Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-314/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, V. Jagića 33, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćnicima Tuliji Zele-Janjanin i Adrijani Jovanović odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika TI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jasni Drača odvjetnici u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-319/2023-21 od 5. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-319/2023-21 od 5. siječnja 2024., u točci 2. izrijeke.

II Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana i preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-319/2023-21 od 5. siječnja 2024. u točci 1., 3. i 4. izrijeke, te u tom dijelu sudi:

1. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku TI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju CROATIA osiguranju d.d., Zagreb, OIB 26187994862, iznos od 35.165,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2010. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.",

kao s neosnovanim.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 21.844,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 5. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

III.1. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška u iznosu 1.906.50 eura, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 1.419,05 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-319/2023-21 od 5. siječnja 2024. suđeno je:

„1.Nalaže se tuženiku TI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Croatia osiguranju d.d., Zagreb, OIB 26187994862, iznos od 35.165,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. 10. 2010. do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2.Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 35.165,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 27.10.2010. kao neosnovanim.

3. Nalaže se tuženiku TI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Croatia osiguranju d.d. parnični trošak u iznosu 1.506,91 EUR , s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

4.U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova, svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv te presude u točci 2. i 4. izrijeke žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili pretežnom dijelu, obveže tuženika na naknadu cjelokupnog zatraženog parničnog troška tužitelju, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 1.250,00 EUR uvećano za PDV 25 % u iznosu 312,50 EUR i pristojbe na žalbu u iznosu 398,00 EUR što ukupno iznosi 1.906,50 EUR.

3. Protiv te presude u točci 1., 3. i 4. izrijeke žalbu je pravovremeno podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukine, podredno istu preinači, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 1.347,50 EUR, uvećano za PDV 25 % u iznosu 336,75 EUR, što ukupno iznosi 1.684,25 EUR.

4. Tuženik je u odgovoru na žalbu porekao navode žalbe tužitelja i predložio da sud drugog stupnja odbije žalbu tužitelja u cijelosti kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 1.079,40 EUR uvećano za PDV 25 % u iznosu 269,75 EUR što ukupno iznosi 1.349,15 EUR i narednih 34,95 EUR sudske pristojbe.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Žalba tuženika je osnovana.

7. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja u iznosu 70.331,07 EUR / 529.909,41 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po osnovi naknade štete na viličaru kojim je 26. kolovoza 2010. prilikom prekrcaja kontejnera upravljao tuženik kao radnik osiguranika tužitelja, pod utjecajem alkohola, te s tim viličarom pao u more zbog čega je na nastala totalna šteta koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku, a poslodavcu tuženika.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbama, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), utvrđeno je da nije počinjenja niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

9. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, izreka je neproturječna sama sebi i razlozima, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi.

10. Sud prvog stupnja je na osnovu svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio sljedeće činjenično stanje, koje stranke žalbenim navodima nisu uspjele dovesti u sumnju:

- da je tuženikov poslodavac LUKA RIJEKA d.d. suprotno članku 64. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 114/03 – dalje: ZZNR/03) i Kolektivnom ugovoru, na radnom mjestu dozvolio koncesionaru STINA d.o.o. da u prostorijama menze koja se nalazi u obuhvatu tog poslodavca prodaje alkohol, ne samo za vrijeme marende nego i drugom vremenu, te time omogućio svojim radnicima da konzumiraju alkohol – pivo,

-da je mogućnost konzumiranja alkohola kod tog poslodavca LUKA RIJEKA d.d. ukinuta 2013., dakle nakon nastanka predmetnog štetnog događaja dana 26.kolovoza 2010. kada je tuženik za vrijeme rada kod tog poslodavca vršio prekrcaj kontejnera iz skladišta i upravljajući s viličarom marke KALMAR DCE 150-6/08 pao u more,

- da je prilikom kontrole alkoholiziranosti radnika od strane poslodavca, kod tuženika utvrđena koncentracija alkohola u organizmu od 1,71 ‰ dana 5. listopada 2005. i od 0,9 ‰ dana 31. ožujka 2010., dakle prije predmetnog štetnog događaja,

- da je predmetnog dana 26. kolovoza 2010. i to 30 minuta nakon nastanka štetnog događaja kod tuženika utvrđena koncentracija alkohola u organizmu od 1,16 g/kg apsolutnog alkohola u krvi,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Maura Ukušića stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, brodostrojarstvo i zaštitu na radu, te iz njegovog iskaza na ročištu 7. studenog 2023., proizlazi kako su predmetnog dana u vrijeme štetnog događaja kod tuženika koji je bio pod utjecajem alkohola od 1,16 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, kognitivne sposobnosti bile umanjene do te mjere da je izostao rad s dužnom pozornošću u smislu članka 77. ZZNR/03, da je tuženik bio osposobljen za rukovanje predmetnim viličarem jer je istim upravljao u više navrata na prijašnjim radnim zadacima, da je tuženikov poslodavac LUKA RIJEKA d.d. omogućio svojim radnicima da konzumiraju alkohol na radnom mjestu za vrijeme radnog vremena i obzirom je prilikom prethodnih kontrola utvrdio alkoholiziranost tuženika za vrijeme rada bio ga je dužan istog udaljiti s radnog mjesta što podrazumijeva i otkaz ugovora o radu zbog teže povrede radne obveze,

- da je vještak Mauro Ukušić otklonio tuženikov prigovor o nedostatnom manevarskom prostoru za sigurnu manipulaciju viljuškarom prilikom iskrcaja kontejnera, jer bi u tom slučaju došlo do pada kontejnera u more, što se nije dogodilo, već je tuženik pod utjecajem alkohola sa zakašnjenjem kočio što je bilo dovoljno da jedan kotač pređe preko ruba operativne obale i tuženik s praznim viličarem padne u more,

-da je tuženik u trenutku štetnog događaja bio zdravstveno sposoban i osposobljen za sigurno rukovanje predmetnim viličarem što dokazuju Uvjerenje o osposobljenosti za vozača elektro-motornog viličara od 6. studenog 1978., Evidencijski karton radnika od 20.11.2000. i Svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 26.02.2010. ordinacije medicine rada,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ŠI dipl. ing. prometa, proizlazi kako je na viličaru KALMAR DCE 150-6/08 garažni broj 130, u predmetnom štetnom događaju nastupila totalna šteta, da je vrijednost tog viličara iznosila 942.770,00 kn, ostaci viličara su vrijedili 282.830,00 kn, a zadržavanjem ostataka visina štete je iznosila 659.940,00 kn, sve s uključenim PDV-om od 23 %, odnosno 536.540,00 kn bez PDV.

11. Sud prvog stupnja je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio kako je tuženik odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 50% jer je upravljao predmetnim viličarom pod utjecajem alkohola od 1,16 g/kg apsolutnog alkohola u krvi zbog čega su njegove kognitivne sposobnosti bile umanjene do te mjere da je izostao rad s dužnom pozornošću i time je postupio protivno odredbi članka 64. stavak 1. ZZNR/03 i odredbi članka 77. ZZNR/03, dok je tuženikov poslodavac LUKA RIJEKA d.d. odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja narednih 50 % jer protivno odredbi članka 64. stavak 2. ZZNR/03 nije poduzeo prikladne mjere zabrane konzumiranja alkoholnih pića, niti je tuženika koji je bio pod utjecajem alkohola udaljio s rada u okviru mjera na koje je bio ovlašten poduzeti pritom imajući u vidu da je ranijim kontrolama utvrdio alkoholiziranost tuženika na radnom mjestu.

11.1. Međutim, navedeni zaključak sud prvog stupnja nije pravilan, te je pogrešno sud primijenio materijalno pravo odredbu članka 963. stavak 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2.- dalje ZOO), kada je u stavku 1. izrijeke pobijane presude naložio tuženiku da isplati tužitelju 35.165,90 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a tekućim od 8. listopada 2010. kao datuma kada je tužitelj poslodavcu isplatio štetu.

12. Prema odredbi članka 963. stavak 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, prema stavku 4. iznimno pravilo o prijenosu osiguranikovih prava na osiguratelja, ta prava ne prelaze na osiguratelja ako je štetu prouzročila radnik osiguranika, osim ako je štetu uzrokovao namjerno.

12.1. Prema odredbi članka 1049. ZOO-a krivnja postoji kad je štetnik štetu prouzročio namjerno ili nepažnjom.

12.2. Namjerno postupa osoba koja je svjesna mogućnosti nastanka štetne posljedice i na nju pristaje, dakle štetnik hoće uzrok-štetnu radnju i hoće posljedicu - štetu kod druge osobe.

12.3. Kod nepažnje se razlikuju dva stupnja i to: krajnja nepažnja (culpa lata) kad netko ne postupa ni s onakvom pažnjom koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, te obična nepažnja (culpa levis) kad netko nije postupao kao naročito pažljiv čovjek. Nepažljivo postupa onaj tko ne želi nastupanje štetne posljedice niti na nju pristaje, ali se ipak ne ponaša onako kako to pravni poredak od njega očekuje, on je lakomislen te smatra da do štete neće doći ili da će je moći spriječiti (svjesna nepažnja) ili pak uopće ne zna da svojim postupanjem može uzrokovati štetu, a trebao bi biti toga svjestan (nesvjesna nepažnja).

13. Naime, iz provedenih dokaza u spisu predmeta,a cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, proizlazi da tuženik nije postupio s pažnjom koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek kada je predmetnog dana za vrijeme rada kod poslodavca upravljao navedenim viličarom pod utjecajem od 1,16 g/kg apsolutnog alkohola u krvi zbog čega su njegove kognitivne sposobnosti bile umanjene do te mjere da je izostao rad s dužnom pozornošću i time je postupio protivno odredbi članka 64. stavak 1. ZZNR/03 i odredbi članka 77. ZZNR/03, lakomisleno smatrajući da do štete neće doći ili da će je moći spriječiti, dakle da je predmetni štetni događaj tuženik uzrokovao s krajnjom nepažnjom, a ne namjerno, te stoga tužitelj neosnovano od tuženika traži isplatu utuženog iznosa od 70.331,07 EUR / 529.909,41 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pozivom na odredbu članka 963. stavak 1.i 4. ZOO-a.

14. Iz nalaza i mišljenja kao i iskaza vještaka Maura Ukušića na ročištu 7. studenog 2023. nedvojbeno proizlazi postojanje uzročno posljedične veze između konzumacije alkohola tuženika i nastanka predmetnog štetnog događaja, no vještak nije ovlašten utvrđivati postoji li namjera ili krajnja nepažnja kod postupanja tuženika jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud na osnovu svih provedenih dokaza.

15. Žalbeni navodi tužitelja o tome da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja i da je štetu uzrokovao namjerno jer je punoljetan, svjesno i svojom slobodnom voljom protivno zakonskim propisima i zdravom razumu bio u pripitom stanju u kojem nije mogao obavljati svoje radne zadatke s dužnom pozornošću, ne mogu se prihvatiti kao osnovani .Vještak Mauro Ukušić je na ročištu 7. studenog 2023. iskazao da je do pada tuženika s viličarom u more došlo prilikom 3. ili 4. manevra i da je tuženik pod utjecajem alkohola sa zakašnjenjem (možda od samo 1 sekunde) kočio i pao s praznim viličarom u more, iz čega se kao i prethodno utvrđenih činjenica ne može osnovano zaključiti da je tuženik htio uzrok-štetnu radnju i posljedicu - štetu, dakle da bi štetu uzrokovao namjerno. 16. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja u pogledu uzroka i načina nastanka štetnog događaja, prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Maura Ukušića i njegov iskaz kojim je otklonio sve prigovore tuženika, te je njegov nalaz i mišljenje kompatibilan s nalazom i mišljenjem vještaka zaštite na radu Ivice Jurička i njegovim iskazima, o čemu se sud prvog stupnja izjasnio u točci 8. obrazloženja pobijane presude, dok nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Zlatka Perića.

17. Prema odredbi članka 7. stavak 17. Općih uvjeta osiguranja automobilskog kaska (preslika na listu 16-19 spisa) osiguratelj ne naknađuje štete na vozilu ako je vozilom upravljala osoba pod utjecajem alkohola u krvi ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više. Stoga, u nastaloj situaciji, obzirom je tuženik kao radnik osiguranika upravljao s navedenim viličarom pod utjecajem od 1,16 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, tužitelj nije trebao naknaditi štetu.

18. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 373. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točci 2. izrijeke i odlučiti kao u točci I izrijeke ove presude, te uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u točci 1. izrijeke na način da se tužitelj odbija sa zahtjevom za isplatu iznosa od 35.165,53 EUR i zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2010. do isplate kao s neosnovanim i odlučiti kao u točci II.1. izrijeke ove presude.

19. Tužitelj je spor izgubio pa je dužan temeljem odredbe članka 154.stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 155 ZPP-a naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak, dok je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška i žalbenog troška u iznosu 1.906.50 EUR valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točci III.1. izrijeke ove presude.

20. U parnični trošak tuženika ulazi naknada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku kako je zatražena u troškovniku na listu 433 spisa sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.2.) u iznosu od 5.290,00 kn, pristup na ročišta (Tbr. 9.1.) od 10. svibnja 2011., 15. lipnja 2011., 6. rujna 2011., 16. listopada 2012., 19. travnja 2013., 5. veljače 2014., 4. studenog 2015., 13. listopada 2016., 15. lipnja 2018., 5. listopada 2018., 17. travnja 2019., 9. rujna 2020., 2. prosinca 2021., 28. siječnja 2022.- za svako po 5.290,00 kn, pristup na ročište (Tbr. 9.5.) od 6. srpnja 2016., 15. rujna 2021.- za svako po 500,00 kn, sastav podneska (Tbr. 8.1.) od 19. veljače 2016., 15. ožujka 2019., 13. rujna 2021.- za svaki po 5.290,00 kn ,sastav podneska ( Tbr. 8.3.) od 2. rujna 2013., 27. lipnja 2016., 6. veljače 2019.- za svaki po 500,00 kn, što zajedno s PDV-om (Tbr. 42.) iznosi 122.150,00 kn/16.212,09 EUR. Nadalje, prema troškovniku tuženika na listu 534 spisa u parnični trošak ulazi zatražena naknada za zastupanje na ročištu (Tbr. 9.1.) 21. travnja 2023. i 7. studenog 2023.- za svako po 1.052,71 EUR i sastav podneska od 12. listopada 2023. (Tbr. 8.1.) 1.052,71 EUR, dakle 3.158,13 EUR uvećano za PDV 25 % u iznosu 789,53 EUR (Tbr. 42.). Stoga trošak zastupanja tuženika iznosi ukupno 20.159,75 EUR (16.212,09 + 3.947,66) prema stalnom tečaju 1,00 EUR jednako 7.53450 kn sukladno Zakonu o uvođenju Eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22.).

21. Budući da je tuženik uspio sa žalbom, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a valjalo je uvažiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe s PDV-om u iznosu 1.684,25 EUR, pa parnični trošak tuženika sveukupno iznosi 21.844,00 EUR i odlučeno je kao u točci II.2. izrijeke ove presude, dok njegov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 1.384,10 EUR nije bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a i odbijen je kao nepotreban, te je odlučeno kao u točci III.2. izrijeke ove presude.

U Karlovcu 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec