Poslovni broj: Usž-628/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UD, iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škarica & Partneri, u Zagrebu, Petrova 120/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-249/2023-12 od 8. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-249/2023-12 od 8. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-114-04/22-02/133, URBROJ: 511-01-158-22-5 od 9. prosinca 2022. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Prvostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/I- 114-01/22-02/284, URBROJ: 511-01-158-22-6 od 14. rujna 2022. kojim je tužitelj oglašen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji i kojim mu je izrečena novčana kazna na vrijeme od dva mjeseca u mjesečnom iznosu od 10% plaće.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije proveo niti jedan dokaz, nego da je svoju odluku utemeljio na ranije provedenom postupku prepisujući ranija obrazloženja. Ističe da je prvostupanjski sud utvrdio da je njegova stvarna namjera bila traženje obustave potrage od policijske službenice DD iako je ista u ponovnom postupku navela da je njegove riječi shvatila kao pitanje, a da se zaključci disciplinskih sudova ne mogu temeljiti na interpretaciji razgovora njega i policijske službenice DD. Nadodaje i da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja jer nije mogao postavljati pitanja svjedocima. Naposljetku zaključuje da je jedina odgovorna osoba u konkretnom slučaju policijska službenica DD. Predlaže stoga da Sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da tužitelj pogrešno navodi da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja jer nije mogao postavljati pitanja svjedocima. Pritom upućuje na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vanjak protiv Hrvatske, iz koje je razvidno da je u disciplinskom postupku dozvoljeno koristiti pisane iskaze svjedoka pod uvjetom da se oni predoče prijavljenom službeniku i da mu se omogući očitovanje o njima. Predlaže stoga da Sud odbije žalbu tužitelja.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je Policijska postaja Šibenik raspisala potragu za ŠD s mjerom „uhititi“ i po pronalasku sprovesti u PU/PP, a da je tužitelj suprotno standardnoj operativnoj proceduri i bez znanja nadređenog rukovoditelja i policijskog službenika koji je zadužio predmet telefonski nazvao kolegicu, policijsku službenicu DD i rekao „Da li možemo skinuti potragu?“ te pritom rekao da će se ŠD sam javiti u policijsku postaju. Policijska službenica DD obustavila je potragu, pritom navodeći kao razlog „povučen zahtjev“. U kasnijem razgovoru s pomoćnikom načelnika tužitelj je izjavio da je od policijske službenice DD zatražio da povuče zahtjev za potragom u odnosu na ŠD.

8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.

9. Odredbom članka 96. točkom 1. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. – dalje: ZP) propisana je teža povreda službene dužnosti neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obaveza.

10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obaveza na način da je od policijske službenice DD zatražio obustavu potrage za ŠD protivno uobičajenoj proceduri i bez znanja nadređenog rukovoditelja i policijskog službenika koji je zadužio predmet. Iako je DD izjavila da je tužiteljeve riječi „Da li možemo skinuti potragu?“ shvatila kao pitanje pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je ista time željela pogodovati tužitelju i da je takav iskaz, dan u ponovnom postupku na usmenoj raspravi, protivan njenim navodima zabilježenim u izvješću od 31. kolovoza 2020. i navodima danim u obavijesnom razgovoru 8. rujna 2020., za koje je na istoj toj usmenoj raspravi izjavila da ostaje pri njima, te da naposljetku nije niti odlučno kako je ona pitanje shvatila, nego koja je bila namjera tužitelja. Namjera tužitelja bila je, kako pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud, obustava potrage, što proizlazi iz činjenice da tužitelj ima dugogodišnje radno iskustvo na poslovima kriminalističke policije i da bi trebao biti upoznat s procedurom raspisivanja i obustavljanja raspisanih potraga i da je u razgovoru s pomoćnikom načelnika izjavio da je od policijske službenice DD usmeno zatražio da povuče zahtjev za potragom u odnosu na ŠD i da je ista to i učinila. Za takvu tešku povredu službene dužnosti pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je novčana kazna od 10% plaće na vrijeme od dva mjeseca određena u okviru ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.

11. Prvostupanjski sud ovlašten odbiti dokazne prijedloge ukoliko je i bez izvođenja tih dokaza činjenično stanje dovoljno i potpuno utvrđeno za donošenje meritorne odluke, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku. Prvostupanjski sud je izvršio uvid u sudski spis kao i u spis tuženika koji sadrži podatke o utvrđenom činjeničnom stanju u upravnom postupku te je na temelju toga donio zakonitu i pravilnu odluku, a prigovori tužitelja izneseni u tom pravcu ne mogu se prihvatiti.

12. Prigovor tužitelja da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja jer nije mogao ispitivati svjedoke ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim jer je u praksi Europskog suda za ljudska prava izraženo stajalište da je u disciplinskom postupku dozvoljeno koristiti pisane iskaze svjedoka pod uvjetom da se oni predoče prijavljenom službeniku i da mu se omogući očitovanje o njima (Vanjak protiv Hrvatske), što je u konkretnom slučaju učinjeno.

13. U odnosu na tužiteljev prigovor koji opetovano iznosi kroz upravni postupak i upravni spor da je utvrđena odgovornost policijske službenice DD za to što je na usmeno traženje tužitelja obustavila potragu ovaj Sud nalazi da je isti neosnovan. Naime, odgovornost iste za radnje koje je poduzela ili propustila poduzeti ne oslobađa tužitelja odgovornosti, a i zapravo tužitelju ne ide u prilog jer je ista priznala odgovornost upravo za takvo terećenje – obustava potrage na zahtjev tužitelja.

14. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

17. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić