REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3076/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Smiljan Bakočević, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice AZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Miroslav Biloglav, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1448/2023-2 od 5. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2268/2023-5 od 9. studenoga 2023., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1448/2023-2 od 5. ožujka 2024., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Stvaraju li prividni (simulirani) ugovor ili nesporazum pravne učinke među strankama?
2. Je li sud dužan po službenoj dužnosti paziti na ništavost ugovora kao i na nepostojeći ugovor (osobito po isticanju takvih), ili je stranka dužna posebnom tužbom u posebnom postupku tražiti utvrđenje da je takav ugovor ništav ili nepostojeći?
3. Može li se stjecatelj pozivati na načelo povjerenja u zemljišnu knjigu pozivajući se samo na formalni upis u zemljišnoj knjizi premda mu je poznato da je stvarno stanje drugačije i da je takav formalni ZK upis neistinit?“.
2. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tužiteljica se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2357/15, Rev 2412/2010, Rev 933/2022, Revd 2615/2022 i Rev 1031/2020, Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk- 1/2019, Gž-1085/2019, Gž-89/2021 i Gž-89/2021.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. Naznačenim pitanjima predlagateljica polazi od pogrešnih pretpostavki jer su u ovoj pravnoj stvari činjenične tvrdnje utemeljene na stjecanju prava vlasništva na temelju dosjelosti, a tijekom postupka tužiteljica nije problematizirala prividni ugovor, nesporazum ili ništetnost kao ni upis prednika tuženice u zemljišne knjige.
6. Naime, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe te nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onoga što su stranke iznijele niti sud u parničnom postupku ima inkvizitorne ovlasti. Iako sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe i nije ovlašten ocjenjivati ništetnost nekog ugovora izvan okvira činjenica iznesenih tijekom postupka. U predmetnom slučaju tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica se nije pozivala na ništetnost ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice niti je iznosila pravno relevantne činjenice koje bi mogle upućivati na ništetnost predmetnog ugovora kao ni pravne učinke prividnog ugovora niti da bi prilikom zaključenja navedenog ugovora postojao nesporazum u odnosu na prirodu ugovora. U takvim okolnostima nižestupanjski sudovi nisu mogli po službenoj dužnosti paziti na ništetnost tog pravnog posla, dok je ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda da je ugovor za koji zakon propisuje (čl. 285. st. 1. ZOO odnosno čl. 282. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud i u odluci Rev-2357/2015 od 2. veljače 2016., Rev 12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev 1728/2018 od 15. prosinca 2021.).
7. Stoga o prvom i drugom postavljenom pitanju ne ovisi odluka o sporu niti su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
8. Ni treće postavljeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer se u ovoj pravnoj stvari nije problematiziralo pitanje istinitosti upisa tuženice, koje je, polazeći od općeg načela presumpcije valjanosti i istinitosti upisa u zemljišnu knjigu, moguće oboriti na temelju provedenog postupka i u njemu podnesenih dokaza.
9. Slijedom navedenog postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa stoga niti praksa koja se dostavlja u prilog važnosti, nije od utjecaja jer ne odgovara činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
10. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
