REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T

Pr-2749/2021-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. (ranije L.) iz S., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S.,
protiv tužene S.-U. d.o.o. S., …, OIB:…, koju
zastupa punomoćnica A. L. Š., odvjetnica u S., radi isplate,
nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 2. studenoga 2023.
u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tužene, dne 20. prosinca 2023.

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

"1.Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici
ukupan iznos od 1.641,06 EUR / 12.364,56 kn s pripadajućom zakonskom zateznom
kamatom koja teče na iznose od

- bruto 1.242,89 EUR / 9 364,52 kn od 16.08.2006. do 31.12.2007. - neto 345,08 EUR / 2 600 ,00 kn od 26.5.2006 do 31.12.2007.

- neto 53,09 EUR / 400,00 kn od 16.8.2006 do 31.12.2007. po stopi od 15%
godišnje, a od 1. 1. 2008. do 30. 6. 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. 7. 2011.
do 31. 7. 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. 8. 2015. do 31.12.2022. po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 1. 1. 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena"

2 Pr-2749/2021-31

- dok se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od

1.242,89 EUR / 9 364,52 kn.

II. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

"2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici naknaditi
izgubljene plaće od 1.8.2006. pa do 20.9.2015. u ukupnom iznosu od 130.653,83
EUR / 984.411,3 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na
svaki mjesečni iznos počev od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec i to kako slijedi :

- 3.855,19 EUR / 29.052,35 kn od 16.09.2006. do 31.12.2007.
- 3.855,19 EUR / 29.052,35 kn od 16.10.2006. do 31.12.2007.
- 3.855,19 EUR / 29.052,35 kn od 16.11.2006. do 31.12.2007.
- 3.855,19 EUR / 29.052,35 kn od 16.12.2006. do 31.12.2007.
- 3.855,19 EUR / 29.052,35 kn od 16.01.2007. do 31.12.2007.
- 2.430,16 EUR / 18.310,03 kn od 16.02.2007. do 31.12.2007.
- 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.03.2007. do 31.12.2007. - 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.04.2007. do 31.12.2007. - 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.05.2007. do 31.12.2007. - 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.06.2007. do 31.12.2007. - 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.07.2007. do 31.12.2007. - 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.08.2007. do 31.12.2007. - 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.09.2007. do 31.12.2007. - 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.10.2007. do 31.12.2007. - 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.11.2007. do 31.12.2007.

- 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.12.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15%
godišnje, a od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od
01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do
31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od
01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.01.2008. do 30.06.2011.

- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.02.2008. do 30.06.2011.
- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.03.2008. do 30.06.2011.
- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.04.2008. do 30.06.2011.
- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.05.2008. do 30.06.2011.
- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.06.2008. do 30.06.2011.
- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.07.2008. do 30.06.2011.
- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.08.2008. do 30.06.2011.
- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.09.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14%
godišnje, a od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od
01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište

3 Pr-2749/2021-31

uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od

01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- te na mjesečne iznose od po 1.060,79 EUR / 7.992,52 kn u razdoblju od
1.9.2008. do 20.9.2015. koje teku na svaki mjesečni iznos počev od 16-og u
mjesecu za prethodni mjesec i to od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14%
godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od
01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od
01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime
božićnice za period od 2006. do 2015. godine iznos od 3 079,19 EUR / 23 200,15
kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 318,53 EUR / 2.400,00 kn od 25.12.2006. do 31.12.2007.

- 384,90 EUR / 2.900,00 kn od 25.12.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje
a od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do

31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- 384,90 EUR / 2 900,00 kn od 25.12.2008. do 30.06.2011. - 331,81 EUR / 2 500,00kn od 25.12.2009. do 30.06.2011.

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 25.12.2010. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje
a od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do

31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena.

4 Pr-2749/2021-31

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 25.12.2011. do 31.07.2015. - 331,81 EUR / 2 500,00kn od 25.12.2012. do 31.07.2015. - 331,81 EUR / 2 500,00kn od 25.12.2013. do 31.07.2015.

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 25.12.2014. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje
a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023.
do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.

4.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime
uskrsnice za period od 2009. do 2015. godine iznos od 2 322,67 EUR / 17 500,15
kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 2.04.2009. do 30.06.2011. - 331,81 EUR / 2 500,00kn od 8.3.2010. do 30.06.2011.

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 31.3.2011. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje
a od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do

31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena.

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 13.3.2012. do 31.07.2015. - 331,81 EUR / 2 500,00kn od 11.4.2013. do 31.07.2015. - 331,81 EUR / 2 500,00kn od 19.2.2014. do 31.07.2015.

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 25.3.2015. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje, a
od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023.
do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.

5.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime
regresa za korištenje godišnjeg odmora za period od 2007. do 2015. godine iznos
od 4 740,84 EUR / 35 719,85 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na
iznose od

- 345,08 EUR / 2.600,00 kn od 25.05.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje,

a od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do

5 Pr-2749/2021-31

31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

- 439,31 EUR / 3.310,00 kn od 19.11.2008. do 30.06.2011. - 439,31 EUR / 3 310,00 kn od 8.5.2009. do 30.06.2011. - 464,53 EUR / 3 500,00 kn od 12.4.2010. do 30.06.2011.

- 530,89 EUR / 4 000,00 kn od 10.5.2011. do 30.06.2011. po stopi od 14%
godišnje a od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015.
do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena.

- 530,89 EUR / 4 000,00kn od 28.5.2012. do 31.07.2015. - 663,61 EUR / 5 000,00 kn od 27.5.2013. do 31.07.2015. - 663,61 EUR / 5 000,00 kn od 15.5.2014. do 31.07.2015.

- 663,61 EUR / 5 000,00kn od 19.5.2015. do 31.07.2015. po stopi od 12%
godišnje a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od

01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

6.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime
naknade za topli obrok za period od 1.8.2006. do 31.7.2008. iznos od po 53,09
EUR/400,99 kn mjesečno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku
od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj. 16-og u mjesecu za prethodni mjesec i to
od 1.08.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje a od 01.01.2008. do

30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od
12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od

01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

6 Pr-2749/2021-31

III. Odbijaju se kao neosnovani podredni tužbeni zahtjevi, a koji glase:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici naknaditi
izgubljene plaće od 1.8.2006. pa do 20.9.2015. u ukupnom iznosu od 85 468,48 EUR
/ 643 962,26 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki
mjesečni iznos počev od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec i to kako slijedi :

- 3.577,00 EUR / 26 950,94 kn od 16.09.2006. do 31.12.2007. - 3.577,00 EUR / 26 950,94 kn od 16.10.2006. do 31.12.2007.

- 3.577,00 EUR / 26 950,94 kn od 16.11.2006. do 31.12.2007.
- 3.577,00 EUR / 26 950,94 kn od 16.12.2006. do 31.12.2007.
- 3.577,00 EUR / 26 950,94 kn od 16.01.2007. do 31.12.2007.
- 2.151,25 EUR / 16 208,62 kn od 16.02.2007. do 31.12.2007.

- 695,22 EUR / 5 238,15 kn od 16.03.2007. do 31.12.2007. - 684,34 EUR / 5 156,16 kn od 16.04.2007. do 31.12.2007. - 691,59 EUR / 5 210,82 kn od 16.05.2007. do 31.12.2007. - 691,59 EUR / 5 210,82 kn od 16.06.2007. do 31.12.2007.

- 691,59 EUR / 5 210,82 kn od 16.07.2007. do 31.12.2007. - 691,59 EUR / 5 210,82 kn od 16.08.2007. do 31.12.2007.

- 676,87 EUR / 5 099,88 kn od 16.09.2007. do 31.12.2007. - 684,23 EUR / 5 155,35 kn od 16.10.2007. do 31.12.2007. - 615,24 EUR / 4 635,51 kn od 16.11.2007. do 31.12.2007.

- 615,24 EUR / 4 635,51 kn od 16.12.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15%
godišnje a od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.
do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- 615,24 EUR / 4 635,51 kn od 16.01.2008. do 30.06.2011.
- 648,81 EUR / 4 888,47 kn od 16.02.2008. do 30.06.2011.
- 648,81 EUR / 4 888,47 kn od 16.03.2008. do 30.06.2011.
- 621,28 EUR / 4 681,02 kn od 16.04.2008. do 30.06.2011.
- 639,63 EUR / 4 819,32 kn od 16.05.2008. do 30.06.2011.
- 639,63 EUR / 4 819,32 kn od 16.06.2008. do 30.06.2011.
- 639,63 EUR / 4 819,32 kn od 16.07.2008. do 30.06.2011.
- 639,63 EUR / 4 819,32 kn od 16.08.2008. do 30.06.2011.
- 639,63 EUR / 4 819,32 kn od 16.09.2008. do 30.06.2011.
- 668,59 EUR / 5 037,48 kn od 16.10.2008. do 30.06.2011.
- 640,85 EUR / 4 828,48 kn od 16.11.2008. do 30.06.2011.
- 642,16 EUR / 4 838,37 kn od 16.12.2008. do 30.06.2011.
- 642,16 EUR / 4 838,37 kn od 16.01.2009. do 30.06.2011.
- 634,47 EUR / 4 780,40 kn od 16.02.2009. do 30.06.2011.
- 634,47 EUR / 4 780,40 kn od 16.03.2009. do 30.06.2011.
- 634,47 EUR / 4 780,40 kn od 16.04.2009. do 30.06.2011.

7 Pr-2749/2021-31

- 634,47 EUR / 4 780,40 kn od 16.05.2009. do 30.06.2011.
- 634,47 EUR / 4 780,40 kn od 16.06.2009. do 30.06.2011.
- 634,47 EUR / 4 780,40 kn od 16.07.2009. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.08.2009. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.09.2009. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.10.2009. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.11.2009. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.12.2009. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.01.2010. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.02.2010. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.03.2010. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.04.2010. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.05.2010. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.06.2010. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.07.2010. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.08.2010. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.09.2010. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.10.2010. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.11.2010. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.12.2010. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.01.2011. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.02.2011. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.03.2011. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.04.2011. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.05.2011. do 30.06.2011.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.06.2011. do 30.06.2011. po stopi od 14%
godišnje a od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015.
do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.07.2011. do 31.07.2015.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.08.2011. do 31.07.2015.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.09.2011. do 31.07.2015.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.10.2011. do 31.07.2015.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.11.2011. do 31.07.2015.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.12.2011. do 31.07.2015.
- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.01.2012. do 31.07.2015.
- 626,12 EUR / 4 717,53 kn od 16.02.2012. do 31.07.2015.
- 626,12 EUR / 4 717,53 kn od 16.03.2012. do 31.07.2015.
- 626,12 EUR / 4 717,53 kn od 16.04.2012. do 31.07.2015.
- 626,12 EUR / 4 717,53 kn od 16.05.2012. do 31.07.2015.
- 626,12 EUR / 4 717,53 kn od 16.06.2012. do 31.07.2015.
- 626,12 EUR / 4 717,53 kn od 16.07.2012. do 31.07.2015.
- 620,88 EUR / 4 678,04 kn od 16.08.2012. do 31.07.2015.

8 Pr-2749/2021-31

- 620,88 EUR / 4 678,04 kn od 16.09.2012. do 31.07.2015.
- 620,88 EUR / 4 678,04 kn od 16.10.2012. do 31.07.2015.
- 620,88 EUR / 4 678,04 kn od 16.11.2012. do 31.07.2015.
- 620,88 EUR / 4 678,04 kn od 16.12.2012. do 31.07.2015.
- 620,88 EUR / 4 678,04 kn od 16.01.2013. do 31.07.2015.
- 615,42 EUR / 4 636,87 kn od 16.02.2013. do 31.07.2015.
- 615,42 EUR / 4 636,87 kn od 16.03.2013. do 31.07.2015.
- 615,42 EUR / 4 636,87 kn od 16.04.2013. do 31.07.2015.
- 615,42 EUR / 4 636,87 kn od 16.05.2013. do 31.07.2015.
- 615,42 EUR / 4 636,87 kn od 16.06.2013. do 31.07.2015.
- 615,42 EUR / 4 636,87 kn od 16.07.2013. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.08.2013. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.09.2013. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.10.2013. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.11.2013. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.12.2013. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.01.2014. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.02.2014. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.03.2014. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.04.2014. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.05.2014. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.06.2014. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.07.2014. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.08.2014. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.09.2014. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.10.2014. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.11.2014. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.12.2014. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.01.2015. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.02.2015. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.03.2015. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.04.2015. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.05.2015. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.06.2015. do 31.07.2015.
- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.07.2015. do 31.07.2015. po stopi od 12%
godišnje a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od

01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- 609,66 EUR / 4 593,48 kn od 16.08.2015. do 31.12.2022. - 609,66 EUR / 4 593,48 kn od 16.09.2015. do 31.12.2022.

609,66 EUR / 4 593,48 kn od 16.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna

9 Pr-2749/2021-31

poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime
otpremnine iznos od 23.135,46 EUR / 174.314,10 kn s pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama koje teku od 12.7.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15%
godišnje a od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.
do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 8.rujna 2006. pred ovim sudom podnijela tužbu protiv tužene radi
utvrđenja nedopuštenosti prestanka rada, povratka na rad i isplate. U tužbi se navodi
kako je tužiteljica od 1998. do 2000. obavljala poslove direktora tužene, da bi dana

5. listopada 2004. po isteku četverogodišnjeg mandata ponovno bila imenovana na
istu dužnost. Međutim, tužena je dana 11. svibnja 2006. prije isteka mandata na koji
je tužiteljica bila izabrana, objavila novi natječaj za izbor direktora na koji natječaj se
javila i tužiteljica, ali je dana 7. kolovoza 2006. tužiteljica od tužene zaprimila
obavijest kojim se izvješćuje da je dana 11. srpnja 2006. doneseno Rješenje kojim
se za direktora tužene imenuje J. R.. Radi obavljanja poslova direktora
tužene, tužiteljica je s istim dana 27. listopada 2004. zaključila ugovor o radu u
kojem ugovoru su čl. 7. istoga, tužena i tužiteljica kao ugovorene strane, ugovorile da
ukoliko ona kao direktor bude razriješena te dužnosti prije isteka roka na koji je
imenovana, ima pravo ostati u radnom odnosu kod tužene i to na radnom mjestu koji
odgovora stupnju njene stručne spreme i to baš na radnom mjestu u rangu savjetnika
direktora ili voditelja sektora općih, pravnih i kadrovskih poslova. Tužena je dana 26.
srpnja 2006. tužiteljici putem pošte uputila poziv da dođe u prostorije tužene dana

27. srpnja 2006., a sve u svezi oko realizacije gore navedenog čl. 7. Ugovora o radu,
kojem sastanku se tužiteljica odazvala, te joj je tada uručen Ugovor o radu radi
obavljanja poslova pravnog savjetnika. Tužiteljica zatražila i dobila rok radi očitovanja
na uručeni joj ugovor o radu, s obvezom da se o istom očituje do 31. srpnja 2006. O
tom sastanku je sastavljen Zapisnik. Tužiteljica se o ugovoru o radu očitovala tuženici
dana 29. srpnja 2006., predano neposredno na protokol tužene dana 31. srpnja

2006. i u svom očitovanju je ukazala na neodgovarajući ponuđeni ugovor o radu kao
i koeficijent složenosti u odnosu na stručnu spremu koja je bila predviđena za
ponuđene joj poslove tim da je ista istakla kako zadržava svoje pravo ostati u radnom
odnosu kod tužene. Tužena se nije očitovala na primjedbe tužiteljice te je ista dana

10 Pr-2749/2021-31

3. kolovoza 2006. neposredno na protokol tužene dostavila potpisani ponuđeni joj
ugovor o radu, međutim, dana 8. kolovoza 2006. tužiteljica je zaprimila od tužene
prijavu o prestanku mirovinskog i zdravstvenog osiguranja s danom 12. srpnja 2006.
kao i radnu knjižicu zaključenu s istim datumom. Tužiteljica je dana 11. kolovoza

2006. uputila zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava na koji zahtjev tužena nije
odgovorila. S obzirom na to da tužena tužiteljici nije dostavila nikakvu odluku, a ista
drži da je tužena nije mogla na zakoniti način odjaviti s nadležnih mirovinskih i
zdravstvenih fondova, jer je odredbom čl. 110. Zakona o radu koji je tada bio na
snazi taksativno navedeni uvjeti prestanka radnog odnosa, a kako u konkretnom
slučaju nije nastupio niti jedan od uvjeta predviđenih u citiranom članku Zakona o
radu to je očito da radni odnos tužiteljice nije prestao, te da je postupanje tužene
nezakonito i nedopušteno. Suviše, tužiteljica ističe kako je tužena izdala Rješenje o
korištenju godišnjeg odmora od 11. srpnja 2006. po kojom se ista trebala vratiti na
rad 11. rujna 2009. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom
bi se utvrdio nedopuštenim i nezakonitim prestanak radnog odnosa s danom 12.
srpnja 2006. te da radni odnos tužiteljice nije prestao, s nalogom tuženici vratiti
tužiteljicu na rad i poslove koje odgovaraju stupnju njene stručne spreme i to na
radno mjesto savjetnika direktora ili voditelja sektora općih, pravnih poslova,
naknaditi joj izgubljenu plaću od 12. srpnja 2006., kao dan prestanka radnog
odnosa, pa do vraćanja tužiteljice na rad s pripadajućim zateznim kamatama, te joj
naknaditi parnični trošak.

2. Tužena, u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu ističući
prvenstveno prigovor stvarne nenadležnosti i da se ne bi radilo o radnom sporu,
nego o sporu između člana uprava i društva, a za koje sporove je nadležan Trgovački
sud prema odredbi čl 34. b Zakona o parničnom postupka i čl 40. Zakona o
trgovačkim društvima. Navodi, kako je tužiteljica u svojstvu direktora tužene potpisala
Ugovor o radu dana 27. listopada 2004. te da se radi o trgovačkom ugovoru, a ne
ugovor radnog prava, da je odredbom čl 7. navedenog ugovora ugovoreno da
tužiteljica kao direktor ima pravo ostati u radnom odnosu kod tužene, ali kako ista nije
prihvatila ponuđeni ugovor na radnom mjestu pravnog savjetnika, sve nakon što je
razriješena dužnosti direktora to joj je tužena zaključila radnu knjižicu i izvršila odjavu
s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Tužena ističe kako tužiteljica nije potpisala
ponuđeni ugovor o radu pa samim time nije postala radnikom tužene, a da je to tako
dokazuje tužiteljica i svoje postupanjem jer se nije pojavila na radu po isteku
godišnjeg odmora s danom 11. rujna 2006. Tužena ističe kako se u ovom postupku
ne radi o otkazu tužiteljici već o tumačenju i izvršenju trgovačkog ugovora, radi čega
predlaže odbiti tužbeni zahtjev te tužiteljicu osuditi na snošenje parničnog troška.

2.1. Podneskom od 5. studenoga 2010. tužena podnosi protutužbeni zahtjev kojim
predlaže temeljem odredbe čl. 123. Zakona o radu sudski raskid ugovor o radu
tužiteljici pod pretpostavkom da se otkaz utvrdi nedopuštenim i nezakonitim, a kao
dan prestanka radnog odnosa da se odredi dan 12. srpnja 2006. s dosudom
naknade štete u visini tri prosječne mjesečne plaće isplaćene tužiteljici u prethodna
tri mjeseca.

3. Tužiteljica se protivi protutužbenom zahtjevu iz razloga što tužena tužiteljici nije
donijela odluku o otkazu ugovora o radu kojim je ista imala zaključen na radno mjesto
direktora, pa kako nema odluke odnosno otkaza tako se nema što utvrđivati
nedopuštenim sukladno odredbama Zakona o radu, a radi čega drži da protutužbeni

11 Pr-2749/2021-31

zahtjev tužene valja odbiti kao neosnovan. Suviše, tužiteljica ističe kako se nikako
tužiteljičin podnesak od 27. srpnja 2006. godine ne može smatrati otkazom koji je
dala tužiteljica ili pak sporazumom o prestanku radnog odnosa kako to neosnovano
tvrdi tužena.

4. Presudom ovog suda pod br. Pr-637/2012 od 15. veljače 2013. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je prestanak radnog odnosa tužiteljici sa danom 12.srpnja 2006.g.
nedopušten i nezakonit, te da radni odnos tužiteljici nije prestao, pa se nalaže
tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove koji odgovaraju stupnju njene stručne
spreme i to na radno mjesto u rangu savjetnika direktora ili na radno mjesto voditelja
sektora općih i pravnih poslova i to u roku od 8 dana.

II. 1. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana tužiteljici naknaditi izgubljene plaće od

12.7.2006. pa do 31.12.2008.g. u ukupnom iznosu od 466.632,71 kunu sa
pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja u visini obračunatoj prema Uredbi
o visini stope zakonske zatezne kamate teće na iznos od:

- 11.067,23 kn od 15.8.2006.g. do 31.12.2007.g. - 29.052,35 kn od 15.9.2006.g. do 31.12.2007.g.

- 29.052,35 kn od 15.10.2006.g. do 31.12.2007.g.
- 29.052,35 kn od 15.11.2006.g. do 31.12.2007.g.
- 29.052,35 kn od 15.12.2006.g. do 31.12.2007.g.
- 29.052,35 kn od 15.1.2007.g. do 31.12.2007.g. - 21.848,75 kn od 15.2.2007.g. do 31.12.2007.g. - 12.319,98 kn od 15.3.2007.g. do 31.12.2007.g. - 12.319,98 kn od 15.4.2007.g. do 31.12.2007.g. - 12.319,98 kn od 15.5.2007.g. do 31.12.2007.g. - 12.319,98 kn od 15.6.2007.g. do 31.12.2007.g. - 12.319,98 kn od 15.7.2007.g. do 31.12.2007.g. - 12.319,98 kn od 15.8.2007.g. do 31.12.2007.g. - 12.319,98 kn od 15.9.2007.g. do 31.12.2007.g.

- 12.319,98 kn od 15.10.2007.g. do 31.12.2007.g. - 12.319,98 kn od 15.11.2007.g. do 31.12.2007.g. - 12.319,98 kn od 15.12.2007.g. do 31.12.2007.g.

a od 1.1.2008.g. pa do isplate na gore navedene iznose u visini koja se za svako
polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet
postotnih poena, te na iznose od:

- 12.319,98 kn od 15.1.2008.g. do isplate - 12.744,60 kn od 15.2.2008.g. do isplate - 12.744,60 kn od 15.3.2008.g. do isplate - 12.744,60 kn od 15.4.2008.g. do isplate

- 12.744,60 kn od 15.5.2008.g. do isplate - 12.744,60 kn od 15.6.2008.g. do isplate - 12.744,60 kn od 15.7.2008.g. do isplate - 12.744,60 kn od 15.8.2008.g. do isplate - 12.744,60 kn od 15.9.2008.g. do isplate

- 12.744,60 kn od 15.10.2008.g. do isplate - 12.744,60 kn od 15.11.2008.g. do isplate - 12.744,60 kn od 15.12.2008.g. do isplate - 12.744,60 kn od 15.1.2009.g. do isplate

12 Pr-2749/2021-31

u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici na ime božićnice i božićnog
bona za 2006.g., 2007.g. i 2008.g. iznos od ukupno 8.200,00 kn sa zateznom
zakonskom kamatom koja u visini obračunatoj prema uredbi o visini stope zakonske
zatezne kamate teče na iznos od:

- 2.400,00 kn od 25.12.2006.g. do 31.12.2007.g.,

- 2.900,00 kn od 25.12.2007.g. do 31.12. 2007.g.,

a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate na gore navedene iznose u visini koja se za
svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg
dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te na
iznos od 2.900,00 kn od 25.12.2008.g. do isplate, u visini koja se za svako
polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

3. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici na ime regresa za korištenje
godišnjeg odmora za 2006.g., 2007.g. i 2008.g. ukupan iznos od 8.510,00 kn sa
zakonskom zateznom kamatom koja u visini obračunatoj prema uredbi o visini stope
zakonske zatezne kamate teče na iznos od:

- 2.600,00 kn od 26.05.2006.g. do 31.12.2007.g., - 2.600,00 kn od 25.05.2007.g. do 31.12.2007.g.,

a od a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate na gore navedene iznose u visini koja se
za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih
poena, te na iznos od 3.310,00 kn od 19.11.2008.g. do isplate, u visini koja se za
svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg
dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

4. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade za topli
obrok od 12.srpnja 2006.g., 2007.g. i do 31.12.2008.g. iznos od po 400,00 kn
mjesečno s pripadajućom zateznom zakonskom kamatom koja teče od 15.-og u
mjesecu za prethodni mjesec i to za razdoblje od 12.srpnja 2006.g. do 31.12.2007.g.
u visini obračunatoj prema uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate, a za
period od 01.01.2008.g. do isplate u visini koja se za svako polugodište određuje
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim tuženik-protutužitelj
traži sudski raskid Ugovora o radu a kao dan prestanka radnog odnosa da se odredi
s danom 12. srpnja 2006.g. uz naknadu štete tužiteljici u iznosu od 3 prosječne
mjesečne plaće tužiteljice isplaćene u prethodna 3 mjeseca, kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku - protutužitelju u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici –
protutuženoj na ime parničnog troška iznos od 167.062,50 kuna, dok se sa više
zatraženim iznosom od 100.000,00 ovo traženje tužiteljice - protutužene odbija kao
neosnovano."

5. Odlukom Županijskog suda u Splitu pod br. GžR-884/2013 od 15. prosinca 2014.
djelomično je preinačena presuda ovog suda pod br. Pr-637/2012 od 15. veljače

2013. tako da je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi
da je prestanak radnog odnosa s danom 12. srpnja 2006. nedopušten i nezakonit, te
da radni odnos tužiteljice nije prestao uz nalaganje tuženici vratiti tužiteljicu na rad na
poslove koji odgovaraju stupnju njene stručne spreme i to na radno mjesto u rangu

13 Pr-2749/2021-31

savjetnika direktora ili na radno mjesto voditelja sektora općih i pravnih poslova; da
se naloži tuženici naknaditi tužiteljici izgubljenu plaću za razdoblje od 12. 7. 2006. do

31. 12. 2008. u ukupnom iznosu od 466.632,71 kn s pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate; da se naloži
tuženici isplatiti tužiteljici na ime božićnice i božićnog bona za 2006., 2007. i 2008.
iznos od 8.200,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos
od 2.400,00 kn teče od 25.12.2006. na iznos od 2.900,00 kn od 25. 12. 2007. i na
iznos od 2.900,00 kn od 25. 12. 2008. sve do isplate; da se naloži tuženici isplatiti
tužiteljici na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2006., 2007. i 2008.
iznos od 8.510,00 kn s pripadajućom kamatom od dospijeća svakog pojedinog
iznosa do isplate; da se naloži tuženici na ime naknade za topli obrok od 12. 7.

2006., 2007. i do 31. 8. 2008. isplatiti tužiteljici iznos od 400,00 kn mjesečno s
pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 12. 7. 2006. do isplate, uz
nalaganje tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 167.062,50 kn.
Istom presudom djelomično je odbijena žalba tužene-protutužiteljice u dijelu pod
točkom III. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice kojim
traži sudski raskid ugovora o radu s danom 12. srpnja 2006. uz naknadu štete
tužiteljici u iznosu od 3 prosječne mjesečne plaće tužiteljice isplaćene u prethodna tri
mjeseca kao neosnovan. Također je obvezana tužiteljica isplatiti tuženici na ime
troškova postupka iznos od 204.129,00 kn s kamatom koja na iznos od 164.129,00
kn teče od 30. 1. 2013., a na iznos od 40.000,00 kn od 15. 12. 2014.

6. Tužiteljica je uložila reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžp-
884/13 od 15. 12. 2004. te je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući po reviziji
istu prihvatio i ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu br. Gžp-884/13 od 15. 12.

2004. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev sadržaja kao u točki I. i II. izreke, te
je ukinuo i odluku o parničnom trošku sadržanu u rješenju tog suda i u tom dijelu
vratio predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Presudom Županijskog suda u Splitu br. GžR-739/2018 od 28. veljače 2019.
odbijena je žalba tužene – protutužiteljice i potvrđena presuda ovog suda pod br. Pr-
637/12 od 15. veljače 2013. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke, te je
potvrđena i odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom IV. izreke u pobijanom
dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

8. Po reviziji tužene-protutužiteljice, Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom
pod br. Rev-3116/2019 od 16. prosinca 2020. djelomično je odbio reviziju tužene
podnesenu protiv presude Županijskog suda u Splitu br. GžR-739/2018 od 28.veljače

2019. kojom je potvrđena presuda ovog suda pod br. Pr-637/12 od 15. veljače 2013.,
ispravljena rješenjem ovog suda pod br. Pr-637/12 od 15. svibnja 2013. u dijelu kojim
je utvrđeno da je prestanak radnog odnosa 12. srpnja 2006. nedopušten i nezakonit,
te da radni odnos tužiteljice nije prestao 12. srpnja 2006. (točka I. izreke presude
ovog suda). Revizija tužene je djelomično prihvaćena te je preinačena presuda
Županijskog suda u Splitu br. GžR-739/18 od 28. veljače 2019. i presuda Općinskog
suda u Splitu br. Pr-637/12 od 15. veljače 2013., ispravljena rješenjem ovog suda
pod br. Pr-637/12 od 15. svibnja 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženici vratiti
tužiteljicu na rad i poslove koji odgovaraju stupnju njene stručne spreme i to na radno
mjesto u rangu savjetnika direktora ili na radno mjesto voditelja sektora općih i
pravnih poslova ili na neko drugo slično radno mjesto (točka I. izreke presude ovog
suda), te u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici bruto iznos od

14 Pr-2749/2021-31

455.565,48 kn, na ime izgubljene naknade plaće, s pripadajućom zateznom
kamatom na ime izgubljene naknade plaće (točka II.1. izreke presude ovog suda) i u
tom dijelu je odbijen zahtjev tužiteljice.

Nadalje, Vrhovni sud RH je prihvatio reviziju tužene i ukinuo presudu Županijskog
suda u Splitu br. GžR-739/2018 od 28.veljače 2019. i presudu ovog suda pod br.
Pr-637/12 od 15. veljače 2013., ispravljena rješenjem ovog suda pod br. Pr-637/12
od 15. svibnja 2013. u dijelu koji je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici bruto iznos od

11.067,23 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2006. do isplate na ime
izgubljene naknade plaće (točka II.1. izreke presude ovog suda); u dijelu kojim je
tuženici naloženo isplatiti tužiteljici iznose na ime božićnice, božićnog bona, regresa
za korištenje godišnjeg odmora i toplog obroka (točka II.2., II.3. i II.4. izreke presude
ovog suda), te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova
postupka (točka IV. izreke presude ovog suda) i predmet je vraćen ovom sudu na
ponovno suđenje.

9. Tužiteljica ističe kako je u ovom postupku tražila nedopuštenost prestanka radnog
odnosa temeljem ugovora o radu od 27. 10. 2004., kao i nedopuštenost prestanka
radnog odnosa temeljem ugovora o radu od 27. 7. 2006., te ustraje u svom
tužbenom zahtjevu, a nakon konačnog uređenja tužbenog zahtjeva, podneskom od

25. listopada 2023., odnosno 2. studenoga 2023., potražuje od tužene s osnova
naknade izgubljene plaće temeljem ugovora o radu od 27. 7. 2006. isplatu iznosa od

130.653,83 eura/984.411,30 kn s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog
pojedinog iznosa do isplate (točka II. tužbenog zahtjeva), podredno, ukoliko sud
smatra da visinu naknade plaće treba umanjiti za isplaćenu mirovinu, to potražuje
od tužene isplatu iznosa od 85.468,40 eura/643.961,67 kn s pripadajućim kamatama
od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka II. 1. tužbenog zahtjeva); na
ime božićnice za period od 2006. do 2015. iznos od 3.079,17 eura/23.200,00 kn s
pripadajućom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka III.
tužbenog zahtjeva); na ime uskrsnice za period od 2009. do 2015. isplatu iznosa od

2.322,65 eura/17.500,00 kn s pripadajućom kamatom od dospijeća svakog pojedinog
iznosa do isplate (točka IV. tužbenog zahtjeva); na ime regresa za korištenje
godišnjeg odmora za period od 2007. do 2015. isplatu iznosa od 4.740,86
eura/35.720,00 kn (točka V. tužbenog zahtjeva), te na ime naknade za topli obrok za
period od 1. 8. 2006. do 31. 7. 2008. isplatu iznosa od po 53,09 eura/400,00 kn s
pripadajućom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa počevši od 1. 8.

2006. pa sve do isplate (točka VI. tužbenog zahtjeva).

9.1. Temeljem ugovora o radu od 27.listopada 2004. tužiteljica potražuje od tužene
isplatu ukupnog iznosa od 1.641,05 eura/12.364,52 kn, s pripadajućom kamatom
koja na iznos od bruto 1.242,89 eura/9.365,23 kn teče od 16. kolovoza 2006. (s
osnova naknade izgubljene plaće za razdoblje od 12. 7. 2006. do 27. 7. 2006.), na
iznos od neto 345,08 eura/2.600,00 kn teče od 25. svibnja 2006. ( s osnova regresa
za korištenje godišnjeg odmora za 2006.) te na iznos od neto 53,09 eura/400,00 kn
teče od 16. kolovoza 2006. (s osnova naknade za topli obrok) pa sve do isplate.
Podredno tužiteljica traži, temeljem čl. 7. st.2. ugovora o radu od 27. 10. 2004.,
isplatu otpremnine u iznosu od 23.135,46 eura/174.314,10 kn.

10. Tužena se i nadalje protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i uređenom tužbenom zahtjevu ističući kako je radni odnos tužiteljice prestao 12. 7. 2006. kada je s

15 Pr-2749/2021-31

tuženom zaključila novi ugovor o radu pa joj je stari ugovor prestao sporazumom
stranaka, kako proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH Rev-3116/2019-4 od 16. 12.

2020.. S obzirom da tužiteljica glavnim i podrednim tužbenim zahtjevom nije tražila
vraćanje na rad na radno mjesto pravnog savjetnika to nema pravo potraživati
naknadu plaće i drugih materijalnih davanja za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo
krivnjom poslodavca, prema čl. 85.st.3. ZR-a.

11. Tijekom ponovnog postupka sud je proveo dokaze pregledom prijave na natječaj
od 19. svibnja 2006., Obavijest S. d.o.o. od 20. srpnja 2006., Ugovora o
radu od 27. listopada 2004., poziva S. d.o.o. od 24. srpnja 2006., preslika
telegrama od 24. srpnja 2006., zapisnika sačinjen dana 27. srpnja 2006., dopisa
tužiteljice predane na protokol S. S. dana 3. kolovoza 2006. broj 3621,
Ugovora o radu od 27. srpnja 2006., dopisa od 1. kolovoza 2006., odjave HZMO-a i
HZZO-a od 1. kolovoza 2006., zahtjeva za zaštitu prava od 11. kolovoza 2006., te
preslike primke povratnice te potvrdnice o primitku pošiljke od 11. kolovoza 2006. i

17. kolovoza 2006., Odluke o korištenju godišnjeg odmora od 11. srpnja 2006.,
Evidencija o korištenje radnog vremena kroz srpanj 2006., potvrde o privremenoj
nesposobnost za rad od 1. kolovoza 2006., preslike potvrde o primitku pošiljke od 4.
kolovoza 2006., očitovanja tužiteljice zaprimljeno na protokolu S. S.
dana 31. srpnja 2006. broj 3566 s preslikom primke povratnice i potvrdom o
preporučenoj pošiljci od 29. srpnja 2006. i 1. kolovoza 2006., pregledom Rješenja
HZMO-a od 28. kolovoza 2006. na ime tužiteljice, obavijesti o mirovinskim
primanjima za razdoblje od rujna 2006. do listopada 2007., Pravilnika o radu
Stanouprave d.o.o. od 19. siječnja 2004. s izmjenama i dopunama od 7. travnja

2004., nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno financijske
poslove L. M. od 14. listopada 2008. s dopunom od 10. veljače 2009. i sve
priležeće dokumentacije izrađenom vještačenju s dopunom, Pravilnika o izmjenama i
dopunama Pravilnika o radu od 18. srpnja 2006., dopisa HZMO-a Split od 11.
studenog 2009., rješenja VSRH Revt-17/07 od 11. listopada 2007., prijave o
osnivanju S.-u. d.o.o. S. ( pročišćeni tekst) od 30. studenoga 2005.,
financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku I.
B., dipl.oec od 28. srpnja 2022. i dopune vještačenja od 5. kolovoza 2023.,
saslušanjem svjedoka J. L., S. V., Ž. D., A. B., te
saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke pa je na temelju savjesne i brižljive
ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno donio odluku kao u izreci iz sljedećih
razloga.

12. Dakle, u prethodnom postupku utvrđeno je, a to je između parničnih stranaka i neprijeporno:

- da je tužiteljica dana 27. listopada 2004. godine zaključila s Nadzornim odborom
tužene ugovor o radu za radno mjesto direktora, temeljem članka 28. st.1. Izjave o
osnivanju S.-u. d.o.o. Split,

- da je rješenjem Skupštine društva tužiteljica imenovana za direktora tužene, na vrijeme od 4 godine (članak 2. ugovora),

- da je odredbama članka 3., 4. i 5. zaključenog ugovora regulirana plaća tužiteljice,
- da su ugovorom o radu stranke ugovorile da u slučaju razrješenja direktora prije
isteka roka na koji je imenovan ili istekom roka na koji je imenovan, ako ponovno ne
bude imenovan, direktor ima pravo ostati u radnom odnosu u društvu na radnom
mjestu koji odgovara stupnju njegove stručne spreme i to na radnom mjestu

16 Pr-2749/2021-31

savjetnika direktora ili na radnom mjestu voditelja sektora općih i pravnih poslova, s
time da prvi šest mjeseci na novo raspoređeno mjestu direktoru pripada plaća koju je
imao kao direktor (članak 7. ugovora),

- da je tužiteljica razriješena s mjesta direktora društva na Skupštini društva 11. srpnja 2006. (prije isteka mandata),

- da Odluku Skupštine od 11. srpnja 2006. tužiteljica nije osporavala pred nadležnim sudom,

- da je Odlukom Skupštine o razrješenju tužiteljice s mjesta direktora od 11. srpnja 2006., tužiteljica prestala obavljati poslove direktora tužene,

-da se tužiteljica prijavila na natječaj koji je objavila tužena u dnevnom tisku S.
D. dana 11. svibnja 2006., koju prijavu je podnijela neposredno dana 25.
svibnja 2006. na protokol tužene,

- da je tužena poslala obavijest tužiteljici dana 20. srpnja 2006. o tome da je
Skupština trgovačkog društva izabrala za člana uprave J. R.,
- da je tužena tužiteljicu odjavila s H. z. z. m. i z.
o. dne 12. srpnja 2006., koje je odjave tužiteljica zaprimila 8. kolovoza 2006.
zajedno s radnom knjižicom, kojom se zaključuje radni odnos s danom 12. srpnja

2006.,

- da je tužiteljica bila pozvana od strane tužene na sastanak dana 27. srpnja 2006.,
kako je to razvidno iz poziva od 24. srpnja 2006., na kojem sastanku je preuzela
ponuđeni joj ugovor o radu datiran s 27. srpnja 2006. na obavljanje poslova radnog
mjesta pravni savjetnik potpisan od strane novoizabranog zz tužene,

- da su tužiteljica i tužena zaključili novi ugovor o radu, kojeg je tužiteljica potpisala

27. srpnja 2006., uz zadržavanje prava sudskim putem ostvarivati zaštitu
povrijeđenog prava iz radnog odnosa,

-da je tužiteljica 11. kolovoza 2006. podnijela zahtjev za zaštitu svojih prava iz radnog
odnosa temeljem ugovora o radu od 27. listopada 2004., dne 11. kolovoza 2006., što
je tužena zaprimila dana 17. kolovoza 2006.,

- da je tužena dana 11. srpnja 2006. donijela Odluku o korištenju godišnjeg odmora
za 2006., po kojoj odluci je tužiteljica trebala koristiti godišnji odmor koji je ostvarila
radeći kao direktorica tužene do 11. rujna 2006.g.,

- da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 8. rujna 2006.

13. Iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Rev-
3116/2019-4 od 16.12.2020. proizlazi kako ugovor o radu od 27. srpnja 2006. nije
sklopljen u smislu pretpostavki iz odredbe članka 114. ZR prema kojoj odredbe ZR
koje se odnose na otkaz, primjenjuju na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i
istovremeno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima
(otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), već je u konkretnom slučaju tužiteljica s
tuženicom sklopila i potpisala novi ugovor o radu 27. srpnja 2006., koji se nije
naslanjao na raniji ugovor o radu niti njegov prestanak, pa je za zaključiti da je
tužiteljici prestao vrijediti stari ugovor o radu od 27. listopada 2004, stoga se ovdje
radi o prestanku ranijeg ugovora o radu temeljem sporazuma stranaka iz članka 103.
stavak 1. točka 5. ZR, sklapanjem novog ugovora o radu kojeg tužiteljica nije
pobijala. Sadržaj pravnog odnosa između stranaka prije sklapanja ugovora o radu od

27. srpnja 2006. nije isti, ne predstavlja ponudu izmijenjenog ugovora o radu vezanu
na otkaz. Stranke su tim ugovorom o radu uredile sva svoja prava i obveze za
ubuduće na nov način predviđen tim ugovorom, pa su time prestala sva prava i
obveze prije toga. Eventualno drugačiji sadržaj ranijeg ugovora o radu nije od
nikakvog utjecaja budući da su stranke sklopile novi ugovor s drugačijim sadržajem –

17 Pr-2749/2021-31

u konkretnom slučaju za drugo radno mjesto i s drugim koeficijentom plaće za to
radno mjesto. Okolnost što je tužiteljica prilikom potpisivanja ugovora o radu od 27.
srpnja 2006. pridržala pravo na sudsku zaštitu, smatrajući da ugovor o radu od 27.
listopada 2004. i dalje proizvodi svoje učinke nije od važnosti za ovaj spor jer se ne
radi o situaciji otkaza ugovora o radu od 27. listopada 2004. s ponudom izmijenjenog
ugovora. Potpisom novog ugovora o radu, dakle sporazumom stranaka, poslodavac
je preuzeo na sebe obvezu isplate svih onih prava iz radnog odnosa temeljem novog
ugovora o radu. Sklapanjem novog ugovora o radu tužiteljica nema više nikakva
prava temeljem ugovora o radu od 27. listopada 2004., a koja prava bi eventualno
dospijevala nakon potpisa novog ugovora o radu. Tužiteljica u ovom sporu ne
potražuje svoja prava temeljem ugovora o radu od 27. srpnja 2006., nego temeljem
ugovora od 27. listopada 2004., a taj je ugovor prestao potpisom novog ugovora o
radu kojeg tužiteljica nije pobijala.

14. Dakle, a kako proizlazi i iz gore navedene odluke Vrhovnog suda Republike
Hrvatske, tužiteljica u konkretnom slučaju temelji svoje potraživanje na starom
ugovoru o radu od 27.listopada 2004. i to na odredbi članka 7. ugovora o radu, kojom
odredbom je propisano da u slučaju razrješenja direktora prije isteka roka na koji je
imenovan, istekom roka imenovanja ako ponovno ne bude imenovan, direktor ima
pravo ostati u radnom odnosu u društvu na radnom mjestu koji odgovara stupnju
njegove stručne spreme i to na radnom mjestu u rangu savjetnika direktora, ili na
radnom mjestu voditelja sektora općih i pravnih poslova. Za prvih šest mjeseci na
novom raspoređenom mjestu, pripada mu plaća koju je imao kao direktor društva.
Ako raskid traži Nadzorni odbor, Skupština društva ili neki drugi organ, odnosno tijelo
osnivača-vlasnika društva, a direktor ne prihvati naprijed navedeno pravo o ostanku u
radnom odnosu u Društvu, ugovorena je isplata otpremnine u visini šest mjesečnih
plaća iz čl. 4. Ugovora.

15. Odredbom čl. 85. st.1. Zakona o radu (Narodne novine br. 38/95, 54/95,
65/95,17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04 i 137/04-pročišćeni tekst; dalje: ZR)
propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih
zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o
radu, radnik ima pravo na naknadu plaće; st.3. citiranog članka određeno je da radnik
ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom
poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, a st.5. citiranog
članka određeno je ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima
pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri
mjeseca.

16. Naime, ugovorne strane su predmetnim ugovorom o radu od 27. listopada 2004.
slobodnom voljom utvrdile da u slučaju razrješenja direktora prije isteka roka na koji
je imenovan ili pak istekom roka imenovanja ako ponovno bude imenovan, direktor
ima pravo ostati u radnom odnosu u društvu, i to baš kao zaštitnu klauzulu radi
očuvanja već ranije ustanovljenog radnog odnosa tužiteljice kod tužene, međutim,
tužena je tužiteljici vratila zaključenu radnu knjižicu s danom 12. srpnja 2006. te
odjavama s Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje. Kako je utvrđen nedopuštenim prestanak radnog odnosa
tužiteljice kod tužene s danom 12. 7. 2006. (jer je radni odnos tužiteljice prestao
sporazumom stranaka dana 27. 7. 2006. kada je tužiteljica sklopila novi ugovor o

18 Pr-2749/2021-31

radu s tuženom), time je nastala valjana pravna osnova za isplatu naknade plaće za
utuženo razdoblje (od 12. 7. 2006. do 27. 7. 2006.) u kojem tužiteljica nije radila
krivnjom tužene. Dakle, tužiteljica ima pravo zbog nezakonitog prestanka radnog
odnosa za razdoblje od 12. 7. 2006. do 27. 7. 2006. na naknadu plaće, odnosno
razliku između plaće i mirovine, s obzirom na to da je tužiteljici priznato pravo na
prijevremenu mirovinu od 13. 7. 2006.

16.1. Utvrđenjem prestanka radnog odnosa tužiteljici s danom 12. 7. 2006.
nedopuštenim i nezakonitim, tužiteljica je došla u položaj kao da joj svojstvo radnika
nije ni prestalo pa ima sva prava koja bi imala da nije bilo nezakonitog prestanka
radnog odnosa pa tako i pravo na naknadu plaće i drugih materijalnih prava. Naime,
tužiteljica dolazi u radnopravni status prije prestanka radnog odnosa pa je tužena u
obvezi isplatiti joj naknadu plaće i druga materijalna prava na koja je tužiteljica imala
pravo za vrijeme kroz koje nije radila krivnjom tužene (dakle, temeljem starog
ugovora o radu od 27. listopada 2004., i njegove odredbe članka 7., do 27. srpnja

2006., kada je s tuženom sklopila novi ugovor o radu), umanjenu za iznose mirovine
koju je u razdoblju od 13. 7. 2006. do 27. 7. 2006. primila.

17. Glede visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještakinji L. M..

17.1. Prema vještačenju vještakinje L. M. od 14. 10. 2008., odnosno dopune
vještačenja od 10. veljače 2009. tužiteljici za razdoblje od 13. 7. 2006. do 30. 9.

2008. pripada plaća po 1.varijanti – neisplaćena bruto plaća na radnom mjestu
direktora tužene temeljem ugovora o radu od 27.10.2004. u iznosu od 713.808,78 kn,
po 2. varijanti – neisplaćena bruto plaća na radnom mjestu pravnog savjetnika prema
ugovoru od radu od 27. 7. 2006. u iznosu od 238.168,92 kn, te po 3. varijanti –
neisplaćena bruto plaća prema čl. 7. ugovora o radu od 27. 4. 2004. u iznosu od

342.860,87 kn, umanjena za isplaćenu mirovinu tužiteljici, odnosno u bruto iznosu
od 364.234,94 kn (za razdoblje od 13. 7. 2006. do 31.12.2006. iznos od 144.561,06
kn, za 2007. iznos od 129.932,32 kn i od 1. 1. 2009. do 30. 9. 2008. iznos od

89.742,56 kn).

17.2. Na gore navedeno vještačenje parnične stranke nisu imale primjedbi pa ovaj
sud knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku L.
M. od 14.10.2008., odnosno od 10. 2. 2009. kao stručno, objektivno i dano u
skladu s pravilima struke u cijelosti prihvaća, te je na temelju istog utvrdio da je
tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila manju plaću od one koju bi ostvarila da je
nastavila raditi kod tužene, i to baš u ukupnom bruto iznosu od 1.242,89
eura/9.364,52 kn. Naime, vještakinja M. je kod izračuna neisplaćene bruto plaće
za razdoblje od 13. 7. 2006. do 31. 7. 2006. bruto plaću 1., 2. i 3. varijante podijelila
s ukupnim brojem sati rada u navedenom mjesecu (168) te pomnožila s brojem sati
rada u razdoblju od 13. 7. 2006. do 31. 7. 2006. Dakle, vještakinja je mišljenja kako
tužiteljici za razdoblje od 13. 7. 2006. do 31. 7. 2006. pripada iznos od 1.468,87 eura/

11.067,23 kn, dok je osnovano potraživanje tužiteljice za razdoblje od 13. 7. 2006. do

27. 7. 2006., dakle 11 radnih dana, što po danu iznosi 112,99 eura / 851,32 kn x 11
dana = 1.242,89 eura/ 9.364,52 kn, kako je to i tužiteljica zatražila, pa joj je navedeni
iznos i dosuđen.

19 Pr-2749/2021-31

18. Također, tužiteljica ima pravo i na naknadu na ime regresa za godišnji odmor za

2006. u iznosu od 345,08 eura/2.600,00 kn. Naime, Odlukom tužene od 26. svibnja

2006. odobreno je zaposlenicima tužene, koji su ostvarili pravo na korištenje
godišnjeg odmora u 2006., kao što je to i tužiteljica ostvarila, isplata naknade u
iznosu od 345,08 eura / 2.600,00 kn na ime regresa za godišnji odmor, a koji iznos i
tužiteljica potražuje.

19. Nadalje, u odnosu na traženje tužiteljice isplate naknade za topli obrok za srpanj

2006. u iznosu od 53,09 eura/400,00 kn isto joj pripada sukladno odredbi čl. 55.
Pravilnika o radu s time da je visina određena Odlukama tužene, a što je razvidno i
iz priloga vještačenja i to baš dopisa Stanouprave d.o.o. od 28. siječnja 2009.g. pa je
tužiteljici na ime naknade za topli obrok za mjesec srpanj 2006. priznat iznos od
53,09 eura/400,00 kn.

20. Dakle, kako je u konkretnom slučaju, utvrđeno da je nedopušten prestanak
radnog odnosa s danom 12. 7. 2006., to tužiteljica ima pravo na ime naknade plaće
za razdoblje od 12. 7. 2006. do 27. 7. 2006. potraživati od tužene isplatu iznosa od

1.242,89 eura/9.364,52, na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2006.
isplatu iznosa od 345,08 eura/2.600,00 kn, te na ime naknade za topli obrok isplatu
iznosa od 53,09 eura/400,00 kn, ukupno iznos od 1.641,06 eura /12.364,56 kn.

20.1. Na dosuđeni iznos od 1.641,06 eura/12.364,56 kn tužiteljici su dosuđene
zakonske zatezne kamate koje na iznos od 1.242,89 eura/9.364,52 kn teku od 16. 8.

2006. do isplate, na iznos od 345,08 eura/2.600,00 kn teku od 26. 5. 2006. do isplate
(od donošenja odluke tužene o isplati regresa za godišnji odmor), te na iznos od
53,09 eura/400,00 kn od 16. 8. 2006. do isplate, sve sukladno odredbi čl. 29.st. 2.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći u iznosu od 1.242,89
eura/9.364,52 kn. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa,
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3.
Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11,
22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3.
Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08,
2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se
na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i
ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po
sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na
dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak
dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na
dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači
da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, radi čega je
u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

22. Nadalje, tvrdnje tužiteljice kako je vraćanjem potpisanog ugovora o radu od 27.
srpnja 2006. dana 3. kolovoza 2006. navijestila traženje zaštite svojih prava putem
suda i u odnosu na ugovor o radu od 27. srpnja 2006., što je i učinila podnošenjem
zahtjeva za zaštitu svojih prava iz radnog odnosa dne 11. kolovoza 2006., a onda i

20 Pr-2749/2021-31

tužbe, pa da joj pripada pravo potraživati naknadu plaće i druga materijalna prava
zbog neizvršavanja ugovora od radu od 27. 7. 2006. zbog isključive krivnje tužene,
su neutemeljene, jer je tužiteljica tužbom tražila utvrđenje nedopuštenim i
nezakonitim prestanak radnog odnosa s danom 12. srpnja 2006., te da joj radni
odnos nije prestao uz vraćanje tužiteljice na rad na poslove koji odgovaraju stupnju
njene stručne spreme i to na radno mjesto u rangu savjetnika direktora ili na radno
mjesto voditelja sektora općih i pravnih poslova ili druge slične poslove, ali ne i na
radno mjesto pravnog savjetnika po ugovoru od radu od 27. 7. 2006. Opis poslova
koje je bi tužiteljica obavljala na radnom mjestu savjetnika direktora ili na radnom
mjestu voditelja sektora općih i pravnih poslova temeljem ugovora o radu od 27. 4.

2004. i poslova pravnog savjetnika temeljem ugovora o radu od 27. 7. 2006., se
razlikuju po vrsti i opsegu, odgovornosti poslova, a i po predviđenoj plaći tj.
koeficijentu plaće koja je određena za navedena radna mjesta. Dakle, tužiteljica
svojim zahtjevom nije tražila sudsku zaštitu prava temeljem ugovora o radu od 27. 7.

2006., niti je tražila vraćanje na rad na radno mjesto pravnog savjetnika, već je
tražila zaštitu svojih prava temeljem ugovora o radu od 27. 10. 2004., a koji ugovor o
radu je prestao dana 27. 7. 2006. sporazumom stranaka iz čl. 103. st.1. toč. 5. ZR-a.

22.1. Kako tužiteljica nije pobijala ugovor o radu od 27. 7. 2006., niti je tražila zaštitu
svojih prava temeljem tog ugovora o radu uz povratak na radno mjesto pravnog
savjetnika, to ista ne može potraživati u ovom postupku naknadu plaće i drugih
materijalnih prava temeljem ugovora o radu od 27. 7. 2006. (iz činjeničnih navoda
tužbe od 8. 9. 2006. proizlazi da tužiteljica traži zaštitu temeljem ugovora o radu od

27. 10. 2004. – utvrđenje prestanka radnog odnosa s danom 12. 7. 2006.
nedopuštenim i nezakonitim, te povratak na rad na radno mjesto u rangu savjetnika
direktora ili voditelja sektora općih i pravnih poslova, a podneskom od 29. studenoga

2010. ili na neko drugo slično radno mjesto). Naime, tužiteljica je potpisani ugovor o
radu od 27. 7. 2006. vratila tuženici 3. 8. 2006., te je tužena tužiteljici omogućila
korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 1. 8. 2006. do 11. 9. 2006. (odluka
tužene od 11. 7. 2006.), a nakon završetka godišnjeg odmora tužiteljica je trebala
doći na svoje radno mjesto i obavljati rad prema sklopljenom ugovoru o radu od 27.

7. 2006., međutim, tužiteljica nije došla na posao niti je obavljala poslove svog
radnog mjesta, o čemu su iskazivali i svjedoci J. L., S. V. i Ž.
D., čiji iskazi se u bitnim činjenicama podudaraju te su o odlučnim činjenicama
dali uvjerljiv iskaz pa sud iste prihvaća. S druge strane, tužiteljica nije pružila niti
priložila ikakav dokaz kojim bi na nesumnjiv način dokazala kako joj tužena, a po
završetku godišnjeg odmora, nije omogućila, iako se ona pojavila na poslu, da
obavlja posao temeljem sklopljenog ugovora o radu, a niti to proizlazi iz njezinog
stranačkog iskaza, već naprotiv tužiteljica je dne 8. 8. 2006. podnijela zahtjev
HZMO-u za prijevremenu mirovinu, te joj je od strane HZMO-a rješenjem od 28. 8.

2006. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 13. 7. 2006.,
što samo dovodi do zaključka ovog suda da tužiteljica nije ni pokušala obavljati
poslove svog radnog mjesta, a ne da joj je tužena onemogućila obavljanje poslova
temeljem ugovora o radu od 27. 7. 2006. kako to nastoji prikazati tužiteljica.

22.2. Dakle, tužiteljica je po završetku godišnjeg odmora 11. 9. 2006. (odluka tužene
o korištenju godišnjeg odmora u 2006. od 11. 7. 2006. prema kojoj je tužiteljica
upućena na korištenje godišnjeg odmora iz 2006. u razdoblju od 1. 8. do 8. 9. 2006.)
trebala doći na posao i raditi, a što ista nije učinila, a za nedolazak na posao ne
može kriviti tuženu. I sama tužiteljica je iskazala kako je po zaprimanju odjave s

21 Pr-2749/2021-31

HZMO-a i HZZO-a te radne knjižice podnijela zahtjev za zaštitu svojih povrijeđenih
prava kojim je tražila od tužene da ju vrati na rad i da ju pisanim putem obavijesti o
početku rada i da je to sve bilo prije 11. 9. 2006. do dana do kojeg je trebala biti na
godišnjem odmoru. Međutim, za istaknuti je da se tužiteljica po završetku godišnjeg
odmora trebala pojaviti na poslu, tražiti obavljanje poslova za koji je sklopljen ugovor
o radu 27. 7. 2006., bez obzira na zaprimanje odjave s HZMO-a i HZZO-a (koje su
odjave podnesene 31. 7. 2006. i vezane su uz odluku o razrješenju tužiteljice kao
člana uprave, a ne uz novi ugovor o radu od 27. 7. 2006.), a to ista nije tražila,
štoviše, tužiteljica je dne 8. 8. 2006. podnijela zahtjev za prijevremenu starosnu
mirovinu, koji zahtjev joj je od strane HZMO-a prihvaćen.

22.3. Stoga se tužiteljičin glavni tužbeni zahtjev (nakon što je odlukom VSRH br. Rev
3116/2019-4 od 16.12.2020. odbijen glavni tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće
za radno mjesto voditelja pravnih, općih i kadrovskih poslova, to je podredni tužbeni
zahtjev kojim traži isplatu naknade plaće za radno mjesto pravnog savjetnika prema
sklopljenom ugovoru o radu od 27. 7. 2006. postao glavni) za naknadom izgubljene
plaće za razdoblje od 1. 8. 2006. do 20. 9. 2015. u iznosu od 130.653,83
eura/984.411,30 kn, odnosno podredno u iznosu od 85.468,48 eura/643.962,26 kn
(visina naknade plaće umanjena za isplaćenu mirovinu), kao i za naknadom drugih
materijalnih prava i to: božićnice za period 2006. do 2015. u iznosu od 3.079,19
eura/23.200,15 kn, uskrsnice za period od 2009. do 2015. u iznosu od 2.322,67
eura/17.500,15 kn, regresa za korištenje godišnjeg odmora za period 2007. do 2015.
u iznosu od 4.740,84 eura/35.719,85 kn, te naknade za topli obrok za period od 1. 8.

2006. do 31. 7. 2008. u iznosu od po 53,09 eura/400,00 kn mjesečno sve s
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa
do isplate, ukazuje neosnovanim i isti je valjalo odbiti, a kao u točki II. i III. 1. izreke
presude.

23. Također je i drugi podredni tužbeni zahtjev, a koji se odnosi na isplatu
otpremnine u iznosu od 23.135,46 eura/174.314,10 kn, po ocjeni ovog suda, u
cijelosti neosnovan.

23.1. Naime, odredbom čl. 7. st.2. ugovora o radu od 27. 10. 2004. ugovorena je
isplata otpremnine u visini šest mjesečnih plaća iz čl. 4. ugovora i to u slučaju ako
raskid ugovora traži Nadzorni odbor, Skupština društva ili neki drugi organ, odnosno
tijelo osnivača-vlasnika društva, a direktor ne prihvati naprijed navedeno pravo o
ostanku u radnom odnosu u Društvu, međutim, predmetni ugovor o radu od 27.10.

2004. prestao je sporazumom stranaka, u smislu odredbi čl. 103. st.1. toč. 5. ZR, i
to zaključenjem ugovora o radu 27. 7. 2006. (kako proizlazi i iz odluke VSRH broj
Rev-3116/2019-4), a ne raskidom, to onda tužiteljica nema pravo na otpremninu, radi
čega je podredni tužbeni zahtjev za isplatom otpremnine odbijen, a kako je odlučeno
u točki III. 2. izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 4. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,
114/22). Prema toj odredbi kada stranke djelomično uspiju u parnici, sud može s
obzirom na postignuti uspjeh u parnici odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove
postupka, uzimajući u obzir kako tužiteljev, tako i tuženikov uspjeh u parnici. S
obzirom na postignuti djelomični uspjeh tužiteljice i tužene u parnici, kako u odnosu

22 Pr-2749/2021-31

na tužbeni zahtjev, tako i u odnosu na protutužbeni zahtjev, gledajući kvalitativno i
kvantitativno postignuti uspjeh, to su, po ocjeni ovog suda, stranke podjednako
uspjele u postupku, radi čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove
postupka, a kao u točki IV izreke presude.

U Splitu 20. prosinca 2023.

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužiteljice
-pun. tužene