Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-100/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Vujičiću odvjetniku u Puli, protiv 1. tužene AC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Sanji Borovnica odvjetnici u Puli, radi raskida ugovora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-405/2020- 38 od 26. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-405/2020-38 od 26. listopada 2022.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška u iznosu 2.843,75 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-405/2020-28 od 26. listopada 2022. u stavku I izrijeke odbijen je tužben zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 11. studenog 2009. između tužiteljice kao primateljice i tuženika kao davatelja uzdržavanja, potvrđen istoga dana po javnom bilježniku Alidi Crljenica pod poslovnim brojem OU-177/09, te se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ishoditi brisanje zabilježbe njegova postojanja upisane ovosudnim rješenjem broj Z-14190/09 i ispravljene ovosudnim rješenjem broj Z16596/09, a tuženik je to dužan trpjeti. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana.",

te je u stavku II izrijeke naloženo tužiteljici isplatiti tuženicama parnični trošak u iznosu 11.687,50 kn/1.551,20 EUR, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu, u iznosu od 2.750,00 kn odbijen zahtjev tuženica za priznanje parničnog troška.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica zbog nepravilne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, te traži trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu 2.343,75 kn i pristojbe u iznosu 500,00 kn što ukupno iznosi 2.843,75 kn/377,43 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. studenog 2009. koji je zaključen između nje kao primateljice uzdržavanja i njezinog polubrata NC kao davatelja uzdržavanja.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Nesporno je između parničnih stranaka:

- da se predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 11. studenog 2009. tužiteljica kao primateljica uzdržavanja obvezala, kao naknadu za primljeno uzdržavanje, u času smrti prenijeti davatelju uzdržavanja vlasništvo na nekretnini (obiteljskoj kući), motornom vozilu, telefonskom priključku, autorskim pravima na njezinim knjigama objavljenim u Hrvatskoj i Italiji, zaostacima na mirovini te novčanim sredstvima po računima i Ugovoru o nenamjenskom oročenom depozitu,

- da se istim Ugovorom davatelj uzdržavanja UC obvezao starati i brinuti o primateljici uzdržavanja, a posebno po potrebi osigurati joj u kući u kojoj stanuje potrebnu prehranu prilagođenu njenom zdravstvenom stanju, čistu i urednu odjeću, pospremanje stana, u bolesti ju paziti i njegovati, osigurati joj pravovremenu liječničku pomoć i snositi sve troškove liječenja, kao i omogućiti zadovoljavanje ostalih uobičajenih potreba prema svojim najboljim mogućnostima, a u slučaju da to ne bi mogao sam, angažirati stručne i poštene osobe da to obavljaju umjesto njega u njenoj kući. Također je ugovoreno da davatelj uzdržavanja neće primateljicu uzdržavanja smjestiti u Dom za starije i nemoćne osobe ili drugi stacionar, osim u slučaju da ona to od njega ne traži ili izgubi mogućnost rasuđivanja i ne prepoznaje osobe oko sebe, kao i da će je nakon smrti o svom trošku dati kremirati i pokopati zajedno s njenim suprugom u krugu obitelji i najbližih prijatelja, a obavijest o smrti objaviti u Glasu Istre i La Voce Del Popol,

- da je tužiteljica u travnju 2019. zajedno s djelatnicom javnobilježničkog ureda pristupila u dom davatelja uzdržavanja UC radi raskida predmetnog ugovora, ali ugovor u konačnici nije raskinut niti je Sporazum o raskidu potpisan, a u vezi navedenog raskida došlo je do svađe između tužiteljice s jedne strane, te UC i ovdje tuženica s druge strane,

- da je u tijeku trajanja postupka UC umro **.**.2019., te da su njegovi nasljednici supruga sada 1. tužena i kćerka sada 2. tužena.

8. Sud prvog stupnja je na osnovi svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je UC od sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju u studenom 2009. do oboljenja u prosincu 2018. ispunjavao obveze koje je preuzeo kao davatelj uzdržavanja i to na način da je redovito posjećivao tužiteljicu, razgovarao s njom, za nju obavljao popravke u kući i oko kuće (bilo sam, bilo angažiranjem radnika), a nakon tužiteljičinih operacija kuka i koljena jedno vrijeme živio kod nje te u potpunosti preuzeo brigu o njezinom zdravlju i kućanstvu, pri tom i uz pomoć svoje supruge sada 1. tužene nabavio bolnički krevet i organizirao privatnu fizikalnu terapiju u kuću koju su pružale stručne osobe ,vozio ju je i na preglede u bolnicu te na rehabilitaciju u Rovinj,

- da je 2. tužena naručivala tužiteljicu na preglede i u tu svrhu, da bi to lakše obavljala prebacila tužiteljičin karton kod obiteljske liječnice u čijoj ordinaciji bi bila zaposlena kao medicinska sestra,

- da je UC obavljao za tužiteljicu i po njenom nalogu poslove (postavio rukohvate, obnovio kupatilo, postavio garažna vrata, promijenio krov na vrtnoj kućici, pomagao pri čišćenju apartmana i sl.) i da je OC suprug 2. tužene po pozivu UC pomagao pri izvođenju određenih radova,

- da je tužiteljica financirala izvođenje određenih radova i davatelju uzdržavanja povremeno plaćala benzin ili nadoknađivala neke druge troškove koje je imao,

- da je tužiteljica unatoč ugovornoj obvezi prema kojoj je davatelj uzdržavanja neće smjestiti u dom, osim ako ona to sama ne zatraži ili izgubi mogućnost rasuđivanja i ne prepoznaje osobe oko sebe, na zahtjev 1. tužene dobrovoljno potpisala zahtjev za starački dom ne sumnjajući u namjere 1. tužene, obzirom se mjesto u staračkom domu čeka i po 8 godina, te da potpisivanje tog zahtjeva ne znači da se tužiteljicu može smjestiti u dom bez njezinog pristanka niti je to bila ičija namjera,

- da nakon što je UC obolio, o tužiteljici su se nastavile skrbiti tužene poštujući želju svog supruga i oca, OC je samoinicijativno odveo tužiteljičin auto kod vulkanizera, te su OC i 2. tužena tužiteljici ponudili svu daljnju pomoć pozivajući je da im se obrati za sve što bude trebalo, s time da su u to vrijeme odnosi tužiteljice s davateljem uzdržavanja i članovima njegove obitelji sada tuženima tada još uvijek bili korektni sve do svađe oko raskida Ugovora,

- da motiv za raskid Ugovora kao i za sporazumni raskid Ugovora koji u konačnici za života UC nije realiziran, tako i za naknadno zahtijevanje raskida putem suda, nije bilo neispunjenje ugovornih obveza davatelja uzdržavanja već njegova iznenadna bolest i protivljenje tužiteljice da njeno uzdržavanje preuzmu tužene kao njegove nasljednice,

- da su tužene, kao supruga i kćerka davatelja uzdržavanja, zajedno s njim ispunjavale obveze iz Ugovora na način da se 1. tužena brinula o tužiteljičinom zdravlju, vodila ju kod doktora i u bolnicu, posjećivala ju u bolnici, povremeno joj čistila, vadila krv i mjerila šećer, dok ju je 2. tužena naručivala na preglede, a njezin suprug na traženje JC povremeno kosio travu kod tužiteljice i obavljao neke druge radove,

- da su tužene volju za pružanje pomoći tužiteljici iskazale i nakon što je UC obolio te zbog svog zdravstvenog stanja više nije mogao brinuti o tužiteljici kao što je to do tada činio, no da je tužiteljica još tada dala do znanja da ne želi s njima kontaktirati i primati od njih uzdržavanje a što je ponovila i u tijeku postupka, da je tužiteljica odbijala njihovu pomoć jer "ni u snu nije mogla pomisliti da svoj život stavi u ruke ŠC i I" pored brojne rodbine koju ima i s kojim je u dobrim odnosima pa je motivirana bratovom bolešću i željom da samostalno raspolaže svojom imovinom, htjela raskinuti Ugovor, najprije sporazumno a potom i odnošenjem tužbe sudu, navodeći da davatelj uzdržavanja nije ispunjavao svoje ugovorne obveze,

- da situacija oko raskida Ugovora, pri čemu nije postignuta suglasnost strana je očito dovela do narušenja međusobnih odnosa među njima, ponajviše stoga što je tužiteljica, znajući da joj brat umire, taj Ugovor željela raskinuti jer nije htjela primiti uzdržavanja od tuženica i njima u konačnici ostaviti svoju imovinu, kojom je htjela slobodno raspolagati, te da je taj razlog za raskid navela svojim prijateljicama a saslušanim svjedocima GC, ĆC i FC,

- da je moguće UC prvotno bio suglasan s raskidom Ugovora ali je ta suglasnost u konačnici izostala,

- da se je UC nakon gotovo desetgodišnje brige o tužiteljici u kojoj su u određenoj mjeri aktivno sudjelovale i tužene kao članovi njegove obitelji, s istima savjetovao u vezi pristanka na raskid Ugovora, tim više što je znao da bi one nakon njegove smrti trebale preuzeti prava i obveze iz Ugovora,

- da se očito protivljenje tuženih raskidu Ugovora u situaciji kada je njihov suprug i otac na samrti ne smatra "nedopuštenom intervencijom" tuženica, niti da su one spriječile UC u ostvarenju volje za raskidom Ugovora kako to implicira tužiteljica, već je riječ o zajedničkom donošenju odluka unutar obitelji o stvarima koje se tiču članova obitelji,

- da se 1. tužena nakon smrti supruga UC nije obratila tužiteljici, već je to propustila svojoj kćerki 2. tuženoj koja se u više navrata neposredno (SMS- ovima) i posredstvom VC javila tužiteljici pozivajući je da joj se obrati ukoliko joj nešto treba i da se nađu kako bi riješile nesuglasice, a što je tužiteljica odbila,

- da tužene nakon smrti UC nisu tužiteljici pružale pomoć koja bi predstavljala ispunjenje obveze navedenih u članku 2. predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer iako su za to iskazale spremnost, tužiteljica je njihovu ponudu kategorički odbila, na čemu i dalje ustrajale,

- da je tužiteljica nakon smrti davatelja uzdržavanja odbila komunikaciju s tuženicama jasno dajući do znanja da ne želi njihovu pomoć, pri čemu je i pokrenula postupak za raskid Ugovora u ovom predmetu navodeći da davatelj uzdržavanja nije ispunjavao svoje ugovorne obveze,

- da je unatoč postojanju predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju nakon smrti UC tužiteljica odbijala komunikaciju sa tuženicama jasno dajući do znanja da ne želo njihovu pomoć tuženica, te je za pomoć koja joj je potrebna angažirala treće osobe od kojih je s nećakinjom ŽC sklopila novi Ugovor o doživotnom uzdržavanju iako prethodno sklopljeni nije raskinut,

- da je tužiteljica nuđenje pomoći i pokušaj rješavanja svađe od strane 2. tuženog doživljava uznemiravanje i inzistira da s tim prestane,

- da tužiteljica nakon smrti UC od tuženih nije zahtijevala pružanje bilo kakve pomoći,

- da je tužiteljica tijekom 2020. u dva navrata pala ali tuženice za to nisu znale, niti ih ona obvijestila jer ne želi primiti pomoć, niti neposredno, niti na način da snosi troškove koji tužiteljici nastaju angažiranjem A i LC te drugih osoba.

9. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju, pa ih prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, s time da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju ocjenjujući sve izvedene dokaze i iskaze svjedoka i stranaka po slobodnom uvjerenju, stečeno uvjerenje doista opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima putem kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima pravnu i činjeničnu osnovu.

10. Žalbenim navodima tužiteljica iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i iskaza pojedinih svjedoka i vlastita pravna shvaćanja koja nemaju uporište u provedenim dokazima, a niti u mjerodavnim zakonskim odredbama koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio.

10.1. Žaliteljica se poziva na iskaze svjedoka EC, GC, KC, ĐC, FC i iskaz 1. tužene, te iz njihovog iskaza iznosi vlastite zaključke o odlučnim činjenicama koji se ne mogu s uspjehom usprotiviti navedenom pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i ocjeni dokaza suda prvog stupnja.

11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odredbu članka 583. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) i odredbu članka 584. ZOO-a kada je u stavku I izrijeke pobijane presude odbio tužbeni zahtjev za raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju kao neosnovan.

12. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je davatelj uzdržavanja sada pok. UC sve do prosinca 2018. kada je obolio od karcinoma pluća sa metastazama po cijelom tijelu, u cijelosti ispunjavao obveze preuzete predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 11. studenog 2009. tako da je osobno i uz pomoć svoje obitelji skrbio za tužiteljicu pomažući joj u svemu što je trebalo i kako je pobliže navedeno u točci 16.1. i 16. 2. obrazloženja pobijane presude, dok niti iz jedne ugovorne odredbe ne proizlazi obveza davatelja uzdržavanja da sam snaša troškove nastale u ispunjenju te obveze, te je pravilno sud prvog stupnja zaključio da smrt davatelja uzdržavanja prije primateljice uzdržavanja nema značaj promijenjenih okolnosti uslijed kojih bi tužiteljica imala pravo zahtijevati raskid Ugovora jer se radi o okolnostima čije je nastupanje predviđeno i uređeno odredbom članka 588. ZOO-a, da je predmetni Ugovora o doživotnom uzdržavanju aleatorne prirode i u trenutku njegovog sklapanja nije moguće predvidjeti trajanje ugovora ni trenutak smrti primatelja uzdržavanja, kao ni isključiti mogućnost da davatelj uzdržavanja umre prije primatelja uzdržavanja. Ne mogu se prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi da tužiteljici pomoć od njezinog polubrata davatelja uzdržavanja nije bila redovna, stalna i sistematična i da nije proizlazila iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, obzirom tako nešto ne proizlazi iz provedenih dokaza.

13. Iako je sud prvog stupnja u točci 20.4. obrazloženja pobijane presude pogrešno zaključio da je kod poremećaja odnosa među ugovornim strankama u smislu odredbe članka 383. stavak 2. ZOO-a raskid ugovora moguć jedino kad postoji zajednica života, to međutim ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude, te pogrešno tužiteljica u žalbi smatra da je njezin zahtjev za raskid predmetnog ugovora osnovan zbog poremećenih odnosa sa tuženima.

14. U odnosu na žalbene tvrdnje da tužene nakon smrti UC nisu preuzele obvezu uzdržavana i da na njih nisu prešla prava i obveze iz predmetnog ugovora, valja navesti da u slučaju smrti davatelja uzdržavanja prema samom zakonu i to odredbi članka 588. stavak 1. ZOO-a njegova prava i obveze prelaze na njegove nasljednike, te da su tužene nedvojbeno iskazale spremnost da i nakon smrti njihovog supruga i oca nastave izvršavati ugovorne odredbe ali je tužiteljica njihovu ponudu i pomoć kategorički odbila. Pritom valja navesti da je za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju potrebno da davatelj uzdržavanja i njegovi slijednici svjesno izbjegavaju ispunjenje obaveza iz ugovora, što međutim u ovom predmetu nije slučaj.

15. Slijedom svega iznijetoga valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ove presude.

16. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, temeljem odredbe temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 2.843,75 kn kao neosnovan, te odlučiti kao u stavku II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec