Poslovni broj: Ovr-1176/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Ivi Brakus Marin, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ovrhovoditeljice OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] k.br. 126, zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv ovršenice NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Sandra Fuzul, odvjetnici u Bibinjama, radi odlučivanja o pravnim sredstvima ovršenika u postupku izravne naplate, dana 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenice radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenice u postupku izravne naplate temeljem presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P Ob-210/2018 od 31. siječnja 2019., kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U gornjem ovršnom predmetu ovršenica je dana 11. studenog 2024., podnijela prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenice nedopuštenom u kojem ističe da je majka ovrhovoditeljice OM i ista da je za njezino uzdržavanje, u periodu od 2019. do 2022., po ovršnoj ispravi pod poslovnim brojem P Ob-210/2018, isplatila na tekući račun KM, oca od ovrhovoditeljice ukupan iznos od 26.055,00 HRK. Usprkos činjenici što je tužiteljica platila veći dio od ukupnog iznosa uzdržavanja, KM da je bez ovlasti ovrhovoditeljice OM koja je već 4 godina punoljetna, predao na Finu zahtjev za izravnu naplatu na cjelokupni iznos uzdržavanja te je tužiteljici Fina za period od 1.1.2018. do 1.11.2024. rezervirala ukupni novčani iznos od 17.203,00 EUR- a. Ovršenica je zaprimila obavijest od strane Fine da ukoliko u roku od 60 dana ne zaprimi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenja suda kojim se pljenidba proglašava nedopuštenim, izdat će nalog bankama da obavi prijenos 17.203,00 EUR-a s računa tužiteljice na račun ovrhovoditelja. Taj bi prijenos cjelokupnog navedenog iznosa, na račun oca od tužene bio nedopušten iz više razloga a jedan od njih je činjenica da je tužena punoljetna osoba sa navršenih 22 godine i eventualno dugovanje neisplaćenih alimentacije tužena treba potraživati osobno ili preko punomoćnika. Nadalje veći dio uzdržavanja je podmiren i to u iznosu od i tražbina je prestala i prijenos cjelokupnog iznosa (kao da ništa nikada nije plaćeno) za ovršenicu bi predstavljao nenadoknadivu štetu jer ista ima minimalnu plaću i živi kao podstanar, plaća najamninu i režije te ima i kredit. Ovršenica da je kao predlagateljica osiguranja je ishodila privremenu mjeru da se zabranjuje Fini izdavanje naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava s računa predlagateljice osiguranja NM, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime uzdržavanja po ovršnoj ispravi Presudi Općinskog suda u Zadru, posl. broj P Ob- 210/2018 od 31.siječnja 2019. i to za razdoblje od 1. studenog 2024. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka posl. br. P Ob 206/2024. Zaključno se poziva na odredbu čl. 50. st.1. i toč. 9. Ovršnog zakona te predlaže udovoljiti prijedlogu.
2. Ovrhovoditeljica se u odgovoru na prijedlog ovršenice u cijelosti protivila predmetnom prijedlogu te u bitnom istakla kako je ovršenica nesporno dužna isplaćivati ovrhovoditeljici mjesečni iznos od 1.317,00 kuna i to počevši od 01. siječnja 2018. pa do minimalno 1. studenog 2024. odnosno ukupno 83 mjeseca što znači da je po toj osnovi ovršenica samo glavnice dužna isplatiti 109.311,00 kuna/14.665,92 eura a na koju glavnicu je dužna, uslijed zakašnjenja ili bolje rečeno neisplate, isplatiti i zakonsku zateznu kamatu. Ovršenica je, istina, ovrhovoditeljici ukupno uplatila iznos od 26.055,00 kuna međutim tim iznosom su plaćene kamate na zakašnjelo plaćanje i dio glavnice tako da je ukupan dosadašnji dug ovršenice prema ovrhovoditeljici iznos koji premašuje zaplijenjeni iznos od 17.203,00 EUR-a.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14,55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da ovršenik nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
Stavkom 2. istog članka propisano je da će se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
5. Odredbom čl. 50.st.1. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:
1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava,
2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,
3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,
4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu,
5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha,
6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena,
7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,
8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano,
9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,
10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili
11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
5.1. Odredbom čl. 53. st.1. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.
6. Nadalje odredbom čl. 429. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) propisano je da ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje. Stavkom. 2. istog zakona propisano je da će u presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev iz stavka 1. ovoga članka sud kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon tog dana ako nađe da je ona prestala tog dana.
Stavkom 3. istog zakona propisano je da nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđen dan prestanka obveze uzdržavanja može se tražiti ovrha samo radi naplate tražbina dospjelih do tog dana na temelju ovršne isprave kojom je određena ta obveza.
7. Sukladno naprijed citiranim odredbama Ovršnog i Obiteljskog zakona, ovaj sud je našao da nisu ispunjeni uvjeti za udovoljavanju prijedlogu ovršenice za proglašenjem nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenice iz razloga što se ovršenica neosnovano poziva da u konkretnom slučaju činjenica da je ovršenica punoljetna osoba s navršenih 22 godine predstavlja činjenicu iz čl. 50. st.1. toč.9. OZ-a odnosno činjenicu koja je nastala u vrijeme kada je ovršenica više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Naime, sukladno naprijed cit. odredbama čl. 429. Obiteljskog zakona jasno je propisana obveza podnošenja tužbe obveznika uzdržavanja kojom tužbom može tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje te je isto tako propisano da se kao dan prestanka uzdržavanja najranije može utvrditi dan podnošenja tužbe. Obzirom da u konkretnom slučaju egzistira pravomoćna i ovršna isprava i to presuda ovog suda posl. br. P Ob-210/2018 od 31. siječnja 2019. te obzirom da u ovosudni spis nije priložena nova presuda kojom se utvrđuje prestanak obveze uzdržavanja ovršenici NM, to je obveza ovršenice za uzdržavanjem ovrhovoditeljice i dalje na snazi, slijedom čega je prijedlog ovršenice u potpunosti neosnovan, pa je odlučeno kao u izreci.
U Zadru, 11. prosinca 2024.
Sutkinja
Iva Brakus Marin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana, žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud, pisano u tri primjerka. Žalba ne odgađa provedbu ovrhe
DNA: Ovršenici osobno
