Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 406/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz S., …, OIB…, kojeg zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., …, protiv tuženika Z. … d.o.o., Z., …, P. T. Z., …, OIB…, kojeg zastupaju punomoćnici D. G. i Đ. F., odvjetnici u O. društvu G. & G., u Z., …, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2067/2019-9 od 3. ožujka 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3030/2008-23 od 8. srpnja 2011., u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2067/2019-9 od 3. ožujka 2020., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik pravni slijednik T. Z. d.o.o. neosnovano povisio cijene svojih usluga za razdoblje od mjeseca studenog 2004. do mjeseca prosinca 2006. (stavak I izreke) te je dužan tuženik isplatiti tužitelju 12.339,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2007. pa do konačne isplate, kao i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 11.725,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u točki 1. izreke, dok je u točki 2. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.687,50 kuna. Prema stavku II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.537,50 kuna.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 3143/2020-3 od 10. studenoga 2020. dopuštena je revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2067/2019-9 od 3. ožujka 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3030/2008-23 od 8. srpnja 2011. u odnosu na pitanja:
„1. Da li je drugostupanjski sud bio dužan primijeniti stajalište Vrhovnog suda zauzeto u Rev-627/2011 od 14.12.2011. prema kojem se davanje u zakup poslovnih prostora na tržnici na malo smatra tržišnom djelatnošću ili je bio dužan, u skladu s odredbom čl. 31. st. 2. i čl. 77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, primijeniti stajalište Ustavnog suda RH zauzeto u odluci U-III-3950/12 od 20.1.2016. prema kojem se davanje u zakup poslovnih prostora na tržnici na malo smatra komunalnom djelatnošću, sve to u smislu čl. 3. t. 1. t. 10 i čl. 3. st. 11. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 26/13)?
2.Je li tuženik, kao davatelj zakupa lokala na tržnici V. u Z., isporučitelj komunalne usluge, dužan pri svakoj promjeni cijene odnosno tarife svojih usluga pribaviti prethodnu suglasnost poglavarstva Grada Z.?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Potražuje trošak revizije i trošak pristojbe.
5. U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se revizija kao neosnovana odbije. Potražuje trošak odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojem je dopuštena i zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je da je tuženik neosnovano povisio cijene svojih usluga u razdoblju od studenog 2004. do prosinca 2006. zajedno sa zateznim kamatama te zahtjev za isplatu iznosa 12.339,60 kuna na ime tako nepripadne naplaćene zakupnine od tužitelja, uz tvrdnju da je sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu, a prema kojem je tuženik kao isporučitelj komunalnih usluga za povećanje njihovih cijena bio dužan prethodno pribaviti suglasnost P. G. Z.., a što je u ovom slučaju izostalo.
9. U ovoj pravnoj stvari, u ranijem postupku povodom žalbe tuženika, donijeta je drugostupanjska odluka ovog suda pod poslovnim brojem Gž 11249/2011-3 od 3. travnja 2012. kojom je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.917,50 kuna, kao i trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.537,50 kuna. Nakon toga, tužitelj je podnio ustavnu tužbu povodom koje je Ustavni sud Republike Hrvatske, odlukom pod poslovnim brojem U-III-3950/2012 od 20. siječnja 2016., ustavnu tužbu usvojio te ukinuo naprijed navedenu presudu suda drugog stupnja i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.
9.1. Povodom žalbe tuženika, nakon ponovljenog postupka, donesena je nova odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6267/2016-5 od 10. siječnja 2017. kojom je ponovno preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.917,50 kuna, kao i trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.537,50 kuna, nakon čega je tužitelj podnio novu Ustavnu tužbu povodom koje je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom pod poslovnim brojem U-III-2641/2017 od 14. veljače 2019. ustavnu tužbu usvojio te ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6267/2016-5 od 10. siječnja 2017. i predmet po drugi puta vratio tom sudu na ponovno suđenje.
10. U ponovnom postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da tužitelj koristi poslovni prostor lokal trgovačka djelatnost II br. … kojim upravlja tuženik, površine 9,04 m2 za koji plaća zakupninu,
- da je tuženik na ime zakupnine za 9,04 m2 poslovnog prostora zaračunavao po 35,00 kn/m2 = 316,40 kn mjesečno do 31. listopada 2004.,
- da je nakon toga tuženik zakupninu zaračunavao sa 100,00 kn/m2 = 904,00 kune,
- da razlika zakupnine iznosi 587,60 kn mjesečno, što znači da razlika za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2006. (21 mjesec) iznosi 12.339,60 kn,
- da je tužitelj plaćao zakupninu u skladu s iznosima u ispostavljenim u računima,
- da tuženik nije dostavio dokaze da se u zakupninu uračunavaju naknade za odvoz komunalnog otpada, komunalna naknada, zaštita voda, vodoprivredna naknada, pročišćavanje otpadnih voda te deratizacija i dezinsekcija, te naknade (odvoz komunalnog otpada, komunalna naknada, zaštita voda, vodoprivredna naknada, pročišćavanje otpadnih voda te deratizacija i dezinsekcija) prema računu za 10. mjesec 2004. iznose ukupno 193,84 kune što znači da bi onda razlika (587,60 kn – 193,84 kn) iznosila 393,76 kn x 21 mjesec = 8.268,96 kn, pa kako tuženik nije dokazao da se u zakupninu uračunavaju navedene naknade, a niti iznos po tuženiku (7.955,290 kn) odgovara ovom izračunu, on se ne može uračunavati u zakupninu pa prema tome iznos od 8.268,96 kn nije sadržan u cijeni zakupnine,
- da odluka o povišenju cijena od 15% nije primjenjiva zato na zakupninu jer bi ista sa 316,40 kn x 1,15 = 363,86 kn bila nova cijena (plus 193,84 kn = 557,70 kn) pa je posve jasno da se ovo povećanje cijena ne odnosi na zakupninu nego na neke druge usluge.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev uz ocjenu da je tuženik neosnovano povećao cijene zakupnine suprotno odredbi čl. 21. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 26/03 – dalje: ZKG) pa je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatu iznosa od 12.339,60 kuna kao razlike zakupnine zaračunate do 31. prosinca 2006.
12. U ponovnom postupku drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbija tužbeni zahtjev ocijenivši pritom kako davanje u zakup poslovnih prostora na tržnici na malo u konkretnom slučaju ne predstavlja komunalnu djelatnost, već se radi o djelatnosti tuženika koju obavlja kao svoju redovitu tržišnu djelatnost, pa slijedom toga tuženik nije bio dužan za povećanje cijene zakupnine tražiti prethodnu suglasnost poglavarstva, jedinica lokalne samouprave, odnosno nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave sukladno odredbi čl. 21. st. 1. ZKG.
13. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 10. ZKG propisano je da su komunalne djelatnosti u smislu tog Zakona i tržnice na malo.
13.1. Prema odredbi stavka 11. istog članka ZKG pod tržnicama na malo razumijeva se upravljanje i održavanje prostora i zgrada izgrađenih na zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave u kojima se u skladu s tržišnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnim namirnicama i drugim proizvodima.
14. Prema odredbi čl. 21. ZKG isporučitelj komunalnih usluga dužan je pri svakoj promjeni cijene odnosno tarife svojih usluga pribaviti prethodnu suglasnost poglavarstva jedinice lokalne samouprave na području koje se isporučuje usluga.
15. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3950/2012 od 20. siječnja 2016. i u odluci U-III-2641/2017 od 14. veljače 2019. izraženo je shvaćanje da: "Davanje u zakup poslovnih prostorija u sklopu tržnice je sadržajno vid upravljanja tim prostorom i zgradama, dakle komunalna djelatnost, zbog čega je za promjenu cijene zakupa potrebna suglasnost poglavarstva.".
15.1. Dakle, u navedenom shvaćanju sadržan je i odgovor na drugo pitanje: "Tuženik je dužan kao davatelj zakupa lokala na tržnici V. u Z., isporučitelj komunalne usluge, pri svakoj promjeni cijene odnosno tarife svojih usluga pribaviti prethodnu suglasnost P. … Z..".
16. Sukladno odredbi čl. 31. st. 2. i čl. 77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske stajalište Ustavnog suda izraženo u njegovoj odluci obvezuje sudove na koje se odnosi i u predmetu u kojem su doneseni.
17. Iako je dakle o spornom pravnom pitanju revizijski sud zauzeo svoje pravno shvaćanje u odluci Rev 627/2011-2 od 14. prosinca 2011. na koju odluku se pozvao drugostupanjski sud, vijeće je stava da u konkretnom predmetu s obzirom da je presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6267/2016-5 od 10. siječnja 2017. u istom ovom predmetu ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2641/2017 od 14. veljače 2019. i u kojoj je izraženo identično shvaćanje kao i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3950/12 od 20. siječnja 2016. to je sud bio dužan u skladu sa odredbom čl. 31. st. 2. i čl. 77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske u konkretnom predmetu primijeniti stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci U-III-3950/12 od 20. siječnja 2016. i u odluci U-III-2641/2017 od 14. veljače 2019. prema kojem se davanje u zakup poslovnih prostora na tržnici na malo smatra komunalnom djelatnošću, sve u smislu čl. 3. toč. 1. toč. 10. i čl. 3. st. 11. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 26/13).
18. Stoga u odnosu na prvo postavljeno pitanje valja odgovoriti da je sud vezan u konkretnom predmetu odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske u odnosu na koju je donesena.
19. Prema tome, drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije razmotrio sve žalbene navode od odlučnog značaja za odluku o sporu, zbog čega je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove odluke, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.
20. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
21. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će ukloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude.
22. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Ivan Vučemil, v.r.