REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1472/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom uredu Boris Gregović, Dragica Car, Krešimir Babić u Rijeci, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-894/2022-3 od 25. travnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pn-117/2016-140 od 11. ožujka 2022., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-894/2022-3 od 25. travnja 2024. u dosuđujućem dijelu i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Podružnica Rijeka, Riva 8 (OIB 22694857747), da na ime naknade štete isplati tužitelju PS iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), iznos od 319.401,00 kn (slovima: tristodevetnaesttisućačetristojednakuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 29. ožujak 2020. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćen iznos od 5.000,00 kn počevši od 29. ožujak 2018. pa do 30. rujna 2019., te zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćen iznos od 6.410,00 kn počevši od 29. ožujka 2018. pa do 19. studeni 2020., sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 77.656,50 kn (slovima: sedamdesetsedamtisuća šestopedesetšestkunaipedesetlipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu štete u iznosu od 104.189,00 kn (preko iznosa od 319.401,00 kn do 423.590,00 kn), kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos štete za razdoblje od 7. studeni 2013., odnosno od 12. travanj 2016. do 29. ožujak 2018., kao i zahtjev za zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćen iznos od 170.000,00 kn počevši od 7. studeni 2013. pa do 29. ožujak 2018., zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćen iznos od 5.000,00 kn za razdoblje od 7. studeni 2013. pa do 29. ožujak 2018., te zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćen iznos od 6.410,00 kn počevši od 7. studeni 2013. pa do 29. ožujak 2018., kao i zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„Odbija se žalba tužitelja, dok se žalba tuženika djelomično odbija i djelomično prihvaća, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-

117/2016-140 od 11. ožujka 2022.:

- potvrđuje pod toč. I. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 32.866,15 EUR (ranije 247.630,00 kn) sa zateznom kamatom, a preinačuje u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 9.525,65 EUR (ranije 71.771,00 kn) sa zateznom kamatom i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija

- potvrđuje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 104.189,00 kn sa zateznom kamatom.“.

3. Rješenjem ovoga suda broj Revd-3670/2024-2 od 10 rujna 2024. dopušteno je zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje (prava na obrazloženu sudsku odluku) iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-894/2022-3 od 25. travnja 2024. u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete i zbog naknade imovinske štete na ime tražbine na ime tuđe pomoći i njege, jer su izostali jasni i provjerljivi razlozi zbog čega sud nije prihvatio dokaze i tvrdnje tuženika kojima upućuje na stvarno drugačije stanje zdravlja tužitelja od onog utvrđenog u presudi suda drugog stupnja.

4.1. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju, argumentirajući da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje, odnosno prava na obrazloženu sudsku odluku. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude u onim dijelovima izreke protiv kojih je revizija dopuštena, te vratiti predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja od 14. travnja 2013. u kojem je tužitelj stradao kao vozač motocikla u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Bakru na raskrižju DC 8 i ŽC 5068, kada mu je osiguranik tuženika JS koji je upravljao osobnim vozilom oduzeo prednost prolaska.

9. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka koji je obuhvatio i prometno i medicinsko vještačenje, ocijenio je tužbeni zahtjev djelomično osnovanim. Tako je tužitelju dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 536.300,00 kn koji iznos prvostupanjski sud umanjuje za nesporno isplaćeni iznos neimovinske štete od 170.000,00 kn i imovinske štete radi potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu od 11.410,00 kn i zaključuje da tužitelju pripada naknada u ukupnom iznosu od 354.890,00 kn, koji potom umanjuje za utvrđeni doprinos tužitelja od 10% i obvezuje tuženika isplatiti tužitelju iznos od 319.401,00 kn sa zateznom kamatom od završetka liječenja 29. ožujka 2018. do isplate primjenom čl. 1103. ZOO-a.

10. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku odluku ocjenjujući osnovanim žalbene navode kojima tuženik ukazuje da je prekoračenje brzine tužitelja u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom, odnosno da je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenih činjenica o kretanju sudionika prometne nezgode, mehanizmu nastanka nezgode, mogućnostima međusobnog uočavanja i izbjegavanja naleta motocikla na osobno vozilo, izveo pogrešan zaključak o doprinosu tužitelja od 10%. Prema ocjeni drugostupanjskog suda tužitelj je doprinio nastanku prometne nezgode i posljedicama koje su iz nje proizašle u omjeru od 20%. Pritom je drugostupanjski sud uzeo u obzir nalaz vještaka u kojem navodi da bi u situaciji da se tužitelj kretao dopuštenom brzinom naletna brzina bila manja, dok način kretanja motora, odnosno da li bi došlo do pada motocikliste (i suvozačice) ovisi o nizu faktora o kojima se može samo nagađati, a što znači da i posljedice koje bi u tom slučaju nastale mogu biti samo hipotetske naravi.

11. U ovom postupku tuženik je isticao da zdravstveno stanje tužitelja u stvarnosti nije takvo kako je predočeno u nalazima vještaka i u tu svrhu je podnio izvješća o aktivnostima tužitelja.

11.1. Prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge tuženika u vidu saslušanja svjedoka ES diplomiranog kriminalistu i privatnog detektiva na okolnosti izrade izvješća tvrtke Agram detektiv o aktivnostima tužitelja 15. siječnja 2021., kao suvišan. Pri tom prvostupanjski sud takav dokazni prijedlog ocjenjuje suvišnim navodeći da je o zdravstvenom stanju tužitelja sud donio ocjenu na temelju medicinskog vještačenja, pa saslušavati svjedoka kriminalistu i privatnog detektiva na okolnosti zdravstvenog stanja tužitelja taj sud ocjenjuje bespotrebnim.

11.2. Sud drugog stupnja, u povodu žalbe tuženika, nije dao razloge zbog kojih tvrdnje da stanje tužitelja u stvarnosti nije takvo kako je predočeno u vještačkim nalazima i dokaze koji ih potkrepljuju (izrađeno izviješće o aktivnostima tužitelja) ne smatra važnim.

12. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, kao i sadržaja temeljnog prava zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, potrebno je napomenuti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).

13. Sastavni element tog prava je i pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., toč. 91., Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev br. 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., toč. 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16).

14. Uvažavajući naprijed navedeno o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ovaj sud smatra da u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nisu izneseni dostatni razlozi o odbijanju dokaznih prijedloga tuženika u odnosu na ključne elemente spora (utvrđivanje stvarnog zdravstveno stanje tužitelja), a na koje je tuženik ukazivao u dosadašnjem tijeku postupka.

14.1. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je predlagao (neizvedene) dokaze na činjenične tvrdnje iznijete tijekom postupka (između ostalog osporavao je potrebu tužitelja za tuđom pomoći i njegom i ocjenu medicinskih vještaka o stupnju smanjenja životnih aktivnosti tužitelja). Kao što je već rečeno, prvostupanjski sud odbija te dokazne prijedloge jer da je činjenično stanje dovoljno rasvijetljeno i utvrđeno, a da pritom ne daje razloge zašto ti dokazi (po svojem sadržaju i vjerodostojnosti) ne bi mogli utjecati na zaključak o postojanju odlučnih činjenica (posebno fotografije o fizičkim aktivnostima tužitelja). Nadalje, u pobijanoj odluci, drugostupanjski sud u odnosu na žalbene navode u tom pravcu, ne daje razloge zbog kojih te tvrdnje i dokaze tuženika ne smatra važnim.

14.2. Ovdje je za ukazati i na sljedeće. Sud ima ovlasti ocjenjivati dokaze prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaze zaključiti koje će činjenice uzeti kao dokazne (čl. 8. ZPP), ali je u slobodi ocjene dokaza sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Valja k tome imati na umu da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i ako presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i ocijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i (ovdje odlučno) kojim dokazima je stvorio određeni zaključak - te je li ocijenio i kako je ocijenio pojedine dokaze.

15. Kada se sve navedeno uzme u obzir, revizijski sud ocjenjuje da su u drugostupanjskog presudi izostali dostatni razlozi o žalbenim navodima tuženika koji su od odlučnog značenja.

16. S obzirom da odgovor na izložena sporna pitanja, nedvojbeno može imati odlučan učinak na ishod samog spora za tuženika, ovaj sud smatra, ne prejudicirajući konačan ishod postupka, da izostanak dostatnih razloga u drugostupanjskoj presudi o tim odlučnim navodima predstavlja grubu povredu kako procesnih tako i materijalnopravnih odredbi zakona te dovodi do povrede temeljnog ljudskog prava tuženika na pošteno suđenje u aspektu koji se tiče prava na obrazloženu sudsku odluku.

17. Stoga je valjalo na temelju čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, a tiču se iznošenja dostatnih razloga o ključnim elementima spora.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek