REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-332/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Valpovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-103/2023-2 od 28. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj P-731/2022-10 od 5. prosinca 2022., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-103/2023-2 od 28. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj P-731/2022-10 od 5. prosinca 2022. pozivajući se na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:

„1. Može li sud, primjenom čl. 502.c ZPP u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

3. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

4. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

5. Je li je presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

7. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP što presudu čini nezakonitom i nepravilnom?

8. Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije usvojio istaknuti prigovor zastare u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u kojoj tužitelj potražuje preplatu s osnove navodne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja tužba je pokrenuta nakon 13. lipnja 2019. godine?

9. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

10. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovoranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3.1. Navedeno stoga, što shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u odnosu na postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i drugim, a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd-81/2024-2 od 16. siječnja2024., broj Revd-5607/2021 od 15. veljače 2022. i drugim.).

3.2. U odnosu na prvo i drugo tuženikovo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, koja pitanja se odnose na provođenje dokaza saslušanjem svjedoka odnosno djelatnika tuženika na sporne okolnosti treba navesti da iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka zaposlenika tuženika KŠ i IŠS (točka 29. obrazloženja drugostupanjske presude).

3.3. Treće pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije prema ocjeni vijeća nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o tom pravnom pitanju podudarno sa pravnim shvaćanjem ovoga suda, kao i sa objedinjenim pravnim shvaćanjem sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.

3.4. Četvrto i šesto pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.at. 1. ZPP pa se ukazuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III- 5475/2021 od 30.lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

3.5. Nadalje, u odnosu na sedmo postavljeno pitanje koje se odnosi na dopunsko saslušanje vještaka treba navesti da tko postavljenim pravnim pitanjem podnositelj prijedloga polazi od drugačijih utvrđenja od onih iz postupka, jer polazi od toga da se na prigovore istaknute na nalaz i mišljenje vještaka, vještak nije očitovao, što je suprotno sadržaju spisa.

3.6. Pitanje koje je tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije označio rednim brojem sedam umjesto rednim brojem osam, po ocjeni vijeća ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je sadržaj tog pitanja ograničen na okolnosti činjenih utvrđenja ovog, konkretnog slučaja i nema značajku univerzalnosti u smislu važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava.

3.7. U odnosu na šesto, deveto i deseto pravno pitanje koje je tuženik postavio u reviziji treba navesti da pravno shvaćanje drugostupanjskog sud izraženo u pobijanoj presudi ne odstupa od pravnog shvaćanja ovoga suda izraženog u odluci ovoga suda broj Rev- 308/22 od 19. travnja 2022. niti nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku prasku (tako i u Revd-2800/2024 od 28. kolovoza 2024.).

3.8. Konačno, u odnosu na tuženikovo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije koje odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP treba reći da predlagatelj polazi od pogrešnog zaključka da je sud u obrazloženju drugostupanjske presude izostavio razloge o odlučnim činjenicama.

4. Slijedom iznesenoga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

5. Budući da je tuženik u uvodu prijedloga za dopuštenje revizije naveo da taj prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a ZPP bilo je potrebno, osim ispitivanja postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije propisanih odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, također ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.

6. Iz sadržaja tuženikova prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačena povreda temeljnog ljudskog prava zbog koje bi taj prijedlog bio utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.

7. Slijedom navedenog vijeće je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP odlučilo kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić