Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Lj. Posavskog 5

Poslovni broj: K-376/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sutkinji Mariji Jurić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Sanele Boltužić, u kaznenom predmetu protiv optuženog BĐ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-441/2024 od 13. kolovoza 2024., nakon javno provedene rasprave, dana 13. studenog 2024. u odsutnosti Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, optuženog BĐ i oštećenog RĐ objavio je, a dana 11. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.; dalje u tekstu: ZKP/08)

optuženi BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani '' B', sin R i CĐ, djevojački C, rođen u [adresa] **.**.1976., s prebivalištem u [adresa] – [adresa], državljanin Republike Hrvatske, stolar, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.250,00 eura, završio devet razreda za stolara u Austriji, neoženjen, nema djece, bez čina, neodlikovan, vlasnik stana na adresi prebivališta, bez pokretnina, prekršajno nekažnjavan, kazneno osuđivan

kriv je

što je,

24. lipnja 2024., oko 00,30 sati, u [adresa] ispred ulaznih vrata stana, u cilju da ustraši RĐ rekao mu: " Duram te 5 godina" te krenuo rukama prema RĐ i njegovom vratu rukama pokazujući da će ga zadaviti, na šta se RĐ uspio izmaći nakon čega ga je vrijeđao i pozivao da izađe van stana te ga u jednom trenutku primio za zadnji dio glave u namjeri da ga lupi, čemu se RĐ uspio oduprijeti nakon čega mu je vikao da "zove svog zeta da makne njihov auto ili će ga on zapaliti", da zahvali supruzi JĐ, da nije nje da bi ga satrao te kako ga je mogao srušiti na pod i napraviti šta hoće, a koje riječi i postupanja su kod RĐ izazvale osjećaj straha i bojazni za vlastiti život,

d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti i nanijeti zlo podmetanjem požara,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: Kazneni zakon).

II. te se optuženi BĐ na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina

III. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom BĐ u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 24. lipnja 2024., pa nadalje.

IV. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeni RĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], s ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 5.000,00 eura (pet tisuća eura) se upućuje u parnicu.

V. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1. do 7. ZKP/08, optuženik je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura (dvije stotine eura), nagradu i nužne izdatke braniteljice po službenoj dužnosti u iznosu od 1.217,50 eura (jedna tisuća dvije stotine sedamnaest eura i pedeset centi) te trošak svjedoka AĐ u iznosu od 22,04 eura (dvadeset dva eura i četiri centa).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 13. kolovoza 2024. pod brojem KO-DO-441/2024 optužnicu protiv optuženog BĐ zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 139. stavak 2. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice optuženi BĐ je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke oštećenog RĐ te JĐ, AĐ i GĐ, uz suglasnost stranaka pročitao je iskaz svjedokinje JĐ u PGP Novska s ispostavom Jasenovac od 31. srpnja 2024., reproducirao iskaz optuženika s prvog ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku od 25. lipnja 2024., na kraju dokaznog postupka izvršio je uvid u kaznenu i prekršajnu evidenciju za optuženika, a optuženik je ispitan na kraju dokaznog postupka.

4. Oštećeni RĐ u svom iskazu u bitnome je naveo da u cijelosti ostaje kod svoje izjave dane u Policijskoj postaji. Naveo je da mu je optuženik rekao da je rat da bi on kao hrvatski branitelj njegovu tetku GĐ ubio i silovao. Ne zna od kuda njemu takva informacija, pretpostavlja da je od gospođe GĐ. Navedeno mu je rekao u ovom događaju i to minutu-dvije prije nego što je otišao u stan gospođe GĐ. S optuženikom nikada nije imao problema iako je on do prije dvije godine stanovao na adresi [adresa], nije kontaktirao s njime, a želio mu je pomoći da ostvari opskrbninu, to je bio jedini kontakt s njime. Smatra da mu optuženik nikada ne bi došao na vrata da nije bio izmanipuliran, a to manipuliranje se dogodilo 24. lipnja 2024. na rođendanu OĐ kada mu je EĐ rekla da su oni nešto napravili njegovoj tetki, a što nije istina. Istaknuo je da je PĐ njemu i njegovoj obitelji prijetila da će ih optuženik uništiti, izbrisati s lica zemlje, pobiti i slično. Drugi razlog ne vidi zašto bi mu optuženik došao na vrata, vjerojatno je nasjeo na manipulacije. Točan dan kada je bio taj rođendan je nedjelja, a datuma da li je 23. ili 24. se točno nije mogao sjetiti zbog proteka vremena. Sto posto je siguran da je bila nedjelja. EĐ je susjeda, a s njom nije u dobrim odnosima, ali se nikada nisu svadili iako je EĐ potencirala svađe. S njom nije u dobrim odnosima iz razloga što ona izmišlja ružne priče o njemu i njegovoj obitelji i prenosi drugima. Predmetnom događaju bio je prisutan on, njegova supruga JĐ, sin AĐ. Neposredno nakon događaja iz drugog stana u kojem žive izašli su njegova kćer i zet. Nakon svih njih izašla je i PĐ. Nakon toga izašli su SĐ i ĐĐ jer je bila galama, misli da oni nisu ništa čuli niti vidjeli, a izašli su zbog vike. Misli da optuženik ne poznaje njegovog zeta ČĐ, ali ga je možda vidio, možda ga zna iz viđenja jer je zet često bio ovdje. Ne zna kakve veze optuženik ima s njegovim autom, njegov auto je bio parkiran ispred stana od susjeda J, nije smetao optuženiku niti njegovoj teti, međutim optuženik je zahtijevao da oni taj auto maknu, da ga izvezu u cijelosti iz dvorišta van. Nikada prije mu optuženik nije prigovorio za njegov auto koji se nalazi na javnoj površini, međutim jednom prilikom mu je prigovorila teta optuženika i to ne njemu izravno već njegovoj kćeri ŽĐ. Vezano za njegov auto optuženik mu je rekao: ''zapalit ću ga ako ga ne maknemo''. On je na to odgovorio mirnim tonom: ''pa zapali''. U više navrata ga je molio da to ne učini i da ode lijepo svojoj kući. Optuženik ga je tom prilikom vrijeđao i to intenzivno, vikao je da je đubre, da je pokvarenjak i slično, na kraju mu je psovao majku kada je izašao. Ne zna zašto ga optuženik ne podnosi, zašto bi govorio da ga ne podnosi već 5 godina, ne zna razlog. Do fizičkog kontakta u prvom momentu nije došlo, ali ga je kasnije optuženik uhvatio rukom iza vrata, naslonio svoju glavu na njegovu glavu, on se opirao da ga ne bi izvukao van kroz vrata stana, tijekom radnje je njemu govorio: ''đubre, pokvarenjak, baš si đubre'' i slično. On mu je tada vikao: '' A nemoj, zvat ću policiju''. Nakon zvonjave i lupanja na vratima otključao je i otvorio vrata te vidio optuženika s rukama prema njegovom licu, povukao se u stan i na taj način se izmaknuo. Optuženik je počeo s vrijeđanjem, tada su izašli njegova supruga JĐ i sin AĐ. AĐ je stao praktički između njih, između njega i optuženika. Bez obzira što je sin stajao između njih optuženik ga je uhvatio rukom iza vrata i vukao ga prema svojoj glavi. U tom trenu nije mogao vjerovati da se to događa i da je optuženik iz tih razloga došao njemu na vrata. Nakon toga osjetio je intenzivan strah i stres, samo je pokušavao izbjeći eksces. Pokušao je riješiti situaciju mirnim putem. Sada osjeća intenzivan strah od optuženika, strah ga je da će opet osobe koje su ga tada izmanipulirale, izmanipulirati opet. To iz razloga što tetka optuženika ponovno izmišlja priče da se oni prijete optuženiku, a da će ih radi tih prijetnji maknuti odatle. Optuženik je spominjao njegovu suprugu JĐ i to na način da mu je rekao da samo svojoj supruzi JĐ može zahvaliti što to nije ranije napravio. Optuženik je dobar s njegovom suprugom jer je vjerojatno zahvalan što je njegova supruga služila njegovu baku. Pretpostavlja da je to razlog, a i njegova supruga je rođena stan do stana s optuženikom i igrali su se i družili dok su bili mali. Optuženik je zvonio i lupao, lupanje je bilo jače. U tom trenu kada mu netko u pola 1 u noći lupa i zvoni u prvi moment pomislio je da je to susjed SĐ koji je zbog problema sa svojom suprugom znao njega često buditi po noći. Na vratima nema špijunku pa nije mogao vidjeti tko zvoni i lupa. Nema teoretske šanse da bi se mogao izmaknuti optuženiku jer bi se za to morao povući u stan oko metar i pol jer su vrata od jednog metra, dakle to nije mogao učiniti, nije mogao zatvoriti vrata. Jako se prepao da nije mogao vjerovati što se događa, optuženika je gledao u oči, oči su mu bile krupne, nije mogao vjerovati što se događa. Povukao se u stan koliko je mogao. Po njegovoj procjeni događaj je otprilike trajao desetak minuta, možda više možda manje, a od dolaska optuženika pa do njegova odlaska. Optuženik nije pokušavao ući u stan, odnosno preći prag njegovog stana, ali je došao do samog praga i pokušao ga izvući iz njegovog stana van i to hvatajući ga za vrat, a tom prilikom je govorio da mu pokaže koja je to javna površina koju smiju svi koristiti. Odupirao se optuženiku, a pokraj njega su stajali supruga JĐ i sin AĐ. Sin AĐ nije stao točno između njih već malo sa strane, jednim dijelom se ispriječio između njih, pokušavao je spriječiti optuženika da uđe u stan, u slučaju pokušaja ulaska u stan. Nitko od prisutnih nije pokušao zatvoriti vrata jer to nije bilo moguće, da je to netko pokušao izgurao bi njega van iz stana, on je stajao na vratima i zbog toga nije bilo moguće vrata zatvoriti. Na lijep način pokušao je objasniti optuženiku da to ne čini jer to nije dobro. Nije se dublje povukao u stan, povukao se koliko je mogao, nije mogao otići u drugu sobu stana. Tijekom događaja optuženiku nije izrekao pogrdne riječi, samo ga je na lijep način pokušao smiriti, pokušao je smiriti kompletnu situaciju, tom prilikom su bila prisutna i djeca. Pojasnio je da nije u dobrim odnosima s optuženikovom tetom jer je često izmišljala priče, prijavljivala ga gradu [adresa] i Elektri da on njoj isključuje struju, prijavljivala ga radi buke koja se odnosila na njegovu unučad, izmislila je priču da bi on nju silovao i ubio, izmislila je priču i da je on uzurpirao cijelu javnu površinu i da ne dozvoljava da je itko koristi, da je on oteo jednu zajedničku prostoriju koju je prije koristila baka optuženika i slično. Zbog navedenog on i njegova obitelj su se otuđili od ŠĐ i EĐ jer su one sve navedeno činile zajedno. Oni su se od njih udaljili da izbjegnu eventualne probleme. On osobno je pozvao policiju nakon više upozorenja koje je uputio optuženiku da će to učiniti ako se ne udalji od njegovog stana. U trenu telefonskog poziva policiji optuženik se nalazio u stanu ŠĐ te je vrlo glasno rekao: ''što mi ne kažeš što se dešava ovdje nego ja to moram čuti od najvećih tračara u gradu'', misli da je pri tome mislio na gospođu EĐ jer mu je ona prenijela.

5. U svom iskazu danom u Postaji granične policije Novska s ispostavom Jasenovac 31. srpnja 2024. svjedokinja JĐ u bitnome je navela da ju je probudilo lupanje na vratima te je probudila supruga RĐ da otvori vrata. RĐ je otišao do vrata i otvorio, a ona je čula da je RĐ rekao ''o A, ti si''. Iskočila je iz kreveta i dotrčala do vrata. BĐ je počeo galamiti na RĐ, držao je ruke skupljene na leđima, psovao mu je majku, rekao mu je da zove zeta da izađe van, da će zapaliti auto. Oni su se ostali svađati, zatim mu je BĐ stavio ruku oko vrata te ga pokušao izvući iz stana, te mu psovao razne psovke, i da ima RĐ na zubu već pet- šest godina. Njezin muž ga je molio da ode od njih što on nije poslušao već je rekao ''zahvali se ovoj svojoj ženi, da nije nje ja bih te satrao ovdje''. Tada je izašao i sin AĐ te stao između RĐ i BĐ, a ona je od straga otišla u stan te su tada pozvali policiju. PĐ se par dana unaprijed prijetila njezinom mužu i išla šipkom na njega, papučom ga gađala, psovala mu je majku. Navela je da će reći BĐ što se radi u dvorištu te da će RĐ izgoriti, a onda mu je rekla kada je došla policija da će ga prijaviti za bombu. Kada je ona naknadno izišla van, BĐ je već otišao malo dalje pješke, kada je došla policija, stali su kod BĐ te se on naslonio na prozor policijskog auta te izjavio ''jebem mu mater u pičku i još jednom''.

5.1 Svjedokinja JĐ u svom iskazu na raspravi navela je da je dana 23. na 24. došao optuženik i napao njezinog muža u 1 sat u noći govoreći mu da će zapaliti auto, i to na nagovor susjeda. Optuženik ga je uhvatio rukom za glavu i vikao mu je sramotne riječi, ne može se sjetiti točno kojih. Optuženik je lupao na vrata, a ona je odmah skočila iz kreveta, čula je da je suprug rekao ''o A ti si''. Upozoravao je optuženika da ide, da se udalji. Ona je stajala odmah iza svog supruga. Muž je rekao djeci da zovu policiju. Optuženik je suprugu rekao dosta toga, ali se u ovom trenutku nije mogla sjetiti točno što. Teško joj je govoriti o tom događaju jer su optuženik i ona odrasli zajedno, navodi da on to nikada ne bi napravio, ali da je to učinio na nagovor EĐ i MĐ. Ona i njezina obitelj nikada nisu imali probleme s optuženikom. Navela je da ostaje kod svog iskaza u PGP Novska s ispostavom Jasenovac od 31. srpnja 2024. i da je sve točno, sve je onako kako se i dogodilo. Dodala je da su i prije izlaska optuženika iz zatvora, PĐ i OĐ prijetili njima sa BĐ da će BĐ kada izađe van sve ih poubijati. PĐ je izašla na stepenice, a to je učinila kada je bilo sve gotovo. Tom događaju bili su nazočni ona, njezin zet i kćer, optuženik, oštećenik i AĐ. Njezin zet i njezina kćer izašli su iz drugog stana van, oni ne žive s njima. Kada je optuženik došao i uhvatio njezinog supruga za vrat unutar stana je bio prisutan njezin sin i ona, a suprug je bio pred vratima i gombao se s optuženikom. Dodala je da nikada prije nije bilo sukoba s optuženikom. Nakon događaja BĐ je navratio kod ŠĐ i vikao ''zašto mu ona nije javila da mi nju maltretiramo''. BĐ je rekao DĐ '' da je to sve morao čuti od EĐ'. Svjedokinja je prilikom iskazivanja bila vidno potresena i plakala je.

6. Svjedok AĐ u svom iskazu naveo je da se ne sjeća točno datuma događaja. Toga dana otprilike poslije 23,00 sata bio je u svojoj sobi, bio je na telefonu, a kada je čuo dernjavu, kucanje i viku. Tada se obukao, sišao dolje niz stepenice i vidio bliski verbalni sukob između oca i optuženika. Čuo je da je optuženik rekao da će zapaliti auto i napraviti problem. Vrijeđao je njegovog oca, ali se ne može točno sjetiti svih uvreda. Tada je stao između njih jer je vidio da je optuženik uhvatio njegovog oca za glavu. Tada je oca povukao unutar stana, a oni su preko njega pričali povišenim tonom, cijelo vrijeme je stajao između njih. Ne zna točno tko je zvao policiju, on je rekao da se zove policija, a misli da je to učinio njegov otac. Policija je došla, a optuženik je već bio na odlasku kada ga je policija presrela. Tom događaju bila je nazočna njegova majka JĐ, otac RĐ, optuženik i on. Optuženik nije uputio prijeteće riječi njemu ili njegovoj majci, ne sjeća se da li je uputio druge riječi jer je to sve bilo ubrzano. To se dogodilo točno na samom pragu vrata, optuženik je stajao na otiraču, on na pragu, a oštećenik unutar stana, on ga je ugurao prema unutrašnjosti. Nikoga drugoga nije vidio. Optuženik je uhvatio njegovog oca s rukom te ga je uhvatio za glavu. Prije nisu postojali sukobi s optuženikom. Njegov otac je više puta zamolio optuženika ''molim te udalji se od stana''. PĐ je nakon svih događaja izašla iz stana i to je učinila tek na kraju kada se optuženik udaljio.

7. Svjedokinja PĐ u svom iskazu navela je da je optuženik toga dana došao kod nje, pitao je kako je, da li je bolesna, razgovarali su. Nakon toga otišao je da lijepo razgovara s RĐ. Optuženik je s njim lijepo razgovarao, nije vikao, nije mu prijetio. Optuženik je RĐ jedino vrijeđao, i to riječima ''đubre'', drugog se nije mogla sjetiti. To je bilo jako kratko. Optuženik je htio lijepo razgovarati s RĐ. Jako je kratko trajalo i nakon toga se optuženik pokupio i otišao. Ona mu je rekla ''ajde sine kući, sutra radiš''. RĐ je zvao policiju, ona je stajala kraj vrata i čekala policiju, a još je vidjela i susjedu ZĐ i njezinog supruga. Optuženik i RĐ su se samo svađali, optuženik ga je samo vrijeđao, njih je na vratima bilo puno, a kada kaže njih misli na obitelj RĐ. Misli da su bili prisutni Milina žena, kćerka, sin, ne sjeća se više. Optuženik je stajao baš na prolazu ispred stana RĐ. Ona je slušala cijeli taj razgovor između optuženika i RĐ. Naglašava da je to bilo kratko. Optuženik oštećenika nije dirnuo i nije mu se prijetio. Kada je policija došla pitala je oštećenika da li ga je optuženik udario na što je oštećenik odgovorio ''ne, nije me dirnuo''. Policajaca je bilo troje, dva muškarca i jedna žena. Pitao ga je da li mu je optuženik prijetio na što je RĐ odgovorio da jest, ali to nije istina jer je ona čula taj razgovor. Ona je to željela reći policajcu ali joj je on rekao da uđe u kuću. To je rekao i njoj i susjedi ZĐ. Nije s optuženikom pričala nešto o RĐ. Optuženik je uvijek njih pozdravljao, a ona optuženiku nikada nije rekla ništa loše za obitelj RĐ. Nije ništa ružno rekla niti za RĐ. Ima nekakve nesuglasice s RĐ, ali optuženik nema nikakve veze s time. Optuženik je usred noći išao na vrata RĐ jer mu je na lijep način želio reći da je ne napadaju, da je ne teroriziraju, da je ostave na miru. To je bilo negdje oko pola 1, 1 u noći. Znala je da će optuženik otići na vrata RĐ, ali nije znala da će to učiniti tijekom noći. Oba stana, i njezin i Milin, su u prizemlju, dakle na istome katu, to su vrata do vrata, a koja udaljenost je jako mala, a ona kada izađe iz svog stana van vidi ulazna vrata RĐ. Optuženik nije imao nesuglasice s oštećenikom, on je uvijek bio s njim dobar, uvijek ga je pozdravio. Tako je bio i sa čitavom njegovom obitelji. Nije telefonski zvala optuženika i nije mu rekla da je RĐ i njegova obitelj teroriziraju, nikada to nije napravila. Optuženik nakon tog događaja nije navratio u njezin stan, ona je zajedno s optuženikom otišla do njegovog stana i zatim se vratila u svoj stan, optuženik je rekao da sutra mora raditi. Optuženik njoj nije rekao da je sve to čuo od EĐ, optuženik nije ništa rekao.

8. Uvidom u prekršajnu i kaznenu evidenciju za optuženika utvrđeno je da optuženi BĐ nije prekršajno kažnjavan dok je kazneno osuđivan i to na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina zbog kaznenog djela teškog ubojstva.

9. U obrani optuženi BĐ na raspravi je naveo da se ne smatra krivim radi kaznenog djela koje mu se stavlja na teret optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-441/2024 od 13. kolovoza 2024. U svojoj obrani u bitnome je naveo da je točno da je čovjeka izvrijeđao, to je istina, to priznaje i zbog toga mu je žao. Čuo je od susjede Milke da su napali njegovu tetku. Međutim, on nije nikoga udario, nije prijetio. Navodi da svi mi u nekom trenutku eksplodiramo, ali on se ispričao RĐ, njegovoj ženi i djetetu. Bio je izrevoltiran. Naime, sedam godina prati te svađe, gleda i sluša, tamo je živio. To traje po jedan mjesec do dva, pa onda bude mir, pa se opet nastavi, ali nakon toga se oni svi izmire. Bez obzira na sve razmirice i kada svi oni međusobno ne pričaju, RĐ bi prvi uskočio da nešto zatreba njegovoj tetki, a isto tako bi njegova tetka bez obzira što ne razgovara s njime uskočila RĐ u pomoć. Kriv je jedino za to što je RĐ izvrijeđao i zbog toga mu je iskreno žao i zbog toga se kaje. Sada shvaća da je neprimjereno što je došao u to doba noći njemu na vrata. Nada se da će se sve ovo na dobar način završiti, koju god osudu da dobije to će izvršiti i poštivati. Dodao je da za postavljeni imovinsko pravni zahtjev oštećenog RĐ nema nikakve osnove. Sve ovo želi zaboraviti, mjere opreza je poštivao u cijelosti, tamo više neće dolaziti jer ima svoj stan, a jedino kada bi došao to bi bilo zbog posjete svojoj tetki. Dodao je da se nedavno tetki nešto dogodilo i da je došla hitna pomoć, a on joj nije mogao pomoći zbog mjera opreza i nije otišao tamo, ali je nazvao strica i preko njega saznao da je teta pala. Te noći prije nego što je došao oštećeniku na vrata bio je kod kuće, došao je s posla, nakon toga je otišao u grad, kada se vratio susjeda EĐ mu je rekla što se dogodilo i nakon toga je nazvao tetku i rekao da će prenoćiti kod nje. Prije nego što je otišao kod oštećenika bio je kod svoje tetke. Te večeri nije konzumirao alkohol. Oštećenika je vrijeđao na način da mu je rekao da je đubre, da stalno probleme stvara, da je uvijek najpametniji, da ga već 7 godina trpi, da stalno neke svađe i više se ne sjeća. Oštećeniku je rekao da makne automobil. Oštećeniku je spominjao njegovu suprugu JĐ riječima ''zahvali JĐ, zbog JĐ te trpim''. Fizički kontakt s oštećenikom nije imao, nagnuo se prema njemu, ali ga nije dirnuo. Oštećeniku je došao na vrata oko pola 12 u noći. Tada su bili prisutni on, RĐ, njegov sin i JĐ, koja je bila unutra iza RĐ. Njegova tetka je stajala ispred vrata svog stana i sve slušala. Tetka mu je znala pričati protiv susjeda, to je znala učiniti i preko telefona i kada bi osobno svratio k njoj. EĐ mu rekla taj dan oko 16 sati da je RĐ opet napao tetku, da ju je izvrijeđao. On je na to upitao da li se to može izgladiti, a ona je odgovorila teško. Nije pred OĐ i EĐ rekao da ide istjerati iz stana obitelj RĐ, a nije niti vidio OĐ. Možda je oštećeniku rekao da izađe van da popričaju, od oštećenika je tražio da makne auto, rekao je da pozove zeta da uzme auto i da ga stavi negdje drugdje, nije rekao da će auto zapaliti.

9.1. U svom iskazu s prvog ispitivanja 25. lipnja 2024. u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Sisku koji je reproduciran na raspravi optuženik je u svoju obranu u bitnom naveo da se predmetni događaj odvio u stambenoj zajednici u kojoj živi njegova tetka [adresa], a gdje je on nekad živio. To je jedna stambena zajednica gdje je mjesec dana sve dobro, a onda mjesec dana je živi kaos, svatko je protiv svakog svi se svađaju, ali nikad nije dolazilo do nekih sukoba, da je netko nekog udario, da je netko uzeo neki predmet. Živio je tamo dvije godine i promatrao to sve. Znao je uvijek svojoj tetki reći da se makne odatle i da jednostavno gleda svoj život, da ne zabija glavu u tuđi život. Kasnije se odselio, došao je živjeti na adresu [adresa] gdje mu majka ima stan jer više to nije htio podnositi. Ponekad, mjesečno dva tri puta navrati kod tetke. Uvijek je tamo buka, halabuka. Poslije svakih tih mjeseci svi se oni opet sližu i svi budu nasmijani i dobri. Onda to traje neko vrijeme. Poslije tog vremena opet je svađa, prepirka i to se tako nastavlja možda sedam, osam godina. Tetka je prije imala s tim susjedima napadanje i provokacije, no nitko je nikad nije udario, uzeo joj nešto, povrijedio je, ali uvijek je provokacija. On se uvijek oglušivao na to, uvijek je govorio dobro je, smirite se. Znao je i pričati sa tim ljudima, njenim sustanarima. Više nije znao što da kaže pa im je rekao ''ako ne možete zajedno okrenite glavu ili neki zid sagradite''. Prije događaja, znao je svakih dva tri mjeseca navratiti. Kada čuje da se svađaju pozove jedno i drugo pa im kaže da su odrasli ljudi, da se smire, ako ne mogu da ne komuniciraju. Nije senilan čovjek, dobro zna što je pričao. Pokucao je, u biti nije pokucao nego je pozvonio na vrata, otvorio je čovjek vrata te se on izderao. Nakon toga je oštećenik podnio tužbu. Kada je oštećenik izašao rekao mu je ''gle čemu ovo više, razumiješ, dokle ovo više, šta se događa, razumiješ''. Misli da su svađe radi banalnih stvari, te mu je rekao da makne taj auto, da je teta žena od sedamdeset godina i neka makne taj auto, ako je to njeno da stave na svoj dio. Ako se oštećenik uistinu tako osjećao kako piše u kaznenoj prijavi žao mu je zbog toga. Navodi da mu nikada nije bio cilj povrijediti bilo koga od njega i njegove djece. Znao je izlaziti s njegovom djecom te se igrati s unucima. Navodi da je njegova greška što je tako burno reagirao, poslije toga se okrenuo i otišao. Nisu se doticali niti je imao u planu da se sukobi s oštećenikom. Znači samo je bilo svađa, verbalna i to je to. Kada sve ovo prođe, nakon dva, tri mjeseca ista ta njegova tetka, svi će se oni ponovo slizat i opet se smijati, a on je tu najdeblji kraj izvukao. Oni se svi toliko posvađaju, a na kraju se svi izmire, ali nema da je netko nekoga udario, to je uvijek vikanje i riganje vatre. On tu ne živi. Zna doći u posjetu. Živi u [adresa], a nije dolazio godinu dana. Godinu dana nije dolazio i sada je došao jedno tri puta. Prije nije dolazio češće kod tetke, jer je stalno bilo nešto s tetkom i s njim. Točno ne zna što je bilo, ali uvijek je to on mene napada, on zauzima njoj prostor i slično. RĐ ima svoju parcelu, a na toj parceli je stavio drva, pa je to sada puno i njegov zet ne može tu parkirati. On je uvijek govorio pusti to sve, pusti auto, zaobiđite auto, nemojte se svađati. Zbog komadića zemlje optuženiku je nepojmljivo da se ljudi svađaju. Nikada nije bio u sukobu s oštećenikom. Bio je u dobrim odnosima s njim, bez obzira što mu je tetka zbog toga prigovarala, smatrao je da je bolje da sjedi sa svima nego da se prepiru i prepucavaju. Išao je kod njega pozvoniti, RĐ je izašao, rekao mu je da mu se opet tetka žali zbog nekog auta, da čiji je to auto, rekao mu je da nema smisla da se svađaju. Zamolio ga je da pozove zeta i to je to. Malo su se posvađali, rekao mu je da ga trpi pet godina i da zbog čega to rade, ako se ne mogu dogovoriti da okrenu glavu jedan od drugoga. Nije udario čovjeka niti mu je to palo na pamet. Nije rekao prijetnje već je rekao da ne može vjerovati da odrastao čovjek može biti toliko glup. Čovjek u tom afektu svašta kaže. Odrastao je s njegovom suprugom. Izašao je RĐ, JĐ i sin. Stajali su i slušali su. On i RĐ su pričali, a oni su slušali. AĐ nije stao između njega i RĐ, već se naslonio na zid. On je rekao AĐ da uopće ne razmišlja o takvim stvarima, da samo hoće s njegovim ocem razgovarati. To je trajalo sedam, osam minuta i rekao je njemu i tetki da ga više ne zovu zbog njihovih prepucavanja. RĐ je pozvao policiju, a on je još s tetkom popričao i rekao joj jel vidi u kakvu ga situaciju dovodi. Rekao je tetki da gleda svoja posla, ali ona uvijek zabija nos u tuđi život. Onda je policija i pitala što je bilo, a on je otišao kući. Tetka ga je zvala, a on se nije htio odmah javiti jer znao da će opet nešto biti, a ima dana da joj se ni ne javi. O prijetnji RĐ ništa nije rekao. RĐ je čovjek koji ima puno problema u životu, ali kada se kaže čovjeku istina u oči onda se nađe uvrijeđen, on je vidio da je uvrijeđen, te bi se optuženiku možda osvetio tom tužbom. Milina žena je bila cijelo vrijeme prisutna, a što se tiče RĐ, RĐ bi sad pomogao da mu nešto treba.

10. U ovom postupku nije bilo sporno da je 24. lipnja 2024. u [adresa], optuženi BĐ oko 00,30 sati došao na vrata stana RĐ, vikao na njega, vrijeđao ga, rekao mu da ga trpi godinama, da zahvali ženi što ga trpi i da je tražio da makne auto.

10.1. U ovom postupku je bilo sporno da li je optuženik izrekao riječi prijetnje RĐ, da li je krenuo rukama prema RĐ i da li ga je rukom uhvatio za glavu.

11. Sud je prihvatio iskaze oštećenog RĐ te svjedoka JĐ i AĐ kao istinite jer su isti međusobno suglasni, a dani su jasno i određeno o onome što im je poznato iz neposrednih opažanja.

11.1 Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenog RĐ jer je isti potvrđen iskazima JĐ i AĐ, a djelomično i navodima samog optuženika. Također, RĐ kao oštećenik najbolje se sjeća predmetnog događaja, i to točnog vremena događaja kao i slijeda radnji.

11.2. Svjedoci RĐ, JĐ i AĐ iskazali su da su bili prisutni predmetnom događaju na vratima stana oštećenog RĐ, a kada je optuženik prijetio da će zapaliti njihov auto te rukom uhvatio oštećenog RĐ za zadnji dio glave.

11.3. Također, iz suglasnih iskaza RĐ i HĐ utvrđeno je da je optuženik rekao RĐ da zahvali supruzi HĐ, da nije nje da bi ga satrao. S tim u vezi, i sam optuženik je potvrdio da je oštećeniku spominjao HĐ i to na način da mu je rekao da njoj zahvali, da ga trpi zbog nje.

12. Stoga je utvrđeno da je optuženik izgovorio oštećenom RĐ da ga dura, da ga je vrijeđao, pozivao da izađe van stana hvatajući ga za vrat, da mu je vikao da zove svog zeta da makne njihov auto ili će ga on zapaliti, da zahvali supruzi HĐ, da nije nje da bi ga satrao, da je rukama krenuo prema njemu te da ga je u jednom trenutku primio za zadnji dio glave, a što sve zajedno predstavlja prijetnju da će usmrtiti i teško tjelesno ozlijediti oštećenika i nanijeti zlo podmetanjem požara.

13. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje ŠĐ kao istinit jer je u suprotnosti sa suglasnim iskazima svjedoka RĐ, JĐ i AĐ. S tim u vezi, nije životno niti logično da bi troje svjedoka dalo lažan iskaz, i to nakon upozorenja da lažni iskaz predstavlja kazneno djelo, a za koje mogu odgovarati i snositi sankcije. Također, niti jedan od navedenih svjedoka nemaju motiv lažno iskazivati i time se dovesti u situaciju da se protiv njih pokrene kazneni progon. Nasuprot tome, svjedokinja PĐ, teta optuženika, ima motiv za lažno iskazivanje, a koji se odnosi na zaštitu svog nećaka.

13.1. Nadalje, njezin iskaz u dijelu u kojem navodi da optuženi BĐ nije vikao te da nije pričala optuženiku probleme sa RĐ u suprotnosti je s iskazom optuženika u kojem je optuženik naveo da se izderao te detaljno opisivao tetine probleme s RĐ, time da u jednom dijelu optuženik izrijekom navodi da mu je teta znala pričati protiv susjeda, i osobno i preko telefona.

13.2. Stoga je sud utvrdio da njezin iskaz nije vjerodostojan te da takvim iskazom svjedokinja očito želi zaštititi optuženika i umanjiti njegovu kriminalnu aktivnost odnosno svojim iskazom želi pomoći optuženiku.

14. Sud nije prihvatio obranu optuženika kao vjerodostojnu jer je suprotna suglasnim iskazima svjedoka RĐ, JĐ i AĐ. Štoviše, obrana optuženika djelomično je u suprotnosti i s iskazom svjedokinje ŠĐ. Stoga je sud utvrdio da je obrana optuženika usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

15. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka analizirajući svaki dokaz posebno te ih dovodeći u međusobnu vezu sud je našao nedvojbeno dokazanim da je optuženi BĐ počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na štetu RĐ.

15.1. Dakle, optuženi BĐ je 24. lipnja 2024. oko 00,30 sati u [adresa], ispred ulaznih vrata stana, u cilju da ustraši RĐ rekao mu: " Duram te 5 godina" te krenuo rukama prema RĐ i njegovom vratu rukama pokazujući da će ga zadaviti, na šta se RĐ uspio izmaći nakon čega ga je vrijeđao i pozivao da izađe van stana te ga u jednom trenutku primio za zadnji dio glave u namjeri da ga lupi, pri čemu se RĐ uspio oduprijeti nakon čega mu je vikao da "zove svog zeta da makne njihov auto ili će ga on zapaliti", da zahvali supruzi JĐ, da nije nje da bi ga satrao te kako ga je mogao srušiti na pod i napraviti šta hoće, a koje riječi i postupanja su kod RĐ izazvale osjećaj straha i bojazni za vlastiti život.

16. Na opisani je način optuženi BĐ izgovaranjem oštećenom RĐ riječi da ga dura pet godina, vrijeđanjem, pozivanjem da izađe van stana, vikanjem da zove svog zeta da makne njihov auto ili će ga on zapaliti, izgovaranjem riječi da zahvali supruzi JĐ, da nije nje da bi ga satrao, kretanjem rukama prema njemu te primanjem oštećenika za zadnji dio glave, a što sve zajedno predstavlja prijetnju da će usmrtiti i teško tjelesno ozlijediti oštećenika i nanijeti zlo podmetanjem požara, svojim ponašanjem ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

16.1. Po načinu ponašanja i izražavanja optuženika jasno je da je njegova namjera bila ustrašiti RĐ, pri čemu su njegove prijetnje prikladne za ostvarivanje straha i osobne ugroženosti oštećenika.

16.2. Dakle, svojom radnjom opisano pod točkom 16. optuženi BĐ je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje i to u kvalificiranom obliku, jer je drugome prijetio da će ga usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti i nanijeti zlo podmetanjem požara.

17. Na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

17.1. Tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost optuženika.

17.2. Optuženik je bio svjestan svoje radnje, odnosno da će svojim načinom ponašanja i izražavanja ustrašiti RĐ. Optuženik je postupao upravu u cilju da ustraši RĐ kako bi riješio nesuglasice i probleme između njegove tete ŠĐ i oštećenika, dakle htio je to postupanje kao takvo i kao svoje. Stoga je optuženik postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera jer je bio svjestan zabranjenosti svog ponašanja te htio njegovo ostvarenje.

17.3. Svijest o protupravnosti nije sporna jer je opće poznato da nije dopušteno prijetiti drugim osobama smrću, tjelesnom ozljedom ili podmetanjem požara te da je takvo ponašanje u cijelosti društveno neprihvatljivo. Pored toga, nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala njegovo postupanje.

18. O činjenici da je oštećeni RĐ prijetnje optuženika shvatio ozbiljno govori njegov intenzivan strah prema optuženiku i pretrpljeni stres koji proizlazi iz iskaza oštećenika.

19. Stoga su se u ponašanju optuženika ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje na štetu oštećenog RĐ iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

20. Stoga je utvrđeno da je optuženi BĐ u vrijeme počinjenja kaznenog djela prijetnje prema oštećeniku bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženika te je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

21. Pri izboru vrste i mjere kazne optuženom BĐ sud je, temeljem članka 47. KZ/11, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

22. Stupanj krivnje optuženika je maksimalan, jer je ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom te je bio svjestan protupravnosti svog postupanja, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

23. Sud je otegotnim cijenio optuženikovu kaznenu osuđivanost i to zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz čega proizlazi da čak niti kazna zatvora u trajanju od dvadeset godina nije utjecala na optuženika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim zakonskim propisima. Upravo suprotno, optuženik nakon počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva i izdržane kazne zatvora sada, između ostalog, prijeti usmrćenjem oštećenika. Nadalje, sud je otegotnim cijenio pobudu iz koje je to učinio a što je rješavanje konflikata njegove tete s njezinim susjedima na neprihvatljiv način, iskazanu agresivnost jer je prijetio i riječima i primanjem oštećenika za glavu, dok olakotnih okolnosti sud nije našao.

23.1. Iako je sud izvršio uvid u potvrdu Odjela za prekršajne evidencije i utvrdio da optuženik nije prekršajno kažnjavan, navedeno nije od utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije jer je optuženik kazneno osuđivan pa se činjenica prekršajne nekažnjavanosti ne može uzeti kao olakotna.

24. Za ovo kazneno djelo kazneni zakon propisuje kaznu zatvora do tri godine.

25. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, sud smatra da je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju jedne godine prikladna počinjenom djelu i težini posljedice kaznenog djela, osobito iz razloga, jer unatoč činjenici da je optuženik izdržao kaznu zatvora u trajanju dvadeset godina zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva, sada prijeti da će usmrtiti oštećenika, teško ga tjelesno ozlijediti i nanijeti zlo podmetanjem požara.

26. Stoga samo takva kazna u potpunosti može izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na svijest optuženika, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela, te utjecati na svijest optuženika i svih ostalih da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. Dakle, ovakva kazna treba utjecati i na optuženika i na sve ostale da ubuduće poštuju pravni sustav i da više ne čine kaznena djela.

27. Dakle, cijeneći da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom te utvrđene okolnosti, svrhu kažnjavanja te zapriječenu kaznu za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 do tri godine, ovaj sud je optuženika na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od godine dana.

28. Uvidom u spis utvrđeno je da je optuženik uhićen 24. lipnja 2024., a od kada mu teče maksimalno trajanje istražnog zatvora, pa mu je, temeljem članka 54. KZ/11, navedeno oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelom uračunato u izrečenu kaznu zatvora.

29. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeni RĐ je s ostvarivanjem imovinsko pravnog zahtjeva u iznosu od 5.000,00 eura upućen u parnicu kako ne bi došlo do nepotrebnog odugovlačenja ovog postupka. Naime, oštećenik je imovinsko pravni zahtjev podnio s osnova pretrpljenog straha pa je bilo potrebno provoditi daljnje dokaze vještačenjem što bi nepotrebno odužilo ovaj postupak.

30. Budući je optuženik zaposlena osoba s mjesečnim primanjima od 1.250,00 eura, da je vlasnik stana na adresi prebivališta te da nema obvezu uzdržavanja drugih osoba, to je utvrđeno da je optuženik u mogućnosti snositi troškove ovog kaznenog postupka odnosno da plaćanjem istih ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Stoga je sud naložio optuženiku da plati trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, a koji iznos je određen s obzirom na trajanje i složenost postupka, zatim nagradu i nužne izdatke braniteljice po službenoj dužnosti u iznosu od 1.217,50 eura te trošak pristupa raspravi svjedoka AĐ u iznosu od 22,04 eura. Dakle optuženiku je, temeljem članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. do 7. ZKP/08, naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.439,54 eura.

U Sisku, 11. studenog 2024.

Sutkinja:

Marija Jurić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Sisak, na broj KO-DO-441/2024

2. optuženi BĐ

3. oštećeni RĐ