Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-940/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732 sa sjedištem u [adresa], koju zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-102/2023-27 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-102/2023-27 od 23. listopada 2023.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj da tužiteljiciu isplati iznos od 2.044,53 EUR / 15.404,51 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u točki I. izreke te presude, te je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.048,48 EUR/ 15.434,27 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u točki II. izreke te presude, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 517,50 € /3.899,10 kn kako je pobliže navedeno u točki III. izreke.

2. Protiv pobijane presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022. i 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev za isplatom iznosa od 2.044,53 EUR/15.404,51 kn, kao posljedica ništetnosti Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženica, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 355. i članak 356. ZPP).

8. Naime, prema članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019, u daljnjem tekstu: ZZP-a/2014) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (istovjetno članku 138. a Zakona o zaštiti potrošača/Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/ i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu; Direktiva) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice (istovjetno članak 138.a u vezi s člankom 131. stavak 1. ZZP-a/2007, radi čega je neosnovan prigovor retroaktivne primjene odredbe članka 502.c ZPP-a).

9. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i članka 502.c ZPP, koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP.

10. Nadalje, kako su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojima je ugovorena valuta u CHF kao u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj (Pž- 6632/2017), koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 2221/2018) te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženice prilikom ugovaranja valute u CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenom sudskom postupku, a na koju okolnost je proveden i dokaz saslušanjem tužiteljice (jedini predloženi personalni dokaz) to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je ugovorna odredba o tečaju valute u CHF, uz koju je vezana glavnica kredita, ništetna. U konačnici, tuženica je bila stranka u navedenom postupku po kolektivnoj tužbi.

11. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova (dio članka 1. i članka 6. Ugovora po osnovi glavnice vezane za CHF) po kojoj je tuženica primila od tužiteljice u razdoblju od lipnja 2010. do lipnja 2013. iznos od 2.048,48 EUR/ 15.434,27 kn to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo na način da su utvrđene djelomično ništetnima navedene odredba Ugovora o kreditu i posljedično naloženo tuženici isplatiti tužiteljici navedeni iznos (članak 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima/Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015.,u daljnjem tekstu: ZOO/) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO), s obzirom da se, imajući u vidu prednja utvrđenja, tuženicu ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

12. Neosnovano tuženica prigovara da je sudskom vještaku financijske struke dan pogrešan zadatak prilikom izrade nalaza i mišljenja, to stoga što je, radi ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli, trebalo uzeti kao mjerodavan tečaj CHF važeći na dan sklapanja Ugovora o kreditu, a kako je to učinio i vještak.

13. Valja dodati da je sud EU detaljno tumačio opće pretpostavke nepoštenosti ugovorne odredbe iz članka 3/1 Direktive 93/13 EEZ, redoslijed utvrđivanja i njihovu međusobnu vezu, ali je konkretno tumačio i posebne kriterije. Tumačenjem pretpostavki nepoštenosti iz članka 3/1 Direktive 93/13 EEZ, Sud EU je odredio pravila za provođenje testa ravnoteže te testa nesavjesnosti koji se provodi kako bi se utvrdilo je li znatna neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača posljedica nesavjesnog postupanja trgovca odnosno zlouporabe njegove jače pregovaračke pozicije prilikom sklapanja ugovora, da bi nakon presude P, nastavio razvijati test znatne neravnoteže te je u bitnom protumačio kako se neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača treba provesti u svakom slučaju komparativnom analizom pravnog položaja potrošača u odnosu na spornu ugovornu obvezu s pravnim položajem koju bi potrošač imao da ta sporna odredba nije bila ugovorena i da se primjenjuje dispozitivna norma mjerodavnog prava.

14. S navedenim u vezi, valja ukazati kako je sud u navedenoj presudi donesenoj u sporu radi kolektivne zaštite potrošača, proveo test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te je svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženice, utemeljio u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula), da je sporna odredba u standardni ugovor ušla na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita.

15. U odnosu na prigovor zastare tuženica ispušta iz vida da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti te sudske odluke, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

16. Stoga, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 29. ožujka 2022., to je ista podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina iz članka 371. ZOO.

17. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (članak 154. stavak 5. ZPP-a), tako i visini troškova (članak 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23).

18. Pravilno je prvostupanjski sud odmjerio tužiteljici 100 bodova za sastav podneska od 4. rujna 2023., jer se istim tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje te specificirala tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju za koju radnju sukladno Tbr. 8/1 Tarife ima pravo na nagradu kao za tužbu po Tbr. 7/1 Tarife, kako je to pravilno i odredio prvostupanjski sud. Pravilno je također prvostupanjski sud odmjerio tužiteljici i trošak pristupa na ročište za objavu presude sukladno Tbr. 9/3 Tarife.

19. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP).

20. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i članak 166. stavak 1. ZPP za stavak II.).

U Karlovcu 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo