Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-549/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te mr.sc. Zorislava Kaleba i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NZ, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženog NZ, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-Rz-3/2024-23 od 19. studenog 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog NZ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. u svezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24.; dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog NZ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08 optuženom NZ u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunava se vrijeme od uhićenja i lišenja slobode, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 20. lipnja 2023., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi NZ po branitelju, odvjetniku Davoru Bestvinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog NZ iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Jednako tako, u pravu je prvostupanjski sud kako nije prikladna zamjena istražnog zatvora blažim mjerama, kao i da nije ostvaren uvjet da se istražni zatvor zamijeni jamstvom.
6. U pogledu postojanja osnovane sumnje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako osnovana sumnja da je optuženi NZ počinio kazneno djelo koje mu se podignutom i potvrđenom optužnicom stavlja na teret, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, pri čemu prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni ocjenjivati njihovu vjerodostojnost. Stoga, i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena je opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.
7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski utvrdio da na strani optuženika postoji opasnost od bijega s obzirom na to da optuženik pored državljanstva Republike Hrvatske ima i državljanstvo Republike Srbije. Nadalje, iz spisa proizlazi da je optuženik Republiku Hrvatsku napustio prije mirne reintegracije te je 12. travnja 2017. Policijskoj postaji Beli Manastir prijavio privremeni odlazak iz Republike Hrvatske, točnije iz Karanca u inozemstvo (Berlin, SR Njemačka). Isto tako, imao je prijavljeno prebivalište u [adresa], u [adresa], na kojoj adresi prebiva njegova kćer. Također, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da opasnost da će optuženi NZ u slučaju puštanja na slobodu pobjeći proizlazi iz činjenice da optuženik ima pored hrvatskog državljanstva, i državljanstvo Republike Srbije gdje je ranije imao prijavljeno prebivalište te u koju bi državu mogao otići samo s osobnom iskaznicom koja se optuženiku ne može oduzeti. Isto tako, predložena visina jamstva u iznosu od 10.000,00 eura koje jamstvo bi trebao platiti optuženikov brat, uzimajući u obzir težinu djela za koje se optuženik tereti, osobne okolnosti optuženika i njegovo imovno stanje, nije prikladna (dostatna) da bi sud stekao uvjerenja da će mogućnost gubitka jamčevine u slučaju optuženikovog nepojavljivanja na sudu djelovati kao dovoljno sredstvo za odvraćanje optuženika od bijega. Kada se pored iznesenih okolnosti ima u vidu težina kaznenog djela za koje se optuženik tereti te propisana kazna, i po ocjeni drugostupanjskog suda postoji realna i konkretna opasnost da će optuženik boravkom na slobodi pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.
7.1. Unatoč tome što je optuženik prijavio sudu svoju adresu prebivališta u [adresa], time nije doveden u pitanje zaključak o postojanju opasnosti od bijega optuženika, kada se imaju u vidu okolnosti na kojima se temelji istražnozatvorska osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Jednako tako, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja žalbeni navodi da je optuženik uhićen na temelju europskog uhidbenog naloga, te da se nije krio, jer sve te okolnosti ne umanjuju opasnost od bijega koja na strani optuženika nedvojbeno postoji, osobito kada se ima u vidu da je optuženik zbog nedostupnosti uhićen u konačnici tek na temelju europskog uhidbenog naloga.
8. Kada se sagledaju činjenice da optuženik ima državljanstvo Republike Srbije, da s Republikom Hrvatskom nema nikakvih veza budući da je svoju adresu u Republici Hrvatskoj odjavio te prijavio prebivalište u [adresa], kao i visina zaprijećene zatvorske kazne za kazneno djelo zbog kojeg je osnovano sumnjiv, po ocjeni drugostupanjskog suda te okolnosti po svojoj kvaliteti i značaju ne opravdavaju zamjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. jamstvom niti drugom blažom mjerom koju predlaže žalitelj.
9. Jednako tako, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora optuženiku nije povrijeđeno načelo razmjernosti kada se ima u vidu razmjer između težine kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. s obzirom na to da je kazna zatvora propisana prema OKZRH za kazneno djelo za koje se okrivljenik tereti izjednačena s dugotrajnim zatvorom sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa se primjenjuju rokovi iz članka 133. stavka 1. točke 6. ZKP/08. Pri tome, vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru nije od utjecaja na rokove trajanja istražnog zatvora, već se to vrijeme uračunava u eventualno izrečenu kaznu zatvora.
10. Slijedom svega navedenog, žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan
