Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-429/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Juranović i dr. j.t.d., Nova Gradiška, Slavonskih graničara 8/I, protiv tuženika ABC" [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Kseniji Penić, odvjetnici u Slavonskom Brodu, Tome Skalice 10, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-63/2022-16 od 5. ožujka 2024., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se djelomično kao neosnovane žalba tužitelja OP i žalba tuženika ABC" i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-63/2022-16 od 5. ožujka 2024. :

- pod toč. I izreke,

- pod toč. II izreke u pogledu odbijajućeg dijela u iznosu od 451,90 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos,

- pod toč. III izreke te

- pod toč. IV izreke u pogledu odbijajućeg dijela u iznosu 608,01 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn- 63/2022-16 od 5. ožujka 2024. pod toč. II izreke koji se odnosi na odbijajući dio naknade štete preko iznosa od 451,90 eura i sudi tako da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju pored već dosuđenog iznosa od 1.400,80 eura i daljnji iznos od 82,40 eura (odnosno ukupno 1.483,20 eura) sa zateznim kamatama na taj iznos od 5. ožujka 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-63/2022-16 od 5. ožujka 2024. u dijelu pod toč. IV izreke koji se odnosi na odbijajući dio troškova postupka preko iznosa od 608,01 eura i sudi tako da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju pored već dosuđenog iznosa od 1.307,59 EUR i daljnji iznos od 246,44 eura (odnosno ukupno 1.554,03 eura) sa zateznim kamatama na taj iznos od 11. prosinca 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ABC" i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-63/2022-16 od 5. ožujka 2024. pod toč. II izreke.

II Nalaže se tuženiku ABC naknaditi tužitelju OP trošak žalbenog postupka u iznosu od 36,12 eura, u roku od petnaest dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku ABC" [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelji OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 1.400,80 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: zz kamata), počev od 5. ožujka 2024., pa do isplate, a u roku od 15 dana.

II S preostalim dijelom tužbeni zahtjev u iznosu od 534,30 EUR i zz kamatom počev od 5. ožujka 2024. pa do isplate, odbija se kao neosnovan. III Nalaže se ABC" [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1307,59 EUR sa zz kamatom počev od 5. ožujka 2024. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 854,45 EUR i zz kamatom počev od 5. ožujka 2024. pa do isplate, odbija se kao neosnovan.“

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I Nalaže se Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da na teret državnog proračuna Republike Hrvatske odvjetniku Robertu Demo iz OD Juranović i dr. j.t.d. Nova Gradiška, Slavonskih graničara 8/I, s osnova troška javnog prijevoza isplati iznos od 15,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. ožujka 2024. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

II Nalaže se Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da na teret državnog proračuna Republike Hrvatske Kseniji Penić, odvjetnici u Slavonskom Brodu, Tome Skalice 10, Slavonski Brod, s osnova troška javnog prijevoza isplati iznos od 15,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. ožujka 2024. pa do isplate, a u roku od 15 dana.“

3. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tužitelj protiv odbijajućeg dijela pod toč. II i IV izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U žalbi ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio cijenu po kojoj tužitelju treba naknaditi štetu. Sud je za utvrđenu količinu uništenog zrna kukuruza koristio cijenu od 0,17 eura koja je važeća cijena iz sustava Tržišnog informacijskog sustava u poljoprivredi (dalje TISUP) na dan zaključenja glavne rasprave, ali koja je iskazana bez PDV. Tužitelj će uništenu količinu usjeva morati kupiti prema cijeni koja u sebi uključuje i PDV. Ukazuje na odredbu čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima smatrajući da tužitelj ima pravo na naknadu štete prema cijenama u vrijeme presuđenja koja uključuje i PDV s obzirom da je tužitelj podnio tužbu kao fizička osoba i koji je kukuruz sijao za vlastite potrebe ishrane domaćih životinja, a ne za potrebe prodaje na tržištu. S obzirom da od 1. travnja 2022. zakonska stopa PDV na poljoprivredne proizvode iznosi 5% tužitelj je imao pravo da mu se naknada štete utvrdi prema cijeni koju je sud prihvatio iz sustava TISUP od 0,17 eura uvećano za 5% PDV. Isto tako neosnovano je odbijen zahtjev za količinu usjeva u odnosu na one zasijane na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja parcela je suvlasništvo tužitelja i Republike Hrvatske svakog za ½ dijela. Iako tužitelj nije vlasnik cijele parcele bio je u posjedu i obrađivao tu preostalu polovicu te su uništeni usjevi bili njegova imovina pa nije osnovano to što sud odbija priznati naknadu štete u odnosu na tu polovicu dijela površine na kojoj su uništeni usjevi. Ukazuje na nalaz i mišljenje vještaka navodeći kako je računskim putem moguće utvrditi da je na tom dijelu parcele nastala šteta od 1.480 kila zrna kukuruza što prema ispravno utvrđenoj cijeni od 0,18 eura iznosi 366,40 eura što je prvostupanjski sud trebao dosuditi tužitelju. Posljedično nepravilnoj odluci o glavnoj stvari nepravilna je i odluka o troškovima postupka s obzirom na utvrđeni uspjeh stranaka u svezi s čime ukazuje na odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Navodi i to kako je tržišna cijena na dan zaključenja glavne rasprave iznosila manje od cijene u vrijeme podnošenja tužbe na koju okolnost tužitelj ničim nije mogao utjecati. Također odluka o trošku nije jasna u pogledu troška pristupa na pripremno ročište 4. listopada 2021. i pripremno ročište od 17. studenoga 2023. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Protiv uvodno označene presude u toč. I i III izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Također je žalbu izjavio i protiv uvodno označenog rješenja pod toč. II izreke. Ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tuženik da je tijekom postupka isticao tužiteljevu suodgovornost i doprinos pri nastanku štete. Tužitelj nije uložio dovoljno truda radi zaštite svojih poljoprivrednih parcela od naleta divljači iako je isti već dugogodišnji posjednik predmetnih i okolnih čestica te je tuženik već nekoliko puta utuživao radi naknade štete od divljači. Električni pastir je najefikasnije sredstvo zaštite od divljači, a koji je repelent tužitelj očito propustio upotrijebiti kako bi spriječio ili umanjio nastanak štete. Tužitelj nije sukladno čl. 79. Zakona o lovstvu zatražio sredstva zaštite od osiguranika, a čime je također pridonio nastanku iste. Tužitelj je mogao predvidjeti i izbjeći posljedice (1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima) jer mu je poznato da na području njegovih parcela obitavaju divlje svinje te je isti sukladno tom saznanju ipak mogao uložiti dodatni trud i sredstva kako bi spriječio nastanak štete. Nadalje, sud je saslušao Danka Mjertana, a nije jasno je li isti saslušan u svojstvu vještaka ili svjedoka. Na zapisniku je oslovljen kao svjedok, a isti je iskazivao dajući svoje stručno mišljenje iz kojeg je sud utvrđivao visinu zahtjeva na dan rasprave iz čega se zaključuje da je imenovani saslušan u svojstvu vještaka. Takvo postupanje je protivno odredbama parničnog postupka ukazujući na odredbe čl. 250. – 261. Zakona o parničnom postupku s time što se posebno poziva na odredbu prema kojoj o osobi i zadatku vještačenja se tuženik ima pravo očitovati. U ovom postupku sud nije proveo poljoprivredno vještačenje već se pozvao na vještaka iz postupka osiguranja dokaza pa smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Pobija se i odluka o trošku jer smatra neosnovanim dosuđenu glavnu tražbinu, a u pogledu rješenja pod toč. II izreke navodi kako smatra da ima pravo na trošak izbivanja iz pisarnice jer putovanje od mjesta prebivalište do delegiranog suda traje dulje od tri sata. Osim toga, obrazloženje troška se razlikuje od izreke rješenja pa s obzirom na navedeno predlaže da se prvostupanjska odluka ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno postupanje, podredno preinači u korist tuženika.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) u svezi čl. 250. istog Zakona.

7.1. Naime, odredbom čl. 250. ZPP na koju ukazuje tuženik određeno je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kave činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

7.2. Međutim, tužitelj je prije parnice pokrenuo postupak za osiguranje dokaza te je u tom postupku izveden dokaz očevidom na licu mjesta u nazočnosti vještaka dipl. ing. agr. Danka Mjertana budući da bi njegovo kasnije izvođenje biti otežano u smislu utvrđivanja stanja spornih nekretnina te je vještak sačinio nalaz i mišljenje nakon obavljenih izvida na terenu 8. listopada 2021.

7.3. Odredba čl. 276. ZPP određuje da ako su dokazi izvedeni prije nego što je postupak pokrenut, zapisnik o izvođenju dokaza čuvat će se kod suda pred kojim su dokazi izvedeni (st. 1.), a ako je postupak u tijeku, a osiguranje dokaza nije izveo parnični sud, zapisnik će se dostaviti parničnom sudu.

7.4. Polazeći od okolnosti konkretnog slučaja i sadržaja citirane odredbe, po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi tuženika da u ovom postupku sud nije proveo poljoprivredno vještačenje ne dovode u pitanje pravilnost prvostupanjske presude u dijelu koje pobija tuženik jer radnje koje je proveo izvanparnični sud (uviđaj i vještačenje) nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u izvanparničnom postupku. Osim toga tuženik nije predlagao izvođenje dokaza vještačenjem u sudskom postupku, pa sud prvog stupnja nije postupio protivno odredbi čl. 250 i čl. 259. ZPP.

8. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio niti relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 260. ZPP na koju sadržajno ukazuje tuženik budući da je izveo dokaz saslušanjem Danka Mjertana, a okolnost što je imenovani prema sadržaju zapisnika saslušan u svojstvu svjedoka ne dovodi u pitanje pravilnost prvostupanjske presude budući da je jasno da je vještak saslušan na ročištu 5. veljače 2024. (list spisa 74 – 75) obrazložio svoj nalaz i mišljenje te dopunio u pogledu visine cijene 1 kg merkantilnog kukuruza u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

9. Također žalbeni navodi tuženika koji ukazuju da tuženik ima pravo očitovati se o osobi i zadatku vještačenja ne dovode u pitanje pravilnost prvostupanjske presude u dijelu koji pobija tuženik, a kojima se ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 251. ZPP jer je tuženik imao ovlast predložiti izvođenje dokaza vještačenjem i predložiti osobu vještaka u predmetnom parničnom postupku, koje ovlaštenje nije iskoristio kako je to već navedeno pod toč. 8. obrazloženja ove odluke.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

11. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

12. Predmet spora predstavlja zahtjev na isplatu naknade štete koju je tužitelj pretrpio time što su u kolovozu 2021. usjeve kukuruza njegovim nekretninama uništile divlje svinje iz lovišta Međustrugovi kojim gospodari tuženik.

13. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku da mu na ime imovinske štete isplati iznos od 1.400,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 5. ožujka 2024., kao dana donošenja odluke, dok je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 534,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, a tako donesenu odluku utemeljio na odredbi čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) u svezi čl. 1045. st. 3. istog Zakona. Smatra da je tužitelju valjalo priznati imovinsku nerepariranu štetu počinjenu od divljih svinja na kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u navedenom iznosu pri čemu je pošao od utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka Danka Mjertana. Međutim, tužitelj da je suvlasnik na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ½ dijela i na ½ dijela površine te parcele je skinuo usjev kukuruza (tzv. siliranjem za potrebe hranjenja svojih muznih krava) pa da je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tu nekretninu neosnovan tako da je za iznos od 534,30 eura zahtjev odbio.

14. Slijedeće odlučne činjenice nisu sporne:

- da je tužitelj vlasnik za cijelo kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], ukupne površine 10.373 m2,

- da je tužitelj suvlasnik za ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a Republika Hrvatska za preostalih ½ dijela, površine 3.706 m2,

- da je tužitelj, kao oštećenik, postupio na način naveden u čl. 82. st. 1. i 2. Zakon o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/2018, 32/19., 32/20. i 127/24.; dalje ZoL) koji određuje postupak obraćanja nakon nastanka štete,

- da je 10. rujna 2021. tužitelj podnio prijedlog za osiguranje dokaza pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu, Stalnoj službi u Novoj Gradiški u kojem postupku je prihvaćen prijedlog tužitelja te je izveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Danka Mjertana koji je utvrdio da je na nekretninama koje su za cijelo vlasništvo tužitelja bila zasađena kultura – kukuruz koju je totalno uništila divljač, da se ne može ništa iskoristiti jer su sve stabljike povaljane po tlu, a klipovi pojedeni od divljači i da su ostali samo oklasci. Također je imenovani utvrdio da je na nekretnini koja je suvlasništvu tužitelja također bio posijan kukuruz koji je sav povaljan od divljači, ali jednu polovicu dijela iste da je tužitelj pokosio kako bi spasio ono što je mogao spasiti. Računskim putem vještak je za 1,03 ha dobio da je na ukupno četiri nekretnine tužitelj oštećen za iznos od 12.360,00 kn, dok je za 0,185 ha oštećen za iznos od 3.320,00 kn pa je prema njegovom mišljenju ukupno nastala šteta od 14.580,00 kn te - da je Danko Mjertan saslušan na glavnoj raspravi 5. veljače 2024. kada je istaknuo da je na dan 5. veljače 2024. cijena za 1 kg merkantilnog kukuruza, iskazana bez PDV – 0,17 eura (17 centi) što da je službena cijena iz TISUP.

15. Međutim, ostalo je sporno pitanje doprinosa tužitelja nastanku štete, zatim pitanje visine jer tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete prema cijenama u vrijeme presuđenja ali uz PDV te pitanje osnove u pogledu štete na usjevima u odnosu na ½ dijela površine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a u svezi s time i izneseni zaključak da tužitelj nije doprinio nastanku štete odnosno da šteta bude veća nego što bi inače bila, a razlog čega leži u činjenici da je poduzimao potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti na njegovim usjevima odnosno na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeo mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine.

16.1. Naime, u konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe ZoL.

16.2. Tako su prema odredbi čl. 76. ZoL lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini (st.1.), a u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj Zakon ne propisuje drugačije.

16.3. Odredbom čl. 77. ZoL određene su mjere za sprječavanje štete od divljači, dok čl. 79. ZoL određuje da se sprječavanje šteta u lovištima osigurava poduzimanjem radnji: 1. oštećenik je dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete i 2. dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik.

16.4. Točno je, dakle, da su dopuštene radnje i zahvati upotrebljavanje električnih zaštitnih sredstava odnosno tzv. električnih pastira koje u konkretnom slučaju tužitelj nije upotrijebio pojašnjavajući da nije bio u mogućnosti ograditi svoje nekretnine tzv. električnim pastirom, da ima u vlasništvu puno drugih nekretnina na kojima također uzgaja poljoprivredne kulture, a to znači da jednostavno nije u mogućnosti ograditi sve svoje nekretnine tim električnim pastirom. Također je dodao da u k.o. Donji Varoš ima jednu veliku parcelu od oko 5 ha i da je istu doista ograđivao električnim pastirom, međutim, kako ima puno manjih parcela to jednostavno financijski da ne može učiniti.

16.5. Tužitelju je, dakle, poznato da je električni pastir jedno od efikasnijih sredstava kojima se štiti ulaz divljih svinja na određenu nekretninu ali je istaknuo da ni ta zaštita nije do kraja učinkovita što je potvrdio i vještak koji je istaknuo da odbija divljač puno bolje, ali ne 100%.

16.6. Kada se navedeno uzme u obzir kao i to da je poljoprivrednim vještačenjem utvrđeno da su štetu počinile divlje svinje i da je tužitelj, kao vlasnik nekretnina, radi sprječavanja štete od ulaska divljači na nekretnine stavljao plastične trake i lampione, ali i to da se tužitelj obraćao tuženiku da mu osigura sredstva za zaštitu čija je to dužnost po citiranoj odredbi čl. 79. ZoL i to upravo lovniku tuženika IP, a koje navode tužitelja tuženik nije s uspjehom pobio u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP, tako da žalbeni navodi kojima se dovodi u pitanje tužiteljev doprinos nisu doveli u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja niti primjenu materijalnog prava.

17. Žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na usjev zasijan na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja parcela nije u cijelosti vlasništvo tužitelja već i Republike Hrvatske svakog za ½ dijela, nisu osnovani. Naime, iako je tužitelj bio u posjedu i obrađivao cijelu parcelu te su uništeni usjevi bili njegova imovina, odredbom čl. 81. ZoL propisano je da se ne nadoknađuje šteta koju divljač počini, između ostalog, - korisnicima zemljišta koji protupravno koriste zemljište, pa kako iz spisa predmeta ne slijedi da tužitelju pripada pravo korištenja ½ dijela suvlasništva Republike Hrvatske to istom ne pripada pravo na nadoknadu štete na usjevima počinjene od divljači na tom dijelu nekretnine.

18. Međutim, osnovanim se ocjenjuju žalbeni navodi tužitelja u pogledu visine zahtjeva budući da po ocjeni ovog suda nije pravilno primijenjena odredba čl. 1090. ZOO time što je naknadu za uništenu količinu usjeva sud prvog stupnja utvrdio prema cijenama bez PDV.

18.1. Navedenom odredbom je određeno da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

18.2. U konkretnom slučaju radi se o nenovčanoj imovinskoj šteti, u kojem slučaju oštećenik ima pravo na naknadu štete prema cijenama u vrijeme presuđenja koja uključuje i PDV tako da po ocjeni ovog suda tužitelj imao pravo da mu se naknada štete utvrdi prema cijeni koju je sud prihvatio iz sustava TISUP od 0,17 eura uvećano za 5% PDV tj. 0,18 eura.

18.3. Dakle, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su u vlasništvu tužitelja u cijelosti i prema izračunu vještaka za iste po računici 1,03 Ha x 8.000 kg/Ha x 0,18 eur/kg naknada štete iznosi 1.483,2 eura.

18.4. Kako u konkretnom slučaju šteta od divljači na usjevima kukuruza tužitelja iznosi 1.483,2 eura s PDV valjalo je pobijanu presudu preinačiti i dosuditi tužitelju na ime naknade štete daljnji iznos od 82,40 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

19. Posljedično navedenom, po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, valjalo je odlučiti o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP budući da su stranke djelomično uspjele u parnici. U konkretnom slučaju tužitelj je, što se tiče uspjeha po kvalitativnom (s osnovom zahtjeva nije postigao uspjeh u odnosu na jednu nekretninu tj. površinu od 1.850 m2) i kvantitativnom kriteriju odnosno visini, u konačnici uspio sa 80 % te je u smislu navedene odredbe valjalo od navedenog postotka oduzeti postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio odnosno sa 20 %, tako da je preostao postotak od 60%.

19.1. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva tj. 1.935,10 eura i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; dalje Tarifa) i to za sastavljanje prijedloga po Tbr. 32. Tarife 100 bodova, sastav tužbe po Tbr. 7. Tarife 100 bodova, sastavljanje jednog obrazloženog podneska Tbr. 8. toč. 1. Tarife 100 bodova, za pristup na pripremno ročište 4. listopada 2023. po Tbr. 9. toč. 5. Tarife 25 bodova, za pristup ročište 17. studenoga 2023. po Tbr. 9. toč. 1. Tarife 100 bodova, za pristup ročište 11. prosinca 2023. i 5. veljače 2024. po Tbr. 9. toč. 1. Tarife po 100 bodova te za ročište povodom objave Tbr. 9. toč. 3. Tarife 50 bodova što ukupno iznosi 1.350,00 eura, a s pridodanim PDV iznosi 1.687,50 eura. Također je pridodan trošak sudske pristojbe na tužbu od 33,18 eura te na presudu od 66,36 eura odnosno ukupno 1.787,04 eura.

19.2. Osnovano je tužitelj zahtijevao trošak nastao u postupku za osiguranje dokaza po odredbi čl. 168. st. 2. ZPP (te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici) i to sastav prijedloga za osiguranje 100,00 eura po Tbr. 11. toč. 1. Tarife, za pristup na ročište povodom očevida 100,00 eura po Tbr. 12. Tarife odnosno ukupno 250,00 eura s uračunatim PDV i sudske pristojbe za prijedlog za osiguranje dokaza u visini od 6,64 eura.

19.3. Navedeno sveukupno iznosi 2.037,04 eura, pa je tužitelju odmjerena naknada dijela ukupnih troškova koji odgovara postotku od 60% odnosno 1.222,22 eura čemu je u cijelosti pridodan neophodan trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 331,81 eura što iznosi ukupno 1.554,03 eura.

19.4. Kako je sud prvog stupnja dosudio 1.307,59 eura valjalo je tužitelju dosuditi i daljnji iznos troška u iznosu od 246,44 eura kako je to odlučeno pod toč. III izreke ove odluke zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP, a za više zatražen iznos zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan.

20. U odnosu na odluku o troškovima iz toč. II izreke rješenja navesti je da nije sporno da je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Su-159/2022 od 2. svibnja 2022. određeno da se konkretni predmet ustupa Općinskom sudu u Požegi sukladno Zakonu o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20. i 21/22.) prema kojem po odredbi čl. 11. st. 4. strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

20.1. Dakle, punomoćnici tuženika ne pripada pravo na naknadu troškova prijevoza vlastitim vozilom odnosno naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja jer putovanje od Slavonskog Broda do Požege prema navodima tuženika i natrag do mjesta ureda ne traje duže od tri sata.

21. Slijedom svega iznesenog valjalo je po odredbi čl. 368. st. 1. ZPP odnosno po odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci drugostupanjske presude, po odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP, kao u izreci drugostupanjske rješenja pod toč. I.

22. Odluka o trošku sastava žalbe temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP. Tuženiku je priznat trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe sukladno Tbr. 10. toč 1. Tarife odnosno 62,50 bodova (prema vrijednosti boda pobijanog dijela) što uključivo s PDV iznosi 78,13 eura te 66,36 eura za trošak sudske pristojbe na, pa kako tužitelj u žalbenom postupku nije uspio u cijelosti već djelomično, kako u pogledu odluke o glavnoj stvari tako i odluke o troškovima postupka, to je razmjerno uspjehu koji se ocjenjuje sa 25% valjalo istom dosuditi iznos od 36,12 eura, dok je za više zatražen iznos zahtjev odbijen kao neosnovan budući da nije zatražen sukladno odredbama Tarife tako da je odlučeno kao pod toč. II izreke drugostupanjskog rješenja.

23. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. I izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Zadru 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica