REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-200/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, u pravnoj stvari tužiteljice FR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Iris Kopf i Berislava Kopfa, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženog Srednjoškolski đački dom Osijek, Osijek, Ulica Stjepana Radića 6, OIB 18244023115, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić d.o.o., Osijek, radi sudske zaštite iz radnog odnosa, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-91/2023-12 od 5. studenoga 2024., dana 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice FR i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-91/2023-12 od 5. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere slijedećeg sadržaja:
„Privremenim vraćanjem na rad predlagateljice osiguranja, dakle, zaposlenice FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod poslodavca-protivnika osiguranja Srednjoškolski đački dom Osijek, Osijek, Radićeva 6, OIB: 18244023115, na radno mjesto odgajatelja, uz plaćanje naknade za rad predlagateljici osiguranja i svih pripadajućih doprinosa i davanja, a sve do pravomoćnog okončanja radnog spora koji se vodi po tužbi predlagateljice osiguranja, protiv protivnika osiguranja, pred Općinskim sudom u Osijeku, pod brojem Pr-___/23“ i
„Zabranjuje se protivniku osiguranja Srednjoškolskom đačkom domu Osijek, Osijek, Stjepana Radića 6, OIB: 18244023115; provedba natječaja klasa : 112-01/23- 01/18, urbroj:2158-57/01-23-1 od 14. 11. 2022. godine, za popunu radnog mjesta ODGAJATELJICA, na određeno, puno radno vrijeme, a sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka PR-91/2023. kojega je predlagateljica osiguranja pokrenula protiv protivnika osiguranja pred Općinskim sudom u Osijeku.“
2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužitelj-protuženik i predlagatelj osiguranja ( dalje tužitelj ) iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se udovolji prijedlogu tužitelja za određivanje privremene mjere. Smatra da su se ispunile sve pretpostavke za određivanje privremene mjere.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice FR nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje te postupak koji je prethodio istom utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka na koju ukazuje žaliteljica, kao i onu iz čl. 354. st. 2. ZPP-a toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP- a), a niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno.
6. Obrazlažući razloge za svoju odluku sud prvog stupnja navodi da nisu kumulativno ispunjene nužne pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere iz odredbe čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ), jer tužiteljica – predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarivanje njene tražbine, niti je učinio vjerojatnim da je takva mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete. Naime, prema citiranim odredbama sud može odrediti privremenu mjeru u slučaju nasilnog postupanja, odnosno da bi se spriječilo nasilje, međutim u konkretnom slučaju od strane tuženika nije bilo nikakvog nasilnog postupanja, a činjenica da je tuženik u konkretnom slučaju eventualno donio i nezakonitu odluku, ne znači i da je njegovo postupanje nasilno. Osim toga, tužiteljica nije dokazala obvezu uzdržavanja članova svoje obitelji, a kako to navodi u tužbi.
7. Ocjena je prvostupanjskog sud da tužiteljica osim što nije učinila vjerojatnim da je privremena mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete, također nije dokazala kako je njeno određivanje potrebno za njezino uzdržavanje, i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati (članak 290. stavak 1. i stavak 4. Obiteljskog Zakona), to prvenstveno jer su njezina oba djeteta starija od 26 godina, a nije dokazala postojanje teške i trajne bolesti ili invaliditeta kod kćerke ĐR, naprotiv sama je iskazala kako navedeno nije utvrđeno. Dodaje kako je u vrijeme podnošenja prijedloga za privremenu mjeru tužiteljica imala primanja u iznosu od 355,00 eura mjesečno, a također u skladu s odredbama Zakona o radu ima pravo na isplatu plaće za razdoblje dok nije radila, kao i na isplatu zakonske zatezne kamate koja teče zbog zakašnjenja u slučaju nedopuštenosti odluke o otkazu, to se također ne može govoriti o nenadoknadivoj šteti, uslijed čega nisu ispunjeni uvjeti za određivanje predložene privremene mjere iz članka 347. stavka 1. točka 10. OZ-a.
8. U odnosu na prijedlog tužiteljice na donošenje privremene mjere kojim se zabranjuje tuženiku - protivniku osiguranja provedba natječaja od 14. studenog 2022. sud napominje kako se u ovome postupku privremena mjera može predlagati u odnosu na osiguranje one tražbine koja je predmetom tog sudskog postupka, pa stoga kako se ovdje radi o postupku radi utvrđenja odluke tuženika nezakonitom, odnosno da radni odnos iste kod tuženika nije prestao ne može se određivati privremena mjera za ono što nije predmet sudskog postupka, a provedba natječaja koji je od 14. studenog 2022. (dakle prije nego što je podnesen zahtjev za zaštitu prava radnika) nije osiguranje tražbine koja je predmet ovog postupka (tako i Županijski sud u Varaždinu poslovni broj Gž-170/2010-2 od 10. svibnja 2010.). Stoga u odnosu na navedeni prijedlog predlagateljice osiguranja ista nije učinila vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez ovakve mjere spriječila ili znatno otežala ostvarenje tražbine, budući da je u natječaju zatražena popuna radnog mjesta odgajateljice, dok tužiteljica traži povratak na radno mjesto na kojemu je radila do 31. listopada 2018., odnosno tek podredno da joj ugovor o radu na određeno vrijeme nije prestao, pa stoga nisu kumulativno ispunjene obje pretpostavke, a koje moraju biti ispunjene za određivanje ove privremene mjere (tako i Visoki trgovački sud, u predmetu broj Pž- 3198/06 od 21. lipnja 2006.).
8.1. Ovakvo obrazloženje u cijelosti prihvaća ovaj sud.
9. Prema odredbi čl. 347. st. 1. toč. 10. OZ-a privremeno vraćanje na rad i isplaćivanje naknade za vrijeme radnoga spora uvjetovano je nužnošću potrebe uzdržavanja predlagatelja osiguranja i uzdržavanja osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati.
9.1. Ocjena je i ovog suda da tužiteljica-predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim potrebu za izricanjem predložene privremene mjere jer bi to bilo nužno za njeno uzdržavanje i uzdržavanje njene djece. Ona nije dokazala da se ne može zaposliti, da u tome postoje opravdana ograničenja, da oba djeteta koja s njom žive nisu u mogućnosti zaposliti se i da ih je ona, iako su starija od 26 godina, dužna uzdržavati. U svom iskazu tužiteljica je navela da joj nije produljena roditeljska skrb nad kćerkom BR, da niti kod jedno od dvoje djece koja stanuju s njom, nije utvrđeno da ima djelomični ili potpuni gubitak nesposobnosti za rad, a niti je takav postupak pokrenut, da djeca nisu primatelji socijalnih davanja, te da ona nakon punoljetnosti nisu potraživali uzdržavanje od drugog roditelja - oca, koji s njima ne stanuje iako su se nastavili školovati, a koji roditelj je do tada bio u obvezi doprinositi za njihovo uzdržavanje i doprinosio je. Činjenica da kćerka BR ima određenih zdravstvenih problema koji je očito ograničavaju pri zapošljavanju, nije razlog za udovoljenjem predmetnog prijedloga za određivanje privremene mjere. Tužiteljica je trebala dokazati da je određivanje te privremene mjere nužno za uzdržavanje nje i djece, odnosno da ona i njena djeca nemaju mogućnosti na drugi način (npr. svojim radom i od drugog roditelja) ostvariti nužna sredstva za uzdržavanje.
10. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda, koju pravilnost tužiteljica sadržajem žalbe ničim nije dovela u sumnju, i da tužiteljica kao predlagateljica osiguranja iako je učinila vjerojatnom svoju nenovčanu tražbinu nije učinila vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, niti je učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, dakle druge nužne pretpostavke za određivanje privremene mjere iz odredbe čl. 346.st.1. OZ-a u pravcu kojih utvrđenja prvostupanjski sud daje jasne i određene razloge koje u cijelosti pravilnima prihvaća ovaj sud.
11. Nije sporno da je tužiteljica protiv tuženika pokrenula parnicu u kojoj iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj 16. prosinca 2021. podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenom Odluke tuženika o redovitom otkazu ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu od 25. ožujka 2019. radi obavljanja poslova ravnatelja škole. Podnošenjem takve tužbe te pokretanjem parnice protiv tuženika kojom osporava valjanost odluke tuženika o otkazu Ugovora o radu tužiteljica je kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud u stupnju vjerojatnosti , učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine.
12. Međutim odluka o privremenoj mjeri isključivo se temelji na tome da li su ispunjene pretpostavke za određivanjem privremene mjere iz odredbe čl. 346. OZ-a te da li je tužiteljica učinila vjerojatnim sve nužne pretpostavke za određivanje iste pa tako i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, što je i po ocjeni ovog suda izostalo.
11. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje te odlučiti kao u točki I. izreke.
U Puli-Pola 11. prosinca 2024.
Sutkinja:
Helena Poropat
