REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2699/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Opća županijska bolnica Požega, Požega, Osječka 107, OIB 40589450667, koju zastupa punomoćnik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, OIB 18103492590, radi isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-652/2023-2 od 12. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-123/2020-27 od 29. rujna 2023., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-652/2023-2 od 12. siječnja 2024., zbog pravnog pitanja:

„Da li je sud donio pogrešnu odluku kada je odbio tužiteljicu za preostali dio novčane tražbine, a u obrazloženju je istaknuo da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno dodataka na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi zajedno s dodatkom za prekovremeni rad?“.

II. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

III. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-652/2023-2 od 12. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-123/2020-27 od 29. rujna 2023., zbog pitanja koja smatraju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.

1.1. Pitanja koja tužiteljica postavlja glase:

„1. Da li je sud donio pogrešnu odluku kada je odbio tužiteljicu za preostali dio novčane tražbine, a u obrazloženju je istaknuo da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno dodataka na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi zajedno s dodatkom za prekovremeni rad?

2. Obuhvaća li tužba s tužbenim zahtjevom na isplatu razlike plaće sve dodatke i to dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatke iz čl. 49. KU kada tužiteljica radi u prekovremenom radu?

3. Je li povrijeđeno pravo tužiteljice odlukom suda kada na utvrđene prekovremene sate (koji nisu isplaćeni) iste ne priznaje, a donosi odluku o pripadajućim dodacima na takove prekovremene sate?

4. Pripada li tužiteljici uvećanje plaće za posebne uvjete rada kad je radila u prekovremenom radu, zatim dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodaci iz čl. 49. KU (rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, smjenski rad te prekovremeni rad) te ima li tužiteljica na temelju navedenih dodataka pravo na kumulativnu isplatu svih navedenih dodataka?“.

Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tužiteljica se poziva na odluke Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-201/2023 i Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-126/2023.

1.2. Uz naznačena pitanja predlagateljica se pozvala i na povredu prava zajamčenih čl. 14. st. 2. i čl. 26. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

1.3. Pitanja koja tuženica postavlja glase:

„1. Je li tužiteljičina obveza, trenutkom podnošenja stupnjevite tužbe sukladno odredbi članak 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku, dostava dokazne građe da je prethodno zatražena dokumentacija koja je bila potrebna za podnošenje specificiranog tužbenog zahtjeva, kao i dokaz da je tuženica takav zahtjev odbila, nužna pretpostavka za daljnje odlučivanje o podnesenoj tužbi?

2. Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, dovodi li izostanak takvog postupanja tužiteljice do toga da nisu ispunjenje sve zakonske pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe, a zbog čega je tužiteljicu trebalo pozvati na postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva pod prijetnjom odbacivanja tužbe uslijed izostanaka takvog postupanja?

3. Može li se poslodavcu naložiti obveza isplate radniku kamata na glavnicu koja predstavlja novčani iznos po osnovi rada sukladno odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17) prije 15. dana u mjesecu za tekući mjesec ako je odredbom članka 92. stavka 4. Zakona o radu propisano da poslodavac dolazi u zakašnjenje protekom 15. dana u mjesecu jer je zakonska obveza isplate plaće sukladno citiranoj odredbi do 15. dana u mjesecu?“.

1.4. Uz naznačena pitanja tuženica se pozvala i na povredu prava zajamčenih čl. 18., čl. 19., čl. 29. i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

U odnosu na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije:

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je pitanje navedeno u izreci ovog rješenja važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena.

4. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a, u izreci ovog rješenja navedeno je u odnosu na koje pravno pitanje se dopušta podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, a u svezi ostalih naznačenih pitanja na temelju iste zakonske odredbe ima se smatrati da je prijedlog povučen.

U odnosu na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije:

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da su pitanja naznačena pod 1. i 2., a koja se svode na pitanje tumačenja u primjeni odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a, pitanja kod kojih odgovor na njih ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, prirodi tražbine i procesnoj i dokaznoj građi u konkretnom postupku pa pitanja koja tuženica postavlja u prijedlogu nemaju element univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a i koji se traži da bi se dopustilo postavljanje pitanja kao u ovom prijedlogu.

5.1. Stoga ni odluke na koje se tuženica poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 677/2021 i odluka Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-918/2022) ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti jer se one odnose na drugačiji procesnopravni kompleks nego što je to u ovom postupku.

5.2. U odnosu na treće postavljeno pitanje tuženica ne daje dostatne i određene razloge važnosti što je dužna učiniti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a.

6. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

7. Tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.

7.1. Naime, činjenica da tuženica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sudovi nižeg stupnja zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

7.2. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

8. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u izreci (toč. II. i III. izreke).

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa