Poslovni broj: Usž-3708/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SZ, iz [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave Pazin, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-435/2023-6 od 25. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice te potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-435/2023-6 od 25. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Služba građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/774, URBROJ: 443-02-02-17-23-15 od 14. ožujka 2023., dok je rješenjem odbijen prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

1.1. Rješenjem tuženika utvrđuje se da tužiteljica nije postupila po inspekcijskom rješenju o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/23-02/774, URBROJ: 443-02-02-17-22-1 od 14. listopada 2022., koje je postalo izvršno 8. studenog 2022., odnosno da nije u ostavljenom roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvan građevinskog područja naselja uklonila nedovršenu stambenu zgradu, etažnosti P+1, tlocrtnih dimenzija 10,50 m x 12,60 m, bez krovne konstrukcije u roh- bau fazi, te predgotovljenu konstrukciju stambene namjene, s natkrivenom terasom, ukupnih vanjskih okvirnih dimenzija 8,0 m x 7,80 m. Stoga se pristupilo prisilnom izvršenju izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 3.981,68 €, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Protiv osporene presude i rješenja prvostupanjskog suda žalbu je podnijela tužiteljica iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi ukazuje da bi se njoj nanijela nenadoknadiva šteta ako bi se ovaj upravni spor okončao prije upravnih sporova pokrenutih radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/774, URBROJ: 443-02-02-17-22-1 od 14. listopada 2022., KLASA: UP/I-362-02/22-02/774, URBROJ: 443-02-02-17-22-15 od 11. studenog 2023. te KLASA: UP/I-362-02/22- 02/774, URBROJ: 443-02-02-17-23-23 od 3. srpnja 2023. Pored navedenog smatra odlučnim što u predmetnoj nekretnini živi sa svojom obitelji. Smatra da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za prekid spora na temelju članka 42. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. dalje ZPNIZ) kao i odgoda provođenja rješenja o uklanjanju građevine i rješenja o novčanoj kazni, jer se niti prekid niti odgoda provođenja tih rješenja ne protivi javnom interesu. Ističe da je u tijeku postupak ozakonjenja predmetnog objekta pa bi provođenjem navedenih rješenja tuženika izgubila pravo na ozakonjenje te bi bila dovedena u tešku financijsku situaciju. Smatra da je u upravnom postupku povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka, jer njezina očitovanja nisu imala utjecaja na odluku tuženika. Upućuje na članak 128. Zakona o gradnji ("Narodne novine", 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), koja u konkretnom slučaju nije uzeta u obzir niti je utvrđeno odnose li se na predmetnu zgradu odredbe iz Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", 112/2017.). Poziva se na pravo na dom te iznosi da prvostupanjski sud nije u skladu s člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava pravilno proveo test razmjernosti radi čega je donio pogrešnu odluku. Ističe prigovor zastare navodeći da je predmetna zgrada izgrađena kada nije bio na snazi članak 114. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, 115/18. i 117/21. dalje ZDI). Osporava i visinu novčane kazne obzirom da nigdje nije navedeno na koji način je utvrđena. Predlaže da se njezina žalba usvoji i poništi osporena presuda i rješenje te usvoji tužbeni zahtjev.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, te da je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

6. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je u skladu s člankom 133. stavcima 1., 2. i 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. dalje ZUP) inspekcijsko rješenje od 14. listopada 2022., kojim je tužiteljici naređeno uklanjanje opisane građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postalo izvršno istekom roka ostavljenog tim rješenjem za izvršenje naložene obveze. Također je nesporno da je izrekom tog inspekcijskog rješenja tužiteljica upozorena na izvršenje naredbe o uklanjanju građevina izricanjem novčanih kazni.

7. Iz podataka spisa predmeta i to zapisnika o obavljenom inspekcijskom pregledu 10. ožujka 2023. proizlazi da prilikom kontrolnog inspekcijskog pregleda izvršenog istog dana utvrđeno da predmetna građevina nije uklonjena slijedom čega tužiteljica nije postupila u skladu s rješenjem o uklanjanju od 14. listopada 2022.

8. Tužiteljica žalbom ne osporava činjenicu da nije uklonila prijepornu građevinu niti uopće iznosi prigovor koji se odnosi na izvršenje (članak 139. stavak 4. ZUP-a), već zakonitost predmetnog rješenja o izvršenju osporava navodima da se u konkretnom slučaju radi o objektu za koji nije potrebno odobrenje za gradnju prema odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima.

9. Navedeni prigovor, međutim, nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, jer se sukladno odredbi članka 139. stavka 4. ZUP-a, rješenje o izvršenju se može pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja, zbog čega prigovori istaknuti u žalbi u odnosu na rješenje o uklanjanju nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude. To tim više što je rješenje o uklanjanju postalo pravomoćno, jer je presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-7/2024-2 od 27. veljače 2024., odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjske presude, poslovni broj: 19 UsI- 1215/2023-6 od 12. listopada 2023., čime je potvrđena zakonitost predmetnog rješenja o uklanjanju, koje se u ovom postupku izvršava.

10. Ne utječe na drugačije rješenje ove upravne stvari ni pozivanje tužiteljice na prekid postupka na temelju članka 42. stavka 1. ZPNIZ-a obzirom da tužiteljica nije dokazala da je pred nadležnim tijelom podnijela zahtjev za prekid postupka izvršenja uz uvjerenje da je zgrada vidljiva na DOF5/2011, na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011., odnosno dokaz da je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi.

11. U odnosu na pozivanje tužiteljice na primjenu članka 140. ZUP-a valja reći da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/774, URBROJ: 443-02-02-17-22-5 od 11. studenog 2022. odbijen njezin zahtjev za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju od 14. listopada 2022., koje je postalo pravomoćno, jer je presudom ovog Suda poslovni broj Usž-255/2024-2 od 29. svibnja 2024., odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjske presude, pod poslovnim brojem UsI-1360/2022, kojom je potvrđena zakonitost navedenog rješenja tuženika kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.

12. Neosnovano tužiteljica ističe povrede odredaba upravnog postupka u pogledu njezinog izjašnjavanja, odnosno sudjelovanja u upravnom postupku radi čega je došlo do povrede načela ravnopravnosti stranaka. Ovo iz razloga što se procesna jamstva prava na očitovanje odnose na postupak donošenja upravnog akta, a ne na postupak njegovog izvršenja (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-553/20-2 od 2. srpnja 2020.).

13. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi o pravu na dom a koji tužiteljica ponavlja prigovore istaknute u tužbi i tijekom upravnog spora, a na koje se prvostupanjski sud osvrnuo već u osporenoj presudi, osnovano otklanjajući njezine prigovore pozivajući se na ustavnosudsku praksu da se tužiteljica ne može s uspjehom pozivati na povredu prava na dom obzirom da je svjesno pristupila gradnji predmetne građevine bez ishođenja potrebne dozvole za gradnju, i to na području koje nije predviđeno za stambene namjene.

14. Suprotno navodima tužiteljice tuženik je pravilnom primjenom članka 114. stavka 3. ZDI-a, kojim je propisano da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne, tužiteljici izrekao prvu novčanu kaznu u visini od 6.636,14 € u skladu s člankom 14.c Naputka o dopunama Naputka načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" broj 80/20), kojim su propisani iznosi novčanih kazni.

15. Naposljetku, prigovor zastare izvršenja rješenja o uklanjanju, koje je postalo izvršno 8. studenog 2022. sud ocjenjuje neutemeljenim. Ovo iz razloga što je rješenje tuženika doneseno 14. ožujka 2023. unutar roka propisanog člankom 123. ZDI-a prema kojem se izvršno rješenje ne može izvršiti putem treće osobe nakon isteka roka od deset godina od dana kada je rješenje postalo izvršno.

16. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da su osporena presuda i rješenje doneseni temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe izjavljene protiv prvostupanjske presude.

17. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

18. Pored navedenog prvostupanjski sud je rješenjem odbio je prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe podnesen u skladu s člankom 42. stavkom 1. ZUS-a.

19. Odredbom članka 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2). Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi.

20. Odgoda izvršenja do okončanja upravnog spora u slučajevima bespravne gradnje bila bi protivna javnom interesu kako to pravilno navodi prvostupanjski sud. Naime, tuženikovo postupanje, odnosno poduzimanje mjere uklanjanja građevine utemeljeno je na zakonu (članka 113. stavka 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu – "Narodne novine" 115/18. i 117/21.), s ciljem suzbijanja nezakonite gradnje. Budući da je predmetna građevina izgrađena bez valjane dozvole, a zakonom je propisano da se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, propisana mjera uklanjanja bespravne gradnje nužna je za postizanjem navedenog cilja. Takvom, nezakonitom gradnjom tužiteljica je dobrovoljno pristala snositi rizik koji nosi takvo njezino postupanje, odnosno pristala je na mogućnost da joj nadležni inspektor naloži uklanjanje građevine koja se gradi bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju.

21. Nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari ni žalbeni navodi tužiteljice o nepopravljivoj šteti koja bi se očitovala u posljedicama rušenja, to posebno iz razloga jer se u konkretnom slučaju radi o šteti koju bespravni graditelj prihvaća kao posljedicu svoje protupravne gradnje.

22. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je prilikom donošenja osporenog rješenja poštivao zakonske odredbe, rješenje je doneseno na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

23. Temeljem svega naprijed izloženog i u sporu utvrđenog, Sud ocjenjuje da je tužiteljičina žalba neosnovana slijedom čega je nadalje trebalo u smislu odredbe članka 116. stavak 1., a u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković