Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-553/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek - Šabijan, predsjednice vijeća te mr.sc. Zorislava Kaleba i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆR, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I- 199/2024. (Kov-18/2024.) od 15. studenog 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ĆR kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-199/2024. (Kov- 18/2024.) od 15. studenog 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ĆR, zbog kaznenih djela protiv imovine – razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. listopada 2023. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi ĆR po braniteljici, odvjetnici dr.sc. Lidiji Horvat, zbog "apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. u vezi s člankom 66. stavkom 1. točkom 4. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede članka 5.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te članka 22., 24., 28. Ustava Republike Hrvatske i povrede članka 29. stavka 1. i 2. Ustava te članka 6.1. Konvencije", s prijedlogom da se istražni zatvor određen protiv optuženika ukine i da se istoga odmah pusti na slobodu, podredno da se istražni zatvor zamijeni istražnim zatvorom u domu te prema potrebi i mjerama opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog ĆR iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj.
6. Nasuprot opetovanim žalbenim prigovorima, pobijanim je rješenjem jasno i dostatno, za ovaj stadij postupka, utvrđeno kako osnovana sumnja da je optuženik počinio terećena mu kaznena djela, proizlazi iz potvrđenih optužnica i dokaza na kojima se one temelje, slijedom čega ranije izložena bitna povreda odredaba kaznenog postupka pobijanim rješenjem nije počinjena niti je povrijeđeno optuženikovo pravo na obrazloženu sudsku odluku iz članka 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija).
7. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se s obzirom na visoki stupanj intenziteta postojeće opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, istražni zatvor ne može svrhovito zamijeniti mjerama opreza niti istražnim zatvorom u domu te je za svoju odluku iznio razloge u točkama 6. i 6.1. pobijanog rješenja. Naime, optuženiku se u ovom postupku stavlja na teret počinjenje ukupno 20 kaznenih djela protiv imovine u razdoblju od preko tri godine, a uz to je prema podacima iz kaznene evidencije ranije osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela te je djela za koja se tereti optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-Do-67/2023. od 14. prosinca 2023., počinio za vrijeme provjeravanja iz prijašnje osude. Na temelju navedenih okolnosti prvostupanjski sud je s pravom zaključio da optuženik iskazuje upornost u činjenju kaznenih djela ove vrste i činjenica da ni prethodne osude ni boravak u zatvoru nisu utjecale na njega da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama. Te okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8. Neprihvatljivi su opetovani žalbeni navodi kojima žalitelj osporava pravilnost pobijane odluke na način da iznosi obranu, navodeći da je djela počinio nepodobnim sredstvom i uslijed zdravstvenih smetnji -implicirajući da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv ili neubrojiv, što tek treba utvrditi vještačenjem, a koji su očigledno usmjereni na umanjenje, odnosno isključenje kaznenopravne odgovornosti optuženika, a o kojoj će odlučivati raspravno vijeće nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka.
9. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (16. listopada 2023.). Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera istražnog zatvora protiv optuženika.
10. Niti pozivanje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske radi potkrepljivanja žalbene tvrdnje o povredi tzv. dinamičkog pristupa, ne dovodi s uspjehom valjanost pobijanog rješenja u pitanje, s obzirom da se pozivanje u žalbi na pojedinu presudu zapravo svodi samo na iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih u istoj, no takovim pukim navođenjem žalitelj zapravo ne dovodi u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stav izražen u navedenoj presudi, posebice stoga što žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama. Ovdje se žalitelju skreće pozornost da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
11. Jednako tako, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika, niti je osnovan žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena kaznena djela. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
12. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, nije dovedena u sumnju opetovanim žalbenim navodima da se optuženik u prethodnim kaznenim postupcima nije opirao uhićenjima, da nije bježao te da je priznao kaznena djela i time doprinio ekonomičnosti postupka, jer navedene okolnosti ne umanjuju niti otklanjaju postojeću opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika.
13. Nije u pravu optuženi ĆR niti kada upire na povredu načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. navodeći da se "istražni zatvor ne smije pretvoriti u izdržavanje kazne zatvora" jer kada se uzme u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje te ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
14. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek – Šabijan
