Poslovni broj: Usž-1829/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Lidije Rostaš , članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja LUAR ZAGREB PROPERTY doo , Zagreb , Trg žrtava fašizma 1 , kojeg zastupa opunomoćenica Miljenka Balaško , odvjetnica u Zagrebu , Draškovićeva 72 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , Zagreb , Katančićeva 5 , radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: 8 UsI-3270/2023-9 od 19. veljače 2024. , na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: 8 UsI-3270/2023-9 od 19. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/22-01/461 , URBROJ: 513-04-23-2 od 28. travnja 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija , Porezne uprave , Područnog ureda Zagreb , KLASA: UP/I-471-02/22-01/223 , URBROJ: 513-07-01-22-02 od 8. studenog 2022. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost. u iznosu od 71.247,63 eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je prvo nastanjenje na predmetnoj nekretnini bilo 2012. godine jer je nad društvom Golf&Country Club Zagreb, koje je u to vrijeme raspolagalo predmetnom nekretninom ubrzo nakon izgradnje cijelog naselja, u sklopu kojeg je i predmetna nekretnina, pokrenut stečajni postupak te su sve nekretnine bile izvan uporabe sve do 2021. godine. Ponavlja da računi za električnu energiju nisu dokaz da se nekretnina upotrebljavala jer se nekretnina morala održavati kako ne bi u potpunosti propala. Naposljetku navodi da ima pravo tražiti povrat PDV-a na dugotrajnu imovinu i sitni inventar koje je kupio u svrhu obavljanja registrirane djelatnosti davanja u najam/zakup. Predlaže stoga da Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj od društva Bar Grupa d.o.o. na temelju računa broj 57/PJ1/99 od 31. svibnja 2022. nabavio namještenu nekretninu objekt za smještaj 3-1 u Zagrebu, na adresi [adresa], a sve na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. svibnja 2022. te da su predmetnom nekretninom prethodno raspolagala i druga društva. Od 2012. godine do 2017. godine predmetnom nekretninom raspolagalo je društvo Golf&Country Club Zagreb, od 2017. godine do 2018. godine društvo Tinmark d.o.o., a u razdoblju od 2018. godine do 2022. godine društvo Luxory Villas d.o.o. Prvi put je predmetna nekretnina HEP Elektri d.o.o. prijavljena kao obračunsko mjerno mjesto 2012. godine i od tada su prethodno navedena društva u kontinuitetu bili korisnici električne energije.

8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.

9. Odredbom članka 40. stavka 1. točke j) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 9/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20 i 39/22. – dalje: ZPDV) propisano je da su PDV-a oslobođene isporuke građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, osim isporuka prije prvog nastanjenja odnosno korištenja ili isporuka kod kojih od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine.

10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna nekretnina prvi put nastanjena 2012. godine jer iz očitovanja HEP Elektre d.o.o. proizlazi da je od tada potrošnja električne energije u istoj bila kontinuirana, nije bila ujednačena i evidentirana je i u ljetnim mjesecima, što opovrgava navode tužitelja da se radi o troškovima održavanja nekretnine kako ne bi propala. S obzirom na to pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se radi o nekretnini koja je korištena više od dvije godine i čija je isporuka u smislu prethodno citirane odredbe članka 40. stavka 1. točke j) ZPDV-a bila oslobođena obveze PDV-a slijedom čega je tužitelj neopravdano iskazao pravo na odbitak pretporeza.

11. Prigovor tužitelja da ima pravo tražiti povrat PDV-a za dugotrajnu imovinu i sitni inventar ovaj Sud nalazi neosnovanim zbog toga što je očevidom utvrđeno da je predmetne nekretnina nabavljena namještena, što znači da dugotrajna imovina i sitni inventar čine ukupnu cijenu nekretnine, a isto potvrđuje i činjenica da se u Ugovoru o kupoprodaji predmetne nekretnine od 28. svibnja 2022. ne razdvaja dugotrajna imovina i sitan inventar od ukupne cijene nekretnine.

12. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

15. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a , a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća :

Blanša Turić