Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-121/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J EŠ E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima-odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milenko Ščetar i Vesna Rajić u Križevcima, Svetokriška 19, protiv tuženika AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, Selska cesta 90/B (Hruševečka 3), radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Pr-1/2023-16 od 20. prosinca 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr- 1/2023-21 od 25. rujna 2024. i protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Pr-1/2023 od 21. rujna 2023., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Pr-1/2023-16 od 20. prosinca 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1/2023-21 od 25. rujna 2024. i predmet dostavlja (putem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima) Općinskom radnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

II Uvažava se žalba tuženika AB [adresa], ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Pr-1/2023-7 od 21. rujna 2023. i rješava tako da se prihvaća kao osnovan prigovor mjesne nenadležnosti tuženika te se za stvarno i mjesno nadležni sud određuje Općinski radni sud u Zagrebu.

III Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja je suđeno:

„1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na određeno od 01.09.2022. godine, koji je otkaz tuženik AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa], dao tužitelju GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15.11.2022. godine.

2. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kod tuženika AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem Ugovora o radu na određeno od 01.09.2022. godine, nije prestao s danom 15.11.2022. godine, kao danom donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, već s danom 01.03.2023. godine, kada je istekao Ugovor o radu na određeno vrijeme od 01.09.2022. godine.

3. Tuženik AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je tužitelju GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi troškove ovoga postupka u iznosu od 1.013,27 eura/7.534,50 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, teče od dana 20. prosinca 2023. kao dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 8 dana. “

2. Rješenjem o ispravci od 25. rujna 2024. odlučeno je:

„ I. Ispravlja se presuda Općinskog suda u Bjelovaru - Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pr-1/2023-16 od 20. prosinca 2023. na način da u uvodu presude umjesto riječi "tužitelja Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije, OIB:11548277852, Ulica grada Vukovara 284, objekt C, Zagreb, zastupana po vršitelju dužnosti ravnatelja FU iz [adresa], a ovaj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rešetar & Partneri odvjetnicima iz Osijeka" ima pisati " tužitelja ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po ZOU Ščetar i Rajić, odvjetnicima iz Križevaca".

II. U preostalom dijelu navedena odluka ostaje neizmijenjena.“

3. Rješenjem (raspravnim) od 21. rujna 2023. odlučeno je:

„Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti tuženika, a što će se obrazložiti konačnoj odluci ovog postupka.“

4. Protiv prvostupanjske presude, kao i protiv rješenja prvostupanjskog suda od 21. rujna 2023. (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijane odluke preinače, podredno ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.

4.1. Tuženik u žalbi ističe da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o odbijanju prigovora mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda koji je istaknut još u odgovoru na tužbu s obzirom na odredbu čl. 19. Ugovora o radu na određeno vrijeme. Kako je za suđenje u sporovima iz radnih odnosa predviđana izberiva mjesna nadležnost više sudova te su stranke u Ugovoru o radu na određeno vrijeme postigle sporazum koji će od tih sudova kao stvarno nadležan biti i mjesno nadležan slijedi da je za suđenje u ovom konkretnom sporu mjesno i stvarno nadležan Općinski radni sud u Zagrebu kao sud na čijem području tuženik (poslodavac) ima sjedište. Spor o pravu na rad kod poslodavca odnosno o prestanku tog prava je spor u svezi s primjenom Ugovora o radu. Nadalje, u odnosu na prvostupanjsku presudu ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer da prvostupanjski sud u svojoj odluci uopće nije naveo nikakve valjane razloge temeljem kojih je usvojio tužbeni zahtjev, a osim toga da je naslovni sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu odlučnih činjenica te da nije izvršio ocjenu dokaza na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Naime, tuženik smatra da nije dokazano da je njegovo postupanje nezakonito kada se odlučio izvanredno otkazati tužitelju Ugovor o radu na određeno vrijeme jer se tužitelj u razdoblju od 1. studenoga 2022. pa do 14. studenoga 2022. nije pojavljivao na svom radnom mjestu niti je o bilo kakvoj nemogućnosti dolaska na isto obavijestio tuženika kao poslodavca o razlozima nedolaska. To da su u svom iskazu potvrdili svjedoci ŠU te EU. Obavijest poslodavcu o daljnjoj nesposobnosti za rad tužitelj je mogao poslati na bilo koji način ali ju je bio dužan dostaviti u roku od tri dana od dana kad je nastupila nemogućnost dolaska na posao te dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Tijekom postupka tužitelj nije dokazao da nije imao opravdani razlog zbog kojeg nije mogao dostaviti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u roku od tri dana kao niti u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao. Na raspravi od 1. prosinca 2023. tužitelj je odustao od saslušanja svoje obiteljske liječnice u predmetnom razdoblju koja zasigurno ima relevantna saznanja o tužiteljevom zdravstvenom stanju pa i o tome kako i kada takvi liječnici izdaju pacijentima potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad. Također, u postupku nije utvrđeno na koji način, kada i koga je to tužitelj obavijestio o njegovom daljnjem bolovanju s obzirom da isti s tuženikom nije komunicirao od 31. listopada 2022. pa nadalje. Stoga da je nejasno zašto je prvostupanjski sud prihvatio iskaz tužitelja koji se ne sjeća koliko je dugo u mjesecu rujnu bio na bolovanju te se ne sjeća je li tada dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad ili ne. Tuženik ističe da je moguće i to da tužitelj u studenome nije mogao ishoditi potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i dostaviti je tuženiku u roku od tri dana premda je istu u prethodnim mjesecima dostavljao. Iz priloženih dokaza proizlazi da tužitelj tuženiku nije uredno i na vrijeme dostavljao izvješća i potvrde o bolovanju pa je stoga prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužitelj tuženiku dostavio izvješća i potvrde bolovanja. Prvostupanjski sud zanemario je odredbu čl. 119. st. 2. Zakona o radu. Osim toga, prvostupanjski sud govori o potvrdi o privremenoj nesposobnosti za rad od 21. listopada 2023. te da je tužitelju s danom 20. listopada 2023. otvoreno bolovanje što da je tuženik zaprimio putem e-maila. Međutim, potvrde s tim datumima tuženik nikada nije zaprimio pa ostaje nejasno na temelju kojih je to potvrda sud došao do iznesenih zaključaka. Pogrešna je i odluka o troškovima parničnog postupka jer je u konkretnom slučaju trebalo obistiniti jednokratnu nagradu u visini od 200 bodova u postupcima iz radnih odnosa, a ovdje se ne radi o procjenjivom predmetu. Smatra i da se Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnik ne može primijeniti retroaktivno. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba je osnovana.

7. Odredbom čl. 354. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP) propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan.

8. U konkretnom slučaju iz spisa predmeta proizlazi:

- da je tužitelj 3. siječnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika čije je sjedište u [adresa] kojom traži da se utvrdi da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na određeno od 1. rujna 2022. po tuženikovoj Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15. studenoga 2022.,

- da iz Ugovora o radu na određeno od 1. rujna 2022. (l.s. 6-9) proizlazi da je u čl. 19. st. 2. istog ugovoreno da će sva sporna pitanja proizašla iz izvršenja odredbi tog Ugovora stranke nastojati riješiti sporazumno, a u slučaju nemogućnosti ugovaraju nadležnost mjesno i stvarno nadležnog suda za poslodavca,

- da iz odgovora na tužbu tuženika od 14. veljače 2023. (l.s. 38-43) proizlazi da je tuženik istakao prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda i da je u ovom sporu stvarno i mjesno nadležan sud prema sjedištu poslodavca tj. Općinski radni sud u Zagrebu,

- da je prvostupanjski sud na ročištu od 21. rujna 2023. (l.s. 62) odbio prigovor mjesne nenadležnosti tuženika, a što da će obrazložiti „u konačnoj oduci ovog postupka“ i

- da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude od 20. prosinca 2023. naveo da je mjesno nadležan za postupanje u ovom postupku jer da treba primijeniti odredbu čl. 65. ZPP, a obzirom da je čl. 2. i čl. 5. Ugovora o radu na određeno ugovoreno da će radnik obavljati poslove na radnom mjesta tehničara u terenskom laboratoriju u [adresa], radi čega da je mjesno nadležan za postupanje u ovom postupku.

9. Odredbom čl. 65. ZPP propisano je da ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je opće mjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem se području rad mora obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

10. Dakle, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se radi o izberivoj, a ne isključivoj mjesnoj nadležnosti.

11. Izberiva nadležnost podrazumijeva da tužitelj u trenutku podnošenja tužbe koristi pravo izbora između više mjesno nadležnih sudova a to su u radnom sporu, kao što je konkretni, sudovi iz čl. 65. ZPP.

12. Nadalje, ako zakonom nije određeno isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan (čl. 70. st. 1. ZPP).

13. Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva suda ili više sudova stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud (čl. 70. st. 2. ZPP).

14. Taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određeno pravnog odnosa (čl. 70. st. 3. ZPP).

15. Imajući u vidu odredbu čl. 19. st. 2. Ugovora o radu na određeno proizlazi da su stranke zaključile pisani Sporazum o mjesnoj nadležnosti ugovarajući kao stvarno i mjesno nadležan sud prema sjedištu poslodavca pa kako je riječ o sporu koji je tužitelj pokrenuo radi osporavanja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15. studenoga 2022. to proizlazi da se radi o sporu koji proistječe iz pravnog odnosa tužitelja i tuženika kao radnika i poslodavca u svezi zaključenog Ugovora o radu od 1. rujna 2022.

16. Zbog toga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud neutemeljeno odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti tuženika jer se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 65. ZPP već odredba čl. 70. istog Zakona pa je postupajući na prethodno opisani način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (na koju ukazuje žalba tuženika).

17. Dakle, u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud nije mjesno nadležan već je to Općinski radni sud u Zagrebu na čijem području se, sukladno odredbi čl. 1. toč. XV. alineja 5. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine, broj 67/18 i 21/22), nalazi sjedište tuženika ([adresa]) te koji je i stvarno nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari i o čijoj nadležnosti su se stranke sporazumjele.

18. Posljedično tome, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tuženika u pogledu odluke od 21. rujna 2023. a po odredbi čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet dostaviti Općinskom radnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu radi održavanja nove glavne rasprave s tim što se odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja za konačnu odluku ( čl. 166. st. 3. ZPP).

Zadar, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović