Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-551/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Snježane Hrupek- Šabijan, predsjednice vijeća, te mr.sc. Zorislava Kaleba i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VI, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. , 84/21., 114/22., 114./23. i 36/24. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-14/2024. od 4. studenog 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog VI kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 4. studenog 2024. broj K-14/2024. nakon donesene nepravomoćne presude kojom je optuženi VI proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 10 mjeseci, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog VI iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Istim rješenjem pod točkom II. izreke na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor optuženiku može trajati do pravomoćnosti presude, a najdulje od pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
2. Žalbu protiv navedenog rješenja je podnio okrivljeni VI po branitelju, odvjetniku Željku Macanu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine pobijano rješenje i pusti okrivljenika na slobodu".
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, žalitelj u uvodu kao žalbenu osnovu ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, međutim, isti daljnjim navodima žalbe ne konkretizira niti obrazlaže u čemu bi ona sastojala, pa time sadržajno proizlazi da se ustvari žalba podnosi samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije u pravu žalitelj kada i nadalje ističe da ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela i to unatoč činjenici što je proglašen krivim, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju da bi ga počinio na štetu žrtve s kojom je već i ranije ulazio u sukobe.
6. 1. Naime, optuženik je nepravomoćno proglašen krivim da je u teško pijanom stanju, pod utjecajem alkohola od 2,51 g/kg kuhinjskim nožem dužine oštrice 20 cm zadao oštećeniku ubodnu ranu u predjelu abdomena, pa kad se navedenom pribroji da su optuženik i žrtva, ne samo ulazili u sukobe već ranije (optuženik je u više navrata govorio, kako će oštećenika "likvidirati", da će ga "ubiti negdje u parku" i da ga je spreman "odslužiti"), već su se stanujući na istoj adresi stanovanja često zajedno dovodili u alkoholizirano stanje, a optuženiku je psihijatrijskim vještačenjem dijagnosticirana ovisnost o alkoholu, to je ispravno utvrđenje prvostupanjskog suda da opstoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.
6.2. Pored navedenog, u nalazu i mišljenju vještaka navedeno je da je optuženik pod odlučujućim djelovanjem alkohola manifestirao inkriminirano ponašanje, a optuženikova sposobnost upravljanja svojim postupcima je tempore criminis bila bitno smanjena, pri čemu je od osobitog značaja ocjena vještaka da kod optuženika postoji opasnost da će i ubuduće pod utjecajem ovisnosti činiti kaznena djela, slijedom čega smatra da je optuženiku nužno odrediti sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Iz svega navedenog, razvidno je da je odluka suda o primjeni istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na zakonu osnovana i valjano obrazložena.
6.3. Pritom nije u pravu optuženik kada ističe da se neovisno o okolnostima i načinu počinjenja djela, kao i neovisno o mišljenju psihijatrijskog vještačenja, svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i blažim mjerama opreza, jer upravo iz načina počinjenja i nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, kao i odnosa optuženika i žrtve prije samog inkriminiranog događaja proizlazi da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela takova da da se uspješno može prevenirati samo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora.
7. Optuženik opetovano, ističe žalbeni navod da bi u slučaju izlaska iz istražnog zatvora mogao boraviti u prihvatilištu za beskućnike u Velikoj Kosnici u kojem stručne osobe nadziru ponašanje korisnika prihvatilišta. Nadodaje da bi na taj način bilo onemogućeno svako njegovo neprihvatljivo ponašanje, jer bi u slučaju kršenja pravila ponašanja to dovelo do ponovnog određivanja istražnog zatvora optuženiku. Međutim, ocjena je drugostupanjskog suda i nadalje istaknuti navod ne dovodi s uspjehom u pitanje opstojnost pobijanog rješenja, a zbog nedvojbeno utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
8. Nadalje optuženik ističe i da je zbog duljine trajanja istražnog zatvora, a u odnosu na izrečenu kaznu povrijeđeno načelo razmjernosti, no prvostupanjski sud takvu povredu nije našao. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane duljine dosadašnjeg boravka optuženika u istražnom zatvoru i visine nepravomoćno izrečene kazne, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek – Šabijan
