REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4774/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. VČ, u pravnoj stvari tužitelja KČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877 Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1192/2023-3 od 11. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7968/2021-15 od 31. srpnja 2023., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se revizija tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1192/2023-3 od 11. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7968/2021-15 od 31. srpnja 2023.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„1. Može li se odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita smatrati unaprijed ugovorenom naknadom štete sukladno čl. 1024.st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05)?

2. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl.214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

3. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?

4. Je li za povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kad mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?“

2.1. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe i povredu prava na legitimno očekivanje u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a), zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u kojima predlagatelj problematizira način utvrđivanja ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita kao i okolnosti koje pri tome sud treba ocjenjivati te tijek zateznih kamata na restitucijski zahtjev te pitanje savjesnosti stjecatelja, valja reći da je pobijana odluka donesena u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci Rev-112/2018 od 9. ožujka 2022. te u odnosu na postavljena pravna pitanja nema potrebe preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

5. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije kao u izreci.

6. Nadalje, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na legitimno očekivanje u skladu s Konvencijom za zaštitu zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tuženik navodi da mu je u odnosu na dosuđeni tijek zateznih kamata povrijeđeno pravo. Nižestupanjski sudovi su dali valjane i dostatne razloge o nesavjesnosti tuženika koja proizlazi iz utvrđene činjenice da je predmetna naknada bila sadržana u unaprijed formuliranom tekstu ugovora u kojem odredbe o toj naknadi nisu bile jasne niti obrazložene što je dovelo do toga da je tužitelju naplaćeno više od onog što je tuženik smio stvarno naplatiti.

7. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa