REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1311/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u izvanparničnom predmetu predlagateljice FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv protustranke ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku iz Bjelovara, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: R1-187/2021-18 od 25. listopada 2022., 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: R1-187/2021-18 od 25. listopada 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina zč. 418 izgrađeno zemljište, dvorište, izgrađeno zemljište površine 701 m2, upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Oprić, zč.406 voćnjak površine 949 m2, upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Oprić i zč. 419 dvorište, kuča, put Perišići površine 197 m2, upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Oprić isplatom a) na način da će predlagateljica isplatiti protustranku za 3/36 dijela u iznosu od 13.205,92 EUR/99.500,00 KN,

b) uknjižbom prava vlasništva na 3/36 dijela nekretnina zč. 418 izgrađeno zemljište, dvorište, izgrađeno zemljište površine 701 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Oprić, zč.406 voćnjak površine 949 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Oprić i zč. 419 dvorište, kuća, put Perišići površine 197 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Oprić vlasništvo protustranke, na ime i u vlasništvo predlagateljice.

II. Predlagateljica je dužna iznos od 13.205,92 EUR/99.500,00 KN isplatiti protustranci u roku od 30 dana od pravomoćnosti ovog rješenja.

III. Protustranka ima do isplate iznosa od 13.205,92 EUR/99.500,00 KN založno pravo na stvari koje je pripalo predlagateljici, a ukoliko predlagateljica ne isplati dužni iznos u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja, protustranka može zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a može i tražiti da se poništi odluka o razvrgnuću isplatom.

IV. Zemljišnoknjižni sud će na zahtjev predlagateljice izvršiti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz toč I.b izreke na ime i u vlasništvo predlagateljice po pravomoćnosti ovog rješenja uz predočenje dokaza o isplati iznosa iz toč I. a izreke protustranci.

V. Protustranka je dužna naknaditi predlagateljici trošak postupka u iznosu od 39,15 EUR/294,97 KN u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi protustranka. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nepotpuni i nejasni tako da se rješenje niti ne može ispitati; da prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja samo utvrđuje, da je odredio razvrgnuće suvlasničke zajednice „civilnom diobom“, bez da je u obrazloženju navedeno da na tim nekretninama postoji i kuća koja nije suvlasništvo stranaka već isključivo vlasništvo protustranke; da je, posljedično tomu, ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja; da, prije svega, iznos od 13.205,92 eura ne može predstavljati adekvatnu vrijednost nekretnina u razvrgnuću, tj. suvlasničkog djela protustranke od 3/36 dijela, iz razloga što na dijelu nekretnine koju koristi protustranka postoji građevinski objekt, koji je njegovo isključivo vlasništvo, jer ga je on sagradio svojim sredstvima i taj objekt kao niti njegova vrijednost, ne mogu biti predmetom razvrgnuća; da, naime, zgrada koja se nalazi na zemljištu koje je suvlasništvo stranaka niti u najmanjem dijelu ne pripada predlagateljici već pripada isključivo protustranci i to u cijelosti; da je stoga potpuno pogrešno utvrđeno da i građevinski objekt protustranke predstavlja suvlasništvo stranaka u omjeru od 3/36 dijela protustranka, odnosno 33/36 dijela predlagateljice već je pravilno bilo za utvrditi da taj građevinski objekt predstavlja isključivo vlasništvo protustranke pa i ta vrijednost pripada samo njemu i ne može se dijeliti u suvlasničkim omjerima kako je to učinjeno u odnosu na zemljište, na kojemu se ta građevina nalazi; da, također, nije jasno zašto s obzirom na ovu činjenicu tj. postojanje zgrade u vlasništvu protustranke koja ni u najmanjem dijelu ne pripada predlagateljici, nije bilo moguće fizičko dijeljenje nekretnina, tj. fizička dioba, jer ta građevina predstavlja samostalnu stambenu i uporabnu cjelinu koju koristi samo protustranka i koja se nalazi na dijelu nekretnine (zemljištu) koja je u zajedničkom suposjedu i suvlasništvu; da je, uzimljući u obzir da je činjenično stanje u ovomu dijelu pogrešno utvrđeno, sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio način civilne diobe isplatom protustranke od strane predlagateljice, kao da sve nekretnine uključujući i zgradu koja pripada samo protustranci, njihovo suvlasništvo u omjerima kako je prethodno navedeno; da se u naravi zgrada koja je vlasništvo samo protustranke, sastoji od dva stana i sada bi ovakvom diobom, protustranka ostala bez svega za novčani ekvivalent od 13.205,92 eura, a što je pravno nedopustivo te protivno načelu poštivanju vrijednosti uzajamnih davanja, odnosno načelima obveznog i stvarnog prava prema kojima svakoj stranci pripada novčani ekvivalent odnosno vrijednost onoga dijela nekretnine koje je njegovo vlasništvo i njegov posjed, a što je u konkretnomu slučaju opisanom diobom derogirano; da se stoga pobijana odluka o razvrgnuću isplatom iznosa od 13.205,92 eura, ukazuje suprotnom razmjernom dijelu vrijednosti koja pripada protustranci „na suvlasničkim nekretninama“ te dijelu koji predstavlja samo njegovo vlasništvo, a „dolazi sagrađen na zemljištu koje je suvlasništvo“; da u konkretnom slučaju, ako je eventualno površina pripadajućeg zemljišta, na kojem se nalazi zgrada protustranke, za formiranje građevinske parcele, vezano za njenu površinu, tada je razvrgnuće trebalo odrediti na način da se nekretnini protustranke dodjeli nedostajuća površina uz obvezu da taj dio plati predlagateljici i da se tako formiraju zasebne parcele, shodno građevinskoj struci, a na kojim parcelama bi svaka stranka zadržala posjed i vlasništvo svojih nekretnina, pri čemu se prvenstveno misli na protustranku, koja u tomu slučaju opisanim razvrgnućem, ne bi izgubila vlasništvo i posjed građevine koja u naravi predstavlja dva stana, a koju je sama sagradila i to o svomu trošku; da su na ovako pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje, pogrešno primijenjene odredbe materijalnog prava, tj. odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakona o obveznim odnosima, kojima se propisuje način razvrgnuća i neka opća načela s obzirom na vrijednost davanja.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba protustranke je osnovana.

5. U ovomu izvanparničnom postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], izgrađeno zemljište, dvorište, izgrađeno zemljište, površine 701 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], voćnjak površine 949 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, kuća, put Perišići površine 197 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]-Oprić, prvostupanjski sud razvrgnuo je ovu suvlasničku zajednicu nekretnina odlučivši da će se provest razvrgnuće isplatom temeljem odredbi članka 51. stavaka 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP), zaključujući da je predlagateljica suvlasnica tih nekretnina u 33/36 dijela, odnosno više od 9/10 dijela nekretnina i da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizlazi da se te nekretnine ne mogu podijeliti u funkcionalne zasebne cjeline u skladu s udjelima njezinih suvlasnika.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba postupka temeljem odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), koje se ovdje imaju primijeniti kao supsidijarni propis temeljem odredaba bivšeg Zakona o sudskom „vanparničnom“ postupku iz 1934., a sve temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano nije zakonito i pravilno, jer je prvostupanjski sud propustio u pobijanom rješenju dati relevantne razloge u odnosu na prigovor protustranke „da poriče da nije moguća geometrijska dioba označenih nekretnina, jer se u naravi nekretnine protustranke sastoje od samostalnog građevinskog objekta, koji isti koristi za stanovanje, odnosno kao kuću za odmor“ (stranica 9 spisa) i da se, s tim u svezi, „razlikuje stvarno i formalno zemljišno knjižno stanje te je suvlasnički omjer protustranke bitno veći od 3/36 dijela“ pa je, s obzirom da se zbog toga pobijano rješenje ne može ispitati ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju protustranka sadržajno i ukazuje ustrajući i u žalbi na tomu svomu prigovoru.

7. Odredbom članka 50. ZVDSP propisano je da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona (stavak 1.); ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski (stavak 2.); prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja (stavak 3.); ako dioba iz stavka 2. toga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

8. Prema odredbama članka 51. ZVDSP suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima (stavak 1.) i u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ostali suvlasnici imaju do isplate založno pravo na stvari koja je pripala tražitelju razvrgnuća, a ne isplati li ih u roku, oni mogu zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a mogu i tražiti da se poništi odluka o razvrgnuću isplatom (stavak 2.), dok suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem devet desetina, ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog iz stavka 1. ovoga članka (stavak 3.).

9. Međutim, u smislu paragrafa 267. i paragrafa 268. negdašnjeg Zakona o sudskom „vanparničnom“ postupku iz 1934., a koja odredba se primjenjuje kao pravno pravilo temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj: 73/91), na zahtjev suvlasnika, sud će u izvanparničnom postupku odlučiti hoće li se i kako provesti dioba zajedničke stvari i zajedničke imovine, ako među suvlasnicima nema spora o predmetu diobe i opsegu zajedničke stvari ili imovine i o pravu suvlasništva i o veličini suvlasničkih dijelova, a ako bilo koji suvlasnik ospori ta pitanja, a ne može se o tomu postići sporazum, sud će stranku s njezinim zahtjevom uputiti u parnicu.

10. Povratno, u okolnostima konkretnog slučaja, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, kada predlagateljica zahtijeva razvrgnuće isplatom predmetne suvlasničke zajednice nekretnina, a protustranka je istaknula prigovore „da poriče da nije moguća geometrijska dioba označenih nekretnina, jer se u naravi nekretnine protustranke sastoje od samostalnog građevinskog objekta, koji isti koristi za stanovanje, odnosno kao kuću za odmor“ i da se, s tim u svezi, „razlikuje stvarno i formalno zemljišno knjižno stanje te je suvlasnički omjer protustranke bitno veći od 3/36 dijela“, radi čega bi bilo potrebno predlagateljicu sa zahtjevom radi razvrgnuća predmetne suvlasničke zajednice nekretnina uputiti na pokretanje parničnog postupka.

11. Naime, iako je sud prvog stupnja u obrazloženju (pod točkom 6.) pobijanog rješenja pravilno utvrdio da je presudom Općinskog suda u Opatiji poslovni broj: P-276/11 od 19. srpnja 2013. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev ovdje protustranke da je stekao pravo vlasništva nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] te gr. č. 232/2 i gr. č. 953/4 upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] u cijelosti te u dijelu za uknjižbu, a koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž- 4280/2013 od 27. travnja 2016., međutim, pri tomu valja istaknuti i da je tužbeni zahtjev protustranke u tomu postupku odbijen osnovom zaključka „da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer da je isti kupio suvlasnički udio predmetnih nekretnina u 3/36 dijela na kojima se i upisao u zemljišnim knjigama, a za preostali dio na njegovoj strani i na strani njegovih prednika nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću“ (stranica 16 spisa), a što protustranka aktualno ni ne tvrdi u ovomu postupku (da je samovlasnik predmetnih nekretnina osnovom kupoprodaje od prodavatelja koji je dosjelošću stekao samovlasništvo tih nekretnina) već tvrdi nešto drugo – da je postao vlasnikom određenog realnog dijela (stambene zgrade), a s čim u svezi je, kako to proizlazi iz sadržaja obrazloženja pravomoćne presude Općinskog suda u Opatiji poslovni broj: P-276/11 od 19. srpnja 2013., „u predmetu toga suda P-2/09 dana 7. siječnja 2009.g. tužbom ustala JD protiv tuženika ID radi zabrane obavljanja činidbe – vršenja radova koji premašuju okvir redovnog upravljanja na zgradi sagrađenoj na grč. 223/2 k. o. [katastarska općina] bez suglasnosti ostalih suvlasnika i radi vraćanja u prvobitno stanje. U predmetu je utvrđeno mirovanje postupka s danom 13. listopada 2011.g. nakon čega je odbačen prijedlog za nastavak postupka rješenjem od 27. ožujka 2012.g. kao nepravodoban i utvrđeno je povlačenje tužbe, koje je postalo pravomoćno.“ (stranica 24 spisa) tako da, posljedično tomu, o tomu spornom pravnom pitanju između stranaka još nije pravomoćno odlučeno pa je, posljedično tomu, između stranaka sporan i predmet i opseg diobe, radi čega bi bilo potrebno predlagateljicu sa zahtjevom radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina uputiti na pokretanje parničnog postupka, prema odredbi paragrafa 268. negdašnjeg Zakona o sudskom „vanparničnom“ postupku iz 1934., a sve temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91).

12. Stoga je kao osnovanu valjalo prihvatiti žalbu protustranke i na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

13. U nastavku postupka sud prvog stupnja će otklonit navedenu bitnu povredu odredaba postupka te pravilnom primjenom materijalnog prava donijet novu zakonitu odluku.

U Puli – Pola 11. prosinca 2024.

Sudac

Miroslav Ružić