Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-28/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G.R., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d. u Rijeci, protiv tuženice GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Hermini Baraković, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja nedopuštenosti izvršenja, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-5891/2000-24 od 17. srpnja 2023., dana 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-5891/2000-24 od 17. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Prihvaća se zahtjev tužene od 9. srpnja 2022., dopušta se ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari te se ukidaju presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-5891/00-30 od 20. veljače 2001. i presuda Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-1795/01-2 od 19. studenog 2002.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak, radi ponavljanja postupka, u iznosu od 171,01 eura1 / 1.288,47 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužene za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška, radi ponavljanja postupka, odbija se u cijelosti kao neosnovan.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija rješenje i navodi da to čini iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14- odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), a osobito zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i odbije prijedlog tuženice, podredno, ukine rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženica se protivi navodima žalbe tužitelja koje smatra neosnovanim. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao pravno neosnovanu i tuženici naknadi trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako navodi da žalbu podnosi iz svih zakonskih žalbenih razloga, tužitelj se u žalbi poziva na pogrešnu primjenu odredaba čl. 423. st. 3. i čl. 428.a st. 2. ZPP-a.

5.1. Stoga je pobijano rješenje najprije ispitano u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

6. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje se tužitelj poziva u žalbi, a u kojoj navodi:

- da se predmetni postupak, čije ponavljanje traži tuženica, vodi radi utvrđenja da izvršenje rješenja poslovni broj: I-412/94, a kojim je Gradu Rijeci naloženo da tuženicu vrati u radni odnos i rasporedi na poslove i zadatke koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, nije dopušteno,

- da je u čl. 423. st. 3. ZPP-a, propisan objektivni rok od pet godina u kojem je stranka ovlaštena podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka,

- da taj rok teče od dana od kada je odluka u postupku čije se ponavljanje traži postala pravomoćna i da ne bi trebalo biti sporno da je taj rok, u konkretnom slučaju, protekao,

- da se navedena odredba primjenjuje i na ponavljanje postupka povodom odluke Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), na što ukazuje i odredba čl. 428.a st. 2. ZPP-a.

slijedom čega je prijedlog tuženice nepravovremen te ga je sukladno odredbi čl. 425. ZPP-a valjalo odbaciti.

6.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama, a uz činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud, koje tužitelj u žalbi niti ne osporava, i to:

- da je konačna presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu GŠ (ovdje tuženica) protiv Hrvatske po zahtjevima podnositeljice br. 54115/15, 193/16 i 398/16 objavljena 19. svibnja 2022.,

- da je zahtjev za izmjenu odluke (prijedlog za ponavljanje postupka), i to presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-5891/00 od 20. veljače 2001., ranije vođen postupak pod poslovnim brojem: P-1599/96., kojom presudom je usvojen tužbeni zahtjev G.R. kojim je utvrđeno da izvršenje rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: I-412/94 od 22. srpnja 1994. nije dopušteno (Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj: Gž-1795/01-2 od 19. studenog 2002. odbio je žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu poslovni broj: P-5891/00 od 20. veljače 2001., Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj: Rev-371/03-2 od 23. ožujka 2005. odbacio je reviziju tuženice, dok je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj: U-III-3160/2005 od 3. lipnja 2015.g. odbio ustavnu tužbu tuženice) tuženica podnijela 9. srpnja 2022.,

- da se uzimajući u obzir da je na ročištu održanom 13. ožujka 2023. prihvaćen prijedlog tuženice za povrat u prijašnje stanje (zbog propuštanja roka), ima smatrati da je tuženica pravovremeno podnijela predmetni zahtjev za izmjenu odluke čime je ostvarena bila pretpostavka za meritorno odlučivanje o istom i donošenje odluke, osnovano je odbijen prigovor nepravovremenosti zahtjeva (prijedloga za ponavljanje postupka), a razloge iznesene u toč. 15. obrazloženja u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

6.2. Naime, prema odredbi čl. 428.a st. 1. i 2. ZPP-a

„Kad Europski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih Protokola uz tu Konvenciju koje je Republika Hrvatska ratificirala, stranka može, u roku od trideset dana od konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava, podnijeti zahtjev sudu u Republici Hrvatskoj koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno.

Postupak iz stavka 1. ovoga članka provodi se uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka.“

6.3. Dakle, upravo je čl. 428.a st. 2. ZPP-a uređeno da se na ponavljanje postupka u povodu konačne presude ESLJP o povredi temeljnog ljudskog prava ili slobode, odgovarajuće primjenjuju odredbe o ponavljanju postupka, pa je jasno da se rokovi iz čl. 423. st. 3. ZPP-a ne primjenjuju. Kod toga ovaj sud ponavlja da prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda iz toč. 15. u kojoj se navodi:

„Promatrano nomotehnički, ali i supstancijalno predmetnu materiju, zakonodavac je iz ove opće odredbe posebno izdvojio u okviru stavka 1. članka 428.a ZPP-a pitanje pravovremenosti zahtjeva jasno ga definirajući rokom od 30 dana od konačnosti presude ESLJP-a, pa stoga teleološkim pristupom tumačenja te pravne norme postoji dovoljno elemenata za nedvosmisleni zaključak da je odgovarajuća primjena pravila o ponavljanju postupka (iz st. 2.) isključena upravo u tom dijelu, a to znači da osim roka iz članka 428.a stavka 1. ZPP-a, za odlučivanje o blagovremenosti istaknutog zahtjeva za izmjenu odluke nije pravno odlučan niti jedan drugi rok iz ZPP-a.“

7. Nije osnovana niti žalbena tvrdnja da ne postoje uvjeti za ponavljanjem predmetnog postupka, kod čega tužitelj tvrdi da odluka ESLJP ni na koji način ne ukazuje da bi morala biti donesena drugačija odluka u predmetnom postupku koja bi bila povoljnija za tuženicu, pa sama činjenica da je tuženicu nemoguće vratiti na radno mjesto, prijedlog tuženice za ponavljanjem postupka čini bespredmetnim.

7.1. Naprotiv, prema shvaćanju ovog suda, prvostupanjski sud je u toč. 14. obrazloženja pravilno zaključio:

„Tužiteljevo isticanje da ESLJP nakon utvrđenja povrede članka 6. st. 1. Konvencije (misli se na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih Protokola uz tu Konvenciju - NN Međunarodni ugovori br. 18/97; 6/99 - pročišćeni tekst; 8/99 - ispravak; 14/02; 1/06 i 13/17: opaska ovog suda) utvrđuje i činjenicu da nema potrebe razmatrati dopuštenost i meritum pritužbe na temelju članka 6. st. 1. Konvencije, irelevantno je pored okolnosti da je u Presudi ESLJP-a od 19. svibnja 2022., Sud jasno, precizno, odnosno nedvosmisleno, naveo u 37. odlomku, citirano: «… da bi u ovom predmetu najprikladniji način ispravljanja posljedica utvrđenih povreda bilo ponavljanje parničnog postupka kojemu se prigovara.». Dalje, tvrdnje tužitelja da je tuženu nemoguće vratiti na radno mjesto (zbog njezine sadašnje dobi i / ili iz drugih razloga) jesu elementi koji svoju relevantnost mogu imati jedino prilikom utvrđenja činjeničnog stanja u provedenom ponovljenom (dokaznom) postupku i to nakon pravomoćnosti ove odluke, a ne vezano uz njeno donošenje jer je uz to (potonje) bilo potrebno utvrditi, a to je i utvrđeno, da je spram tužene došlo do povrede konvencijskog prava (iz članak 6.1 Konvencije) u meritornom, odnosno materijalnopravnom dijelu.“

8. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužitelj u žalbi posebno ne pobija.

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđeno prvostupanjsko rješenje i odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

10. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

10.1. Trošak odgovora na žalbu nije bio potreban u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 11. prosinca 2024.

Sudac

Milko Sambolek