Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-891/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], te 2.tužiteljice OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] – Saršoni, oboje zastupani po punomoćniku Marku Kuvaču odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., [osobni identifikacijski broj], iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćniku Iris Šanjug odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3363/2019-40 od 30. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3363/2019-40 od 30. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 312,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P-3363/2019-40 od 30. srpnja 2024. suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu, koji je 26. veljače 2007. godine, pod brojem 396-78/2007, sklopljen između 1. tužitelja AĐ kao korisnika kredita, 2. tužiteljice OĐ kao sudužnice te tuženice čiji je naziv Addiko Bank d.d. kao davateljice kredita, potvrđen 26. veljače 2007. godine po javnoj bilježnici Radosni Mavrinac pod brojem OV-1021/2007, i to u dijelu koji sadržava utvrđenje da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom banke, a koja glasi:

"Promjenjivost kamatne stope

Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke.

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom",

kao i sve izmjene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezina izračuna, donesene jednostranom odlukom tuženice čiji je naziv Addiko Bank d.d. nakon sklapanja ugovora o kreditu te predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke između stranaka.

II. Nalaže se tuženici čiji je naziv Addiko Bank d.d. da 1. tužitelju AĐ isplati iznos od 867,99 eura (slovima: osamsto šezdeset sedam eura i devedeset devet centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 14. rujna 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine teku po kamatnoj stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 4,50% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi od 4,25%, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 2,33 eura od 14. rujna 2007. godine do isplate

- na iznos od 2,33 eura od 16. listopada 2007. godine do isplate

- na iznos od 2,33 eura od 15. studenog 2007. godine do isplate

- na iznos od 2,33 eura od 17. prosinca 2007. godine do isplate

- na iznos od 2,33 eura od 14. siječnja 2008. godine do isplate

- na iznos od 2,33 eura od 15. veljače 2008. godine do isplate

- na iznos od 13,07 eura od 14. ožujka 2008. godine do isplate

- na iznos od 8,51 euro od 15. travnja 2008. godine do isplate

- na iznos od 4,26 eura od 16. svibnja 2008. godine do isplate

- na iznos od 4,60 eura od 13. lipnja 2008. godine do isplate

- na iznos od 7,57 eura od 16. srpnja 2008. godine do isplate

- na iznos od 7,61 euro od 08. kolovoza 2008. godine do isplate

- na iznos od 7,57 eura od 17. rujna 2008. godine do isplate

- na iznos od 9,33 eura od 15. listopada 2008. godine do isplate

- na iznos od 12,50 eura od 14. studenog 2008. godine do isplate

- na iznos od 13,06 eura od 15. prosinca 2008. godine do isplate

- na iznos od 15,59 eura od 19. siječnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 15,52 eura od 17. veljače 2009. godine do isplate

- na iznos od 2,33 eura od 17. ožujka 2009. godine do isplate

- na iznos od 17,27 eura od 30. travnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 19,20 eura od 20. svibnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 17,03 eura od 24. lipnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 18,50 eura od 27. srpnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 18,30 eura od 27. kolovoza 2009. godine do isplate

- na iznos od 17,68 eura od 14. rujna 2009. godine do isplate

- na iznos od 17,78 eura od 01. listopada 2009. godine do isplate

- na iznos od 17,59 eura od 18. studenog 2009. godine do isplate

- na iznos od 17,42 eura od 02. prosinca 2009. godine do isplate

- na iznos od 17,42 eura od 23. prosinca 2009. godine do isplate

- na iznos od 17,30 eura od 19. veljače 2010. godine do isplate

- na iznos od 17,36 eura od 30. ožujka 2010. godine do isplate

- na iznos od 17,08 eura od 30. ožujka 2010. godine do isplate

- na iznos od 16,98 eura od 10. svibnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 17,09 eura od 11. lipnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 17,20 eura od 13. srpnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 16,86 eura od 26. srpnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 17,30 eura od 02. rujna 2010. godine do isplate

- na iznos od 16,59 eura od 01. listopada 2010. godine do isplate

- na iznos od 15,97 eura od 29. listopada 2010. godine do isplate

- na iznos od 16,04 eura od 12. studeni 2010. godine do isplate

- na iznos od 16,12 eura od 24. siječnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 15,80 eura od 09. veljače 2011. godine do isplate

- na iznos od 16,07 eura od 01. ožujka 2011. godine do isplate

- na iznos od 15,52 eura od 15. ožujka 2011. godine do isplate

- na iznos od 14,91 eura od 11. travnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 15,10 eura od 12. svibnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 15,49 eura od 06. lipnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 15,69 eura od 14. srpnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 14,75 eura od 03. listopada 2011. godine do isplate

- na iznos od 14,30 eura od 31. listopada 2011. godine do isplate

- na iznos od 13,85 eura od 28. studenog 2011. godine do isplate

- na iznos od 13,61 euro od 03. siječnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 13,26 eura od 30. siječnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 12,98 eura od 27. veljače 2012. godine do isplate

- na iznos od 12,43 eura od 02. travnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 12,07 eura od 30. travnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 11,60 eura od 01. lipnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 11,14 eura od 02. srpnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 10,64 eura od 27. srpnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 10,18 eura od 27. kolovoza 2012. godine do isplate

- na iznos od 9,62 eura od 01. listopada 2012. godine do isplate

- na iznos od 9,25 eura od 02. studenog 2012. godine do isplate

- na iznos od 8,83 eura od 26. studenog 2012. godine do isplate

- na iznos od 8,33 eura od 02. siječnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 7,73 eura od 06. veljače 2013. godine do isplate

- na iznos od 7,31 eura od 26. ožujka 2013. godine do isplate

- na iznos od 6,80 eura od 29. travnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 5,81 eura od 30. travnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 5,23 eura od 24. lipnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 4,70 eura od 29. srpnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 4,23 eura od 21. kolovoza 2013. godine do isplate

- na iznos od 3,73 eura od 16. rujna 2013. godine do isplate

- na iznos od 3,22 eura od 16. listopada 2013. godine do isplate

- na iznos od 2,72 eura od 20. studenog 2013. godine do isplate

- na iznos od 2,20 eura od 18. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 1,64 eura od 22. siječnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 1,12 eura od 17. veljače 2014. godine do isplate te

- na iznos od 0,56 eura od 17. ožujka 2014. godine do isplate,

u roku od 15 dana.

III. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 2. st. 1. i čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu, koji je 26. veljače 2007. godine, pod brojem 396-78/2007, sklopljen između 1. tužitelja AĐ kao korisnika kredita, 2. tužiteljice OĐ kao sudužnice te tuženice čiji je naziv Addiko Bank d.d. kao davateljice kredita, potvrđen 26. veljače 2007. godine po javnoj bilježnici Radosni Mavrinac pod brojem OV-1021/2007, i to u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koje glase:

„Čl. 2. st. 1. Iznos, namjena i korištenje kredita

Banka odobrava Korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.200,00 CHF (dvadeset tri tisuće dvjesto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, i to pod niže navedenim uvjetima.

Čl. 4. st. 3. Otplata kredita

Kredit se otplaćuje u 84 (osamdeset četiri) mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 330,64 CHF (tristo trideset švicarskih franaka i 64/100), obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja“,

te predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke između stranaka.

IV. Nalaže se tuženici čiji je naziv Addiko Bank d.d. da 1. tužitelju AĐ isplati iznos od 3.315,29 eura (slovima: tri tisuće tristo petnaest eura i dvadeset devet centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 15. ožujka 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine teku po kamatnoj stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 4,50% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi od 4,25%, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,18 eura od 15. ožujka 2007. godine do isplate

- na iznos od 0,14 eura od 14. listopada 2007. godine do isplate

- na iznos od 3,24 eura od 14. studenog 2008. godine do isplate

- na iznos od 7,52 eura od 19. siječnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 4,94 eura od 17. veljače 2009. godine do isplate

- na iznos od 4,51 eura od 20. svibnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 4,43 eura od 27. srpnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 5,01 euro od 27. kolovoza 2009. godine do isplate

- na iznos od 22,73 eura od 14. rujna 2009. godine do isplate

- na iznos od 4,72 eura od 01. listopada 2009. godine do isplate

- na iznos od 2,08 eura od 18. studenog 2009. godine do isplate

- na iznos od 4,64 eura od 02. prosinca 2009. godine do isplate

- na iznos od 3,86 eura od 23. prosinca 2009. godine do isplate

- na iznos od 15,43 eura od 27. siječnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 9,51 euro od 19. veljače 2010. godine do isplate

- na iznos od 13,38 eura od 30. ožujka 2010. godine do isplate

- na iznos od 18,80 eura od 30. ožujka 2010. godine do isplate

- na iznos od 16,44 eura od 10. svibnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 40,73 eura od 17. lipnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 25,65 eura od 13. srpnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 31,36 eura od 26. srpnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 26,48 eura od 02. rujna 2010. godine do isplate

- na iznos od 43,00 eura od 01. listopada 2010. godine do isplate

- na iznos od 25,35 eura od 18. listopada 2010. godine do isplate

- na iznos od 35,97 eura od 29. listopada 2010. godine do isplate

- na iznos od 39,74 eura od 12. studeni 2010. godine do isplate

- na iznos od 10,85 eura od 24. siječnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 79,72 eura od 09. veljače 2011. godine do isplate

- na iznos od 52,55 eura od 01. ožujka 2011. godine do isplate

- na iznos od 49,82 eura od 15. ožujka 2011. godine do isplate

- na iznos od 46,03 eura od 11. travnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 60,94 eura od 30. travnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 55,68 eura od 12. svibnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 68,97 eura od 06. lipnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 80,31 euro od 14. srpnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 71,29 eura od 03. listopada 2011. godine do isplate

- na iznos od 69,36 eura od 31. listopada 2011. godine do isplate

- na iznos od 71,66 eura od 28. studenog 2011. godine do isplate

- na iznos od 74,29 eura od 03. siječnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 78,89 eura od 30. siječnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 79,71 euro od 27. veljače 2012. godine do isplate

- na iznos od 77,86 eura od 02. travnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 80,22 eura od 30. travnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 80,82 eura od 01. lipnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 80,09 eura od 02. srpnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 79,92 eura od 27. srpnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 79,98 eura od 27. kolovoza 2012. godine do isplate

- na iznos od 77,49 eura od 01. listopada 2012. godine do isplate

- na iznos od 81,05 eura od 02. studenog 2012. godine do isplate

- na iznos od 82,92 eura od 26. studenog 2012. godine do isplate

- na iznos od 82,10 eura od 02. siječnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 78,98 eura od 06. veljače 2013. godine do isplate

- na iznos od 81,61 euro od 26. ožujka 2013. godine do isplate

- na iznos od 80,16 eura od 29. travnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 83,30 eura od 30. travnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 81,90 eura od 24. lipnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 77,52 eura od 29. srpnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 79,25 eura od 21. kolovoza 2013. godine do isplate

- na iznos od 82,17 eura od 16. rujna 2013. godine do isplate

- na iznos od 82,97 eura od 16. listopada 2013. godine do isplate

- na iznos od 85,19 eura od 20. studenog 2013. godine do isplate

- na iznos od 88,63 eura od 18. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 85,14 eura od 22. siječnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 89,90 eura od 17. veljače 2014. godine do isplate te

- na iznos od 92,89 eura od 17. ožujka 2014. godine do isplate,

u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženici čiji je naziv Addiko Bank d.d. da tužiteljima AĐ i OĐ naknadi troškove postupka, u iznosu od 2.859,90 eura (slovima: dvije tisuće osamsto pedeset devet eura i devedeset centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 30. srpnja 2024. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 4,25% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. V., a do zatraženog iznosa od 2.948,18 eura, s pripadajućim kamatama koje su zahtijevane od presuđivanja do isplate, zahtjev tužitelja AĐ i OĐ za naknadu troškova postupka odbija se.

VII. Odbija se zahtjev tuženice čiji je naziv Addiko Bank d.d. za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 1.750,00 eura."

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 62,50 EUR što ukupno iznosi 312,50 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane presude i u postupku koji je prethodio, nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i neproturiječne razloge o odlučnim činjenicama zbog čega nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Nesporno je između parničnih stranaka da je zaključen Ugovor o kreditu pod brojem 396-78/2007 potvrđen po javnoj bilježnici Radosni Mavrinac dana 26. veljače 2007. pod brojem OV-1021/2007, za kupnju novog motornog vozila, u iznosu od 23.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, koji ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj švicarskog franka (u daljejem tekstu: CHF).

7. Pravilno je sud prvog stupnja po pitanju ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane za tečaj CHF, u pobijanoj presudi odlučivao temeljem pravomoćnih presuda donijetih u sporu po kolektivnoj tužbi u kojoj je sudjelovao tuženi kao bankar, u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a. Naime, člankom 502.c ZZP-a određeni su učinci pravomoćnih presuda kojima su prihvaćene kolektivne tužbe, te temeljem te odredbe osim stranaka koje su sudjelovale u postupku po kolektivnoj tužbi, pravomoćna presuda kojom je prihvaćena kolektivna tužba djeluje prema drugim fizičkim i pravnim osobama pripadnicima kolektiviteta. Riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014., 110/2015., 14/2019.)koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.

7.1. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 7. srpnja 2012. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za CHF, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/19. od 9. travnja 2015. i broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

7.2. Navedenim presudama utvrđeno je da između ostalih banaka i ovdje tuženik, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirano o svim potrebnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke, te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugvorenoj redovnoj kamati, koja se tijekom postojanja obveze mijenjala u skladu sa jednostranom odlukom tužene, te su nepoštene odredbe u kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

8. U vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora o kreditu, bio je na snazi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. - u daljnjem tekstu ZZP/03), koji propisuje u članku 81. stavak 1. ZZP/03 da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u stavku 2. propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, te u stavku 4. propisuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

8.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako čitljive.

8.2. Sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarskog franka lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih su tužitelji mogli predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz tih odredbi, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i stoga su ništave sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

9. Navedene presude donijete u kolektivnom sporu temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. ZZP/03, članci 99. i 102. ZZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

9.1. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12.) i Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

9.2. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

10. Sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli identične su odredbama koje su razmatrane presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/19, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., te je stoga suprotno žalbenim navodima tuženika, na tuženiku temeljem odredbe članka 81. stavak 4. ZZP/03 teret dokaza o tome da se o spornim odredbama iz predmetnog Ugovora o kreditu pregovaralo.

10.1. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio saslušanje svjedoka TĐ i UĐ ali je na pripremnom ročištu održanom dana 25. ožujka 2022. odustao od saslušanja tih svjedoka, te je na prijedlog tuženika saslušana svjedokinja LĐ, pa stoga tuženik neosnovano u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije proveo po njemu predložene dokaze, niti je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

11. Slijedom iznijetoga opsežni žalbeni razlozi tuženika kojim ukazuje da nije riječ o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama, da tužitelji nemaju pravni interes za podnošenje tužbe, ne mogu se prihvatiti kao osnovani, dok sudska praksa na koju se tuženik u žalbi poziva nije primjenjiva u ovom predmetu jer se ne radi o istoj činjeničnoj osnovi, a kako predmetni ugovor o kreditu nije konventiran neosnovano je pozivanje tuženika u žalbi na ZIDZPK.

12. Odredbom članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15. – dalje ZOO) propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje.

12.1. Odredbom članka 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, tuženik je prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi odredbe članka 1111. ZOO-a, dužan vratiti tužiteljima sve što je primio temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema odredbi članka 1115. ZOO-a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a. Naime, iznos stečen temeljem ništetne ugovorne odredbe predstavlja imovinu koja je stečena bez pravne osnove, a tuženik je suprotno žalbenim navodima nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredbi koje su po njemu sastavljene,te odredba članka 1115. ZOO-a ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu početka tijeka zateznih kamata. Time što je valutna klauzula dozvoljena prema odredbi članka 22. ZOO-a, ne znači da ista ne može biti utvrđena ništetnom kao što je to u konkretnom slučaju.

14. Visinu utuženog potraživanja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na osnovi provedenog financijskog vještačenja iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka, a tužitelj je tužbeni zahtjev uredio sukladno tom nalazu i mišljenju. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. izraženo je stajalište da se u slučaju ništetnosti dijela ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke, primjenjuje kamatna stopa u numerički određenoj visini u vrijeme ugovaranja sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope. Uzimajući u obzir navedeno i činjenicu da stranke nisu zaključile sporazum kojim bi nadomjestile sporni dio ugovornih odredbi, pravilno je sud prvog stupnja pobijanom presudom naložio tuženiku da tužitelju isplati preplaćene iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, dok sudska praksa na koju se tuženik u žalbi poziva nije primjenjiva u ovom predmetu jer nije činjenično i pravno identična.

15. Neosnovano žalitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare tražbine, pravilno je sud prvog stupnja u smislu odredbe članka 245. stavak 1. ZOO-a utvrdio da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12, da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zastara počela teći iznova, te je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 12. lipnja 2019. unutar petogodišnjeg roka zastare iz članka 225. ZOO-a.

16. Odluka o parničnom trošku pravilna je u pogledu visine primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje Tarifa).

16.1. Naime, odredbom članka 52. stavak 3. Tarife propisano je da kad sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, te prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja u stavku IV izrijeke pobijane presude naložio tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.813,77 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama iz članka 29. stavak 2. ZOO-a tekućim od donošenja presude 20. lipnja 2024. pa do isplate, a u stavku VII izrijeke odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.750,00 EUR kao neosnovan.

16. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ove presude.

17. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP- odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 312,50 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u stavku II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Vesna Britvec