Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-559/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek - Šabijan, predsjednice vijeća te mr.sc. Zorislava Kaleba i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆO, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 1.Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm- 64/2024. (Kzd-9/2024.) od 14. studenog 2024. o produljenju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ĆO kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-64/2024. (Kzd- 9/2024.) od 14. studenog 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ĆO zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavka 7. u vezi s člankom 98. stavcima 1. i 2. točkama 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) protiv optuženog ĆO produljene su mjere opreza i to zabrane približavanja djeci žrtvama PO (OIB [osobni identifikacijski broj]), rođenom **.**.2016., ZO (OIB [osobni identifikacijski broj]), rođenoj **.**.2018. i FO (OIB [osobni identifikacijski broj]), rođenom **.**.2011. svi s prebivalištem u [adresa], na razdaljinu ispod 500 metara, te zabrane uspostavljanja i održavanja svake izravne i neizravne veze s djecom žrtvama PO, ZO i FO. Istim rješenjem pod točkom II. izreke određeno je da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza, zamijeniti istražnim zatvorom. Pod točkom III. izreke na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. i članaka 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine", broj: 9212009., 66/2014. i 73/2021 .), izrečene mjere opreza izvršava Policijska uprava zagrebačka, VII. Policijska postaja, čiji će službenici dostavljati Županijskom sudu u Zagrebu, svakih 15 dana, pisano izvješće o tome pridržava li se optuženi SO izrečenih mjera opreza. Istim rješenjem pod točkom IV. na temelju članka 98. stavka 7. ZKP/08., određeno je da će mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude te će se svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti rješenja o mjerama opreza, po službenoj dužnosti ispitati postoji li još potreba za mjerama opreza.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi SO po branitelju, odvjetniku Dinu Lučevu, ne navodeći žalbenu osnovu s prijedlogom da žalba prihvati i ukine pobijano rješenje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. , a time i mjera opreza kao blažih mjera kojima se osigurava ista svrha. Za svoju je odluku prvostupanjski sud iznio jasne, valjane i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno mjera opreza, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela od strane optuženog ĆO.
6. Pobijanim rješenjem, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženog ĆO i pri tome se pravilno poziva na činjenicu da se optuženiku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje ukupno 3 kaznena djela (dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta opisana po članku 166. stavku 2. u svezi s člankom 158. stavku 5. u svezi sa stavkom 1. KZ/11. i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.), počinjena u razdoblju od osam mjeseci i to prema žrtvama mlađim od 15 godina koje su uz to njegovi unuci, koji su mu bili povjereni na čuvanje, i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao izrazitu ustrajnost, bezobzirnost i upornost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Povrh navedenog, iz rezultata psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je kod optuženika prisutno dugogodišnje konzumiranje alkohola koje je s vremenom izašlo iz oblika zlouporabe, te prešlo u fazu alkoholne ovisnosti. Također, kod optuženika su se razvili simptomi uznapredovalog psihoorganskog sindroma, uslijed čega vještak psihijatar preporuča sudu izricanje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja, kao i liječenja od alkohola, s time da u slučaju ako optuženik ne bi bio uključen u preporučeni program, postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenog djela, pa i težeg stupnja. Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7. Međutim, a što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, opasnost od ponovnog činjenja kaznenih djela od strane optuženog ĆO može se i dalje s uspjehom otkloniti mjerama opreza koje su pobijanim rješenjem produljene.
8. Ni žalbeni navodi kojima se ističe visoka životna dob optuženika, njegovo zdravstveno stanje, da "u ovom periodu kušnje nije pokazao namjeru doći u mogućnost da ga se opet optuži za djela koja mu se stavljaju u inkriminaciju", te da ponavljanje djela nije moguće jer su djeca pod nadzorom roditelja ili pedagoških institucija, kao i da je dvoje od djece već dovoljno svjesno da mogu sami izbjegavati kontakt s optuženikom, zbog čega žalitelj osporava potrebu produljenja mjera opreza, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjera opreza. Naime, upravo se mjerama opreza produljenim u pobijanom rješenju, uz upozorenje optuženiku o zamjeni tih mjera istražnim zatvorom, može preventivno djelovati u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, a koja nedvojbeno postoji.
9. U odnosu na žalbene navode optuženika kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje "jer su u tijeku istrage saslušani svjedoci…" valja napomenuti da su u konkretnom slučaju mjere opreza produljene zbog opasnosti od ponavljanja djela, a ne zbog opasnosti od ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, na što bi se odnosili konkretni žalbeni prigovori.
10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek – Šabijan
