio ona pitanja koja mu je zabranila sutkinja na raspravi od 18. svibnja 2022. godine, međutim, po ocijeni ovog drugostupanjskog suda s pravom je taj prijedlog odbijen jer je bila riječ o pitanjima koji nemaju direktne veze s utvrđivanjem činjeničnog stanja ("Povodom čije prijave je izvršio nadzor" i "Da li je 2014. i 2015. godine kada je ponovno obilazio lokaciju provjerio da li je za radove koji se izvode izdana građevinska dozvola ili druga dozvola od strane Lučke kapetanije"). Konačno, odbijen je i prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja jer je ostalo nejasno što bi se tim vještačenjem trebalo utvrditi.

9. 5. Stoga je neosnovana žalba I. okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni, dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na prigovore ocjeni sadržaja iskaza svjedoka, tako da se radi o činjeničnim prigovorima. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. 6. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenih djela i krivnje I. i II. okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenik upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

9. 7. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

10. Obrana I. okrivljenika u bitnome se svodi na to da on, odnosno II. okrivljena pravna osoba nisu izvodili inkriminirane radove. Međutim, suprotno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka kojim je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Tako je već nalazom Lučke kapetanije Split Klasa UP/I-342-24/11-04/768; Urbroj: 530-03-06/01-11-2 od 26. listopada 2011. godine utvrđeno da I. okrivljenik i njegova pravna osoba vrše bespravne radove na izgradnji obalnog armirano betonskog zida u moru i stvaranju nove kopnene nasute površine s južne i istočne strane kompleksa kule ... u ..., s tim da je pregledu bio nazočan I. okrivljenik koji je potpisao zapisnik. Ovo je u svom svjedočkom iskazu potvrdio i HŽ koji je kao viši inspektor sigurnosti plovidbe u Lučkoj kapetaniji Split provodio inspekcijski pregled. Odavde proizlazi kako je ključni dio obrane I. okrivljenika osporen zapisnikom i iskazom svjedoka koji ga je sastavio. Nadalje, zapisnikom o utvrđenju Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, Službe Split II Klasa: UP/I- 362-02/13-02/00091; Urbroj: 531-07-1-3-2-25-13-02 od 28. siječnja 2013. godine je također utvrđeno da se sporni radovi odvijaju u moru na lokaciji južno od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je rješenjem od 18. veljače 2013. godine naređeno okrivljenicima uklanjanje spornih građevina. Ispitana u svojstvu svjedokinje viša građevinska inspektorica ZŽ u bitnom je potvrdila svoja utvrđenja koja su navedena u pravomoćnom rješenju kojim se nalaže uklanjanje spornih gradnji, te dodala kako je čitavo gradilište, dakle protuzakonita gradnja kao i onaj dio koji nije bio obuhvaćen predmetnim nadzorom bilo jedinstveno gradilište zatvoreno zaštitnom ogradom.

10. 1. Neosnovana je i tvrdnja I. okrivljenika kako nema nikakvih dokaza da je protupravnom gradnjom za državu nastala šteta, jer svakom nezakonitom gradnjom u morskom pojasu zapravo nastaje nenadoknadiva šteta koju je nemoguće u cijelosti sanirati.

10. 2. Nadalje, s pravom je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojne svjedočke iskaze ZŽ i HŽ koji su u ovoj pravnoj stvari postupali kao službene osobe i nemaju nikakvog razloga lažno svjedočiti. Njihovi iskazi su u bitnim dijelovima logični i uvjerljivi, međusobno se nadopunjuju, dok se neki nedostaci u iskazima na koje ukazuje I. okrivljenik uopće ne odnose na odlučne činjenice, pa su stoga zanemarive i ne utječu na vjerodostojnost ovih dokaza.

10. 3. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje okrivljenike.

11. Nije osnovana žalba I. okrivljenika zbog odluke o kaznenoj sankciji. Naime, prema čl. 47. st. 1. KZ prilikom izbora vrste i mjere kazne sud će polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijeniti sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Drugim riječima, dužnost suda je da prilikom odmjeravanja sankcije najprije ocijeni stupanj krivnje, a potom otegotne i olakotne okolnosti, što je prvostupanjski sud pravilno i napravio. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti ocjenu utvrđenih olakotnih okolnosti, ali i onih otegotnih koje se odnose na osuđivanost I. okrivljenika u dva kaznena postupka. Iako je riječ o osudama za kaznena djela koja su počinjena nakon predmetne inkriminacije one ukazuju na to da ovo kazneno djelo nije nikakav izdvojeni incident u njegovom ponašanju već da je riječ o osobi koja uporno nastavlja sa činjenjem kaznenih djela. Osim toga, s pravom je prvostupanjski sud zaključio kako je riječ o načinu izvršenja kaznenog djela koje daleko izlazi iz okvira uobičajenih načina počinjenja ovakvih kaznenih djela. Stoga i ovaj sud nalazi primjerenom izrečenu mjeri i vrstu kaznene sankcije, držeći da je upravo izrečena bezuvjetna kazna zatvora primjerena za ostvarivanje svrha kažnjavanja propisanih čl. 41. KZ te nisu utvrđeni nikakvi objektivni razlozi za smanjenje takve kazne.

12. Neosnovana je i žalba II. okrivljene pravne osobe koja se odnosi na novčanu kaznu. Naime, prema čl. 7. st. 3. Zakona o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" broj 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12, u daljnjem tekstu ZOPOKD) koji predstavlja lex specialis u ovom konkretnom slučaju, pravna osoba u stečaju kaznit će se za kaznena djela počinjena prije pokretanja ili tijekom postupka stečaja, tako da uopće nema govora o tome da bi izricanjem novčane kazne II. okrivljenoj pravnoj osobi prvostupanjski sud prekoračio zakonske ovlasti. Prema čl. 139. st. 1. t. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17, 36/22, 27/24) novčana kazna izrečena za kazneno djelo predstavlja tražbinu nižeg isplatnog reda što ne znači da nema mogućnosti prisilne naplate te tražbine ako stečajni dužnik u okviru stečajne mase raspolaže imovinom iz koje se taj iznos može namiriti. Iz sadržaja spisa proizlazi kako društvo u stečaju raspolaže imovinom i to konkretno čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] koje se nalaze u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u naravi predstavljaju tri zgrade površine veće od 1000 m2 na rivi u ... što svakako predstavlja imovinu iz koje se može naplatiti novčana kazna, kao i troškovi provedenog kaznenog postupka na koju je II. okrivljena pravna osoba osuđena. Za napomenuti je kako je ovdje riječ o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do pet godina tako da se prema čl. 10. st. 2. ZOPOKD pravna osoba može kazniti novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000.000,00 Eura. U tom smislu novčana kazna od 20.000,00 Eura tendira ka zakonskom minimumu i nema nikakvog objektivnog razloga za njeno daljnje ublažavanje.

13. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 483. st. 1. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 11. prosinca 2024. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Sandra Radanović