Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-814/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐL, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1653/2024-16 od 14. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljenika te se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela te u odluci o kazni, na način da se okrivljenik ĐL za djelo koje je činjenično opisano u izreci pobijane presude, proglašava krivim za kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ te se na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, time da mu se na temelju čl. 54. KZ/11 u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. srpnja 2024., pa nadalje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja okrivljenik ĐL proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ te je na temelju čl. 326. st. 2. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, time da mu je na temelju čl. 54. KZ u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. srpnja 2024., pa nadalje.

1.1. Na temelju čl. 189. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., a i po službenoj dužnosti126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP) odlučeno je da se privremeno oduzeti predmeti prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta broja 00264113 od 25. srpnja 2024. i to jedan osobni automobil marke Ford, model Galaxy, broj šasije: [broj šasije], sive boje, vlasnik Axnix Balazs s pripadajućim reg. oznakama [registarska oznaka] s prometnom dozvolom serijskog broja: NP01997 i pripadajućim ključem, imaju vratiti ABC Axnix Balazsu. Ujedno je odlučeno da ukoliko ABC ne preuzme taj predmet u roku tri mjeseca po pravomoćnosti presude, isti postaje vlasništvo Republike Hrvatske i da se ima prodati po pravilima ovršnog postupka.

1.2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ od okrivljenog ĐL trajno su oduzeti predmeti koji su mu privremeno oduzeti prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 25. srpnja 2024. i to jedan mobilni telefon marke I Phone, model XS MAX, nepoznatog IMEI broja, bijelo/rose gold boje s umetnutom SIM karticom nepoznatog serijskog/pozivnog broja, koji postaje vlasništvo Republike Hrvatske te je odlučeno da će se uništiti po pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP okrivljeni ĐL u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik osobno te putem braniteljice po službenoj dužnosti, dr. sc. Sandre Vračan, odvjetnice u Zagrebu, zbog pogrešno pogrešne primjene KZ i zbog odluke o kazni, s prijedlogom de se žalbe prihvate i da ga se što blaže kazni.

2.1. Žalbe će se razmatrati jedinstveno.

3. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1 ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je uz dopis broj KŽ-DO-940/2024-3 od 27. studenog 2024. isti vratilo ovom sudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Vezano uz pogrešnu primjenu KZ žalitelj navodi da činjenični opis inkriminacije, niti rezultati dokaznog postupka ne ukazuju na ništa što bi prelazilo uobičajenu razinu sile i bezobzirnosti potrebnih za počinjenje ovog kaznenog djela (žrtve nisu pretrpjele nikakve tjelesne ozljede, samovoljno su sjele i rasporedile se po automobilu kako su smatrale da je za njih u ovom trenutku najbolje), pa je, po mišljenju obrane, prvostupanjski sud otežavajućim ocijenio okolnost koja čini jedno od obilježja predmetnog djela.

6. Ovaj sud drugog stupnja smatra da je u pravu žalitelj s gornjim navodima, a na navedeno, tj. na povredu KZ ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 476. st. 2. ZKP). Naime, u konkretnom slučaju je na štetu okrivljenika povrijeđen KZ, budući je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim za kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ, a po mišljenju ovog suda riječ je o kaznenom djelu iz čl. 326. st. 1. KZ.

7. Iako je okrivljenik u osobno vozilo registrirano za prijevoz sedam osoba preuzeo i vozio četrnaest osoba koji su sjedili i to: jedan na suvozačevom sjedištu, šest na srednjem sjedištu, pet na zadnjem sjedištu te dva u prtljažnom prostoru vozila te u vozilu nije bilo dovoljno ugrađenih sjedala i sigurnosnih pojaseva, time nije doveden u opasnost njihov život i tijelo te s njima nije postupao na nečovječan i ponižavajući način. Naime, riječ je o vozilu čiji prtljažni dio je sastavni dio kabine vozila te je u cijelom vozilu bilo dovoljno zraka. Osobe su bile stisnute u vozilu, ali time nisu bile životno, niti tjelesno ugrožene, niti pak je takav način prevoženja bio nečovječan i ponižavajući. Stoga je, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju okrivljenik svojim radnjama, iz koristoljublja, počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ.

8. Što se tiče odluke o kazni valja reći da je prvostupanjski sud okrivljeniku olakotnim cijenio priznanje kaznenog djela te navode da je time okrivljenik ubrzao i olakšao okončanje kaznenog postupka te mu je olakotnim cijenio izraženo žaljenje i kajanje, činjenicu da se skrbi u djetetu u dobi od osam godina, kao i da se radi o osobi na pragu srednje životne dobi. Otegotnim mu je cijenio činjenicu da je počinjenjem kaznenog djela iskazao znatnu kriminalnu volju i bezobzirnost, uz motiv brze i lake zarade te činjenicu da se radi o specijalnom povratniku koji je prema pribavljenim podacima Europola višestruko osuđivana osoba pa i za kaznena djela criminal smuggling, na bezuvjetne kazne zatvora.

9. Žalitelj ističe da je sud kao olakotnu okolnos okrivljeniku trebao cijeniti činjenicu da je on samo mali kotačić u počinjenju ovog kaznenog djela te da je i sam izigran od strane pravih nalogodavaca, koji su i dalje nedostupni pravosuđu, kao i činjenicu da nije zaradio ni novčića počinjenjem ovog kaznenog djela, a novac mu je prijeko potreban, jer je samohrani otac maloljetnog dječaka, koja činjenica nije došla do stvarnog izražaja, iako je deklaratorno uzeta u obzir. Također u žalbi ističe da osim sina iz prvog braka (supruga mu je preminula) ima i kćer staru tri godine s izvanbračnom suprugom s kojom živi i koja je nezaposlena. Stoga da njegova obitelj ovisi o njemu, pa predlaže da mu ovaj sud ublaži kaznu. Ujedno navodi da boluje od dijabetesa i uzima inzulin te da mu se zdravstveno stanje znatno pogoršalo.

10. Ovaj drugostupanjski sud je okrivljeniku uzeo u obzir olakotne okolnosti navedene u točki 9.1. obrazloženja pobijanog rješenja, osim činjenice da se radi o osobi na pragu srednje životne dobi, koju okolnost ovaj sud ne smatra olakotnom. Također mu nije cijenio olakotnom činjenicu da je otac djeteta u dobi od tri godine, jer je to okolnost koju ovaj sud ne može provjeriti, okrivljenik ju nije argumentirao, a ističe ju tek u žalbi, dok ju nije iznio prilikom davanja podataka o sebi u toku kaznenog postupka.

11. Od otegotnih okolnosti okrivljeniku su cijenjene okolnosti navedene u točki 9.2. obrazloženja pobijanog rješenja, a uz to i činjenica da je činjenje predmetnog kaznenog djela u porastu u Republici Hrvatskoj.

12. Uzevši u obzir navedene olakotne i otegotne okolnosti, kao i činjenicu da je za počinitelja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, ovaj sud smatra da će se odmjerenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ, odnosno da će se istom postići svrha specijalne i generalne prevencije, tj. da će se utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, kao i na širu populaciju ljudi da shvati štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

13. Budući, na temelju čl. 478. ZKP, žalba zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi, između ostalog, i žalbu zbog oduzimanja predmeta, valja reći da je prvostupanjski sud ispravno točkom V izreke pobijane presude od okrivljenika na temelju čl. 79. st. 2. KZ trajno oduzeo mobilni telefon pobliže naveden u izreci pobijane presude te je odlučio da isti postaje vlasništvo Republike Hrvatske i da će se po pravomoćnosti presude uništiti, iz razloga jer je uporabljen za počinjenje terećenog kaznenog djela te sadržava podatke o kontaktima vezanim za predmetno kazneno djelo, pa postoji opasnost da bi isti bio ponovno uporabljen za činjenje novih kaznenih djela, pa je doista trebalo donijeti odluku o uništenju istog. 14. S obzirom na navedeno, prihvaćena je žalba okrivljenika te je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela te u odluci o kazni, na način naveden u izreci ove presude.

U Varaždinu 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic