REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4507/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATICA DUNAV d.o.o., Vukovar, Vinkovačka 56, OIB 19669028337, kojeg zastupa punomoćnik Miran Maćešić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o. Rijeka, Đ. Šporera 2, protiv tuženika AK MARITIME LTD-MAI, Trust Company Complex, Ajeltake Road, Ajeltake, Majuro MH 96960, Maršalovi Otoci, kojeg zastupa punomoćnik Toni Štifanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Maćešić i partneri d.o.o. Rijeka, Pod Kaštelom 4, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-626/2024-2 od 20. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-427/2022-24 od 4. prosinca 2023., na sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-626/2024-2 od 20. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-427/2022-24 od 4. prosinca 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Predstavlja li potvrda o vaganju na kolnoj vagi u luci, izdana od strane Luke, vjerodostojan dokaz o količini istovarenog tereta, odnosno što je tužitelj dužan priložiti, osim potvrde o vaganju, kao dokaz o količini istovarenog tereta?
2. Da li je sud obvezan uzeti u obzir i primijeniti Lučke uzance, koje propisuju metodu vaganja rasutog tereta na kolnoj vagi, prilikom ocjene dokaza o količini tereta iskrcanog u luci, ukoliko tužitelj dostavi potvrde o vaganju na kolnoj vagi?
3. Može li u luci iskrcaja mjerenje količine tereta metodom gaza/istisnine broda imati veću dokaznu snagu u odnosu na metodu vaganja na kolnoj vagi, isključivo zbog činjenice da je metoda gaza korištena u luci ukrcaja?
4. Može li se smatrati da je tuženik dokazao da nije bilo manjka tereta dostavom izvješća o gazu broda koje ne pokazuje manjak, iako je tužitelj dostavio potvrde o vaganju na kolnoj vagi koje utvrđuju suprotno, odnosno da manjak postoji, a bez da su proturječnosti između dostavljenih isprava otklonjene (primjerice vještačenjem)?
5. Je li drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o parničnom postupku (čl. 8.) kada je prihvatio izvješće o gazu broda kao vjerodostojan dokaz, a odbacio potvrde o vaganju bez obrazloženja?
6. Predstavlja li obrazloženje da su jedino podaci dobiveni istom metodom mjerenja težine u luci ukrcaja i luci iskrcaja usporedivi i vjerodostojni dovoljno jasne, logične i relevantne razloge u odnosu na odlučne činjenice, unatoč postojanju različitih usporedivih podataka dobivenih drugom prihvaćenom metodom mjerenja u luci iskrcaja?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih nema prakse revizijskog suda. Također se poziva i na razloge iz čl. 385.a smatrajući da su mu pobijanom odlukom zbog osobito teških povreda odredaba ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. Postavljena pravna pitanja su pretežito činjenična i stoga ne udovoljavaju kriteriju univerzalnosti koji bi se odgovorom na takva pitanja primjenom čl. 385.a st. 1. ZPP trebala ostvariti, već se odnose na okolnosti konkretnog slučaja i procesnu situaciju koja se u konkretnom slučaju nije ostvarila.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. Konvencije sadrže samo određena jamstva zaštite temeljnih prava.
5. 1. Tužitelj nije učinio vjerojatnim niti da bi pobijana presuda bila arbitrarna ili očito nerazumna. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, a njihove odluke su detaljno obrazložene (osobito u dijelu prihvaćanja dokaza u pogledu težine isporučene robe i načina vaganja kao i u pogledu isprava kojima se količina robe dokazuje – toč. 11. obrazloženja drugostupanjske presude). Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje.
6. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen i odlučeno je kao pod I. izreke, a temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije je odbačen i odlučeno kao pod II. izreke.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
