REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-14/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Zagreb, Gajeva 30a, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ABC, iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] zastupanog po opunomoćeniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-123/2022-3 od 13. srpnja 2023. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3645/22-2 od 16. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku broj UsI-507/2022-9 od 30. kolovoza 2022., na sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku broj UsI-507/2022-9 od 30. kolovoza 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/111, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 11. ožujka 2022. i vraćanje predmeta na ponovni postupak, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora i naloženo je tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn (829,52 eura). Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Virovitičko-podravskoj županiji, KLASA: UP/I-943-01/19-01/03, URBROJ: 2189/1-08/1-20-13 od 28. siječnja 2020. kojim su zainteresiranoj osobi vraćene u vlasništvo nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] današnjih oznaka [katastarska općina] dijela kč. br. [katastarska čestica] šuma [adresa], površine 133951 m2 upisana u zk. uložak [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] površine 19887 m2 upisana u zk. uložak [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] površine 2605 m2 upisana u zk. uložak [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], šuma [adresa] površine 391 m2 upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] površine 59 m2 upisana u zk. uložak [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] površine 3171 m2 upisana u zk. uložak [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] površine 7241 m2 upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] dijela kč. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] površine 378696 m2 upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] dijela kč. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] površine 38773 m2 upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] dijela kč. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] površine 1286800 m2 upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] površine 656 m2, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] i kč. br. [katastarska čestica] površine 10426 m2 upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] (toč. I. izreke), obveznikom naknade utvrđena je Republika Hrvatska koja je u roku od 90 dana, po pravomoćnosti rješenja i podnošenja pisanog zahtjeva ovlaštenika, dužna ovlašteniku navedene nekretnine predati u posjed (toč. II. i III. izreke), određena je zemljišnoknjižna i katastarska provedba rješenja (toč. IV. i V. izreke), određeno je da će se o preostalom dijelu zahtjeva za naknadu oduzete imovine grofu ŽB u k. o. [katastarska općina] odlučiti u nastavku postupka posebnim rješenjem (toč. VI. izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. VII. izreke).
2. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3645/22-2 od 16. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Upravnog suda u Osijeku broj UsI-507/2022-9 od 30. kolovoza 2022.
3. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je na temelju čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje u tekstu: ZUS) zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Predlaže usvojiti zahtjev, preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje tuženiku.
4. Zainteresirana osoba je predložila odbiti zahtjev.
5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.
6. Na temelju čl. 78. st. 6. ZUS Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu u okviru granica zahtjeva.
7. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u zahtjevu u bitnom navodi da je za nekretnine, koje su predmet povrata u ovoj stvari, Kraljevina Jugoslavija donijela pravomoćna rješenja o eksproprijaciji na temelju kojih je eksproprirana šuma grofu ŽB. Ta rješenja nisu bila provedena u zemljišnoj knjizi, najvjerojatnije zbog ratnih zbivanja, a bivša FNRJ samo je formalno izvršila prijenos prava vlasništva na tim nekretninama temeljem generalne odluke kojom je konfiscirana cjelokupna imovina grofa ŽB. Do gubitka vlasništva nad predmetnim nekretninama došlo je samom pravomoćnošću rješenja o eksproprijaciji kojim su oduzete šume, a ne formalnim brisanjem prava vlasništva iz zemljišnih knjiga, izvršenim od strane tijela FNRJ. Pored navedenog, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske poziva se na primjenu čl. 10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02; dalje: Zakon o naknadi). S obzirom da je grof ŽB bio mađarski državljanin, to je pitanje obeštećenja njemu oduzete imovine riješeno Ugovorom o miru s Mađarskom, zaključenim u Parizu 10. veljače 1947., i Uredbom o prijelazu mađarske imovine na teritoriju FNRJ u državno vlasništvo FNRJ prema Ugovoru o miru s Mađarskom (Službeni list FNRJ, broj 91/48). Pri tome je, prema navodima podnositelja zahtjeva, irelevantno je li imovina grofa ŽB oduzeta po ranijem propisu, odnosno konfiskacijom, jer nije mjerodavno po kojem je propisu imovina oduzeta i je li imovina oduzeta prije ili nakon njegova stupanja na snagu, već je mjerodavno radi li se o imovini koja podliježe pod odredbe tog Ugovora.
8. Odredbom čl. 10. Zakona o naknadi propisano je:
"Prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu u slučaju kada je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima.
Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, prava propisana ovim Zakonom mogu steći i strane fizičke i pravne osobe ako se to utvrdi međudržavnim sporazumima."
9.1. U ovom stupnju postupka nije sporno da su predmet povrata nekretnine, u naravi šume pobliže navedene u izreci prvostupanjskog rješenja Ureda državne uprave u
Virovitičko-podravskoj županiji, KLASA: UP/I-943-01/19-01/03, URBROJ: 2189/1- 08/1-20-13 od 28. siječnja 2020., a koje se nalaze u k. o. [katastarska općina].
9.2. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da eksproprijacijom za vrijeme Kraljevine Jugoslavije nisu bile zahvaćene sve nekretnine grofa ŽB, prednika zainteresirane osobe. Prvostupanjsko javnopravno tijelo utvrdilo je iz pribavljene dokumentacije da predmet eksproprijacije za vrijeme Kraljevine Jugoslavije nisu bile čestice šume u k. o. [katastarska općina] (str. 20., 21. i 36. prvostupanjskog rješenja), a upravo te čestice su predmet povrata u ovoj stvari. Tako utvrđene činjenice nisu dovedene u pitanje drugostupanjskim rješenjem tuženika. Upravni sudovi nisu utvrdili drugačije činjenično stanje, već su u bitnome potvrdili činjenična i pravna utvrđenja javnopravnih tijela, koja su dodatno dopunili svojim izlaganjima u svezi pravnih učinaka eksproprijacije za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, ali koja se ukazuju suvišnim i neodlučnim u svjetlu naprijed navedenih činjenica.
10. Imajući na umu tako utvrđeno činjenično stanje, odlučno je da čestice šume k. o. [katastarska općina], koje su predmet povrata, uopće nisu bile predmet eksproprijacije u Kraljevini Jugoslaviji, pa navodi zahtjeva o pravnim učincima eksproprijacije za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i kasnijim aktima FNRJ ne ukazuju se relevantnim niti odlučnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. U tom kontekstu, pravilan je zaključak da je do oduzimanja imovine, koja je predmet povrata u ovoj stvari, došlo konfiskacijom na osnovi presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru, broj: Kz- 295/45 od 21. studenoga 1945., uz naknadni prijenos vlasništva u korist FNRJ, odnosno Zemljišni fond agrarne reforme i kolonizacije.
11.1. U svezi daljnjih navoda iz zahtjeva, a koji se tiču primjene čl. 10. Zakona o naknadi i Ugovora o miru s Mađarskom, valja istaći da nije sporno da je imovina koja je predmet povrata oduzeta grofu ŽB konfiskacijom na temelju navedene presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru od 21. studenog 1945., nakon čega je zaključcima Kotarskog narodnog suda u Podravskoj Slatini, broj: R- 110/45 od 9. prosinca 1945. određen popis i procjena imovine i uknjižba prava vlasništva, a na temelju odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Podravskoj Slatini, broj: 443-47 od 2. svibnja 1947. izvršen prijenos konfiscirane imovine u zemljišnim knjigama u korist Zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije. Navedeni akti doneseni su prije 19. studenog 1947., kada je stupio na snagu Ugovor o miru s Mađarskom, zbog čega se nameće zaključak da taj Ugovor nije bio primjenjiv u konkretnom slučaju.
11.2. Suprotno navodima zahtjeva, upravo je činjenica postojanja imovine na dan stupanja na snagu Ugovora o miru s Mađarskom jedna od pretpostavki njezinog podvrgavanja pod odredbe tog Ugovora. Stoga je pravilan zaključak iz pobijane presude da je osnova konfiskacije imovine grofa ŽB osuđujuća presuda Okružnog narodnog suda u Daruvaru od 21. studenog 1945., odnosno akti koji su doneseni neovisno i prije zaključenja Ugovora o miru s Mađarskom i neovisno o državljanstvu grofa ŽB. Podredno se napominje da navodi zahtjeva polaze od (pogrešne) pretpostavke da je u postupku nesporno utvrđeno mađarsko državljanstva grofa ŽB, što nije slučaj u ovom predmetu, a niti se u ovom stupnju postupka mogu preispitivati činjenice (tako i ovaj sud u odluci broj: U- zpz 8/2016).
12. Nisu osnovani ni navodi zahtjeva koji se pozivaju na suprotnost između pravnih shvaćanja iznesenih u pobijanoj presudi i onih u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-12475/07-8 od 9. veljače 2011. U predmetu Us-12475/07 do oduzimanja imovine je došlo 6. rujna 1948., odnosno nakon stupanja na snagu Ugovora o miru s Mađarskom. U tim okolnostima je, neovisno o pojedinačnom aktu konfiskacije, bila ispunjena pretpostavka za vremensku primjenu navedenog Ugovora, jer je prema utvrđenjima iz tog predmeta u vrijeme njegova stupanja na snagu osoba mađarskog državljanstva, kojoj je kasnije oduzeta imovina, imala imovinu na području FNRJ. Za razliku od tog predmeta, u ovoj stvari je imovina grofu ŽB konfiscirana prije stupanja na snagu Ugovora, uz uzgrednu napomenu da u upravnom sporu nije utvrđeno njegovo mađarsko državljanstvo. Pozivanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na presudu ovog suda u predmetu U-zpz 10/2018 nije od odlučnog značaja, s obzirom da se u ovoj upravnoj stvari postavlja pitanje primjene čl. 10. Zakona o naknadi u kontekstu utvrđenja relevantnih za konfiskaciju imovine grofa ŽB koja je predmet povrata, a u svezi tih utvrđenja pravilan je zaključak iz pobijane presude, kako je to naprijed obrazloženo.
13. Zbog izloženih razloga pobijana presuda je ocijenjena zakonitom te je valjalo na temelju čl. 78. ZUS-a odbiti zahtjev za izvanrednim preispitivanjem zakonitosti pravomoćne presude i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
