REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5111/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ĐF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Pomgrad-Gradnja d.o.o., Split, Bihaćka 2, OIB 29450980861 kojeg zastupa punomoćnica IF, dipl. pravnik, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1165/2023-4 od 9. svibnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2156/2022-9 od 19. rujna 2023., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 2156/2022-15 od 8. prosinca 2023., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1165/2023-4 od 9. svibnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2156/2022-9 od 19. rujna 2023., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2156/2022-15 od 8. prosinca 2023. na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu jednokratnog dodatka na plaću u ukupnom iznosu od 1.194,50 EUR/9.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), predlažući da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti podnošenje revizije zbog pitanja:
"1.- je li za ocjenu primjene proširenog Kolektivnog ugovora za graditeljstvo na radnike koji poslove obavljaju u graditeljstvu mjerodavna djelatnost u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac ili je mjerodavna djelatnost koju radnici za poslodavca, prema ugovoru o radu, stvarno i obavljaju i koja djelatnost je, uz primarnu djelatnost, upisana u sudski registar kao predmet poslovanja poslodavca?
2.- može li za primjenu kolektivnog ugovora biti odlučna činjenica statističkog razvrstavanja poslodavca prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti uz činjenicu da je zakonodavac kogentom pravnom normom u članku 1.Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti izričito propisao da se nacionalna klasifikacija djelatnosti ne smije koristiti kao osnova za određivanje prava i obaveza pravnih i fizičkih osoba?
3.- je li Državni zavod za statistiku može dati stvarni prikaz djelatnosti koje pravne osobe u naravi obavljaju?
4.- da li se pri ocjeni personalnih granica primjene određenog ( granskog ) kolektivnog ugovora mora poći od toga koji posao ( u kojoj djelatnosti ) određeni radnik kod određenog poslodavca faktično obavlja i odrediti na koju se poslovnu djelatnost njegov rad odnosi?"
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan, odnosno dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da naznačena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ u prvom redu o pravnom pitanju iz prijedloga pod rednim brojem 1. glede kojeg je pobijana drugostupanjska presuda donesena u potpunosti u skladu sa praksom revizijskog suda u odluci poslovni broj Rev- 5067/2019 od 21. ožujka 2023., Rev-398/2023 od 21. veljače 2024. kao i odluci Rev- 1178/2020 od 10. siječnja 2024. a nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
5. Naime, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede primjene materijalnog prava podudarno je pravnom shvaćanju koje je izraženo u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje glasi:
"Stoga u situaciji kada je djelatnost građevinarstva upisana u Sudski registar da bi se primjena tog KU proširila i na poslodavce i radnike u djelatnosti građevinarstva potrebno je da je ispunjena i druga pretpostavka - da je ta djelatnost sukladno odluci o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnost klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. - NKD 2007.)", time da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-11178/20 od 10. siječnja 2024. (na koju se u prijedlogu poziva predlagatelj) reafirmirano pravno shvaćanje izraženo u ranijoj revizijskoj odluci poslovni broj Rev-5067/2019 od 21. ožujka 2023., te u odluci Rev-398/2023 od 21. veljače 2024.
6. Nadalje, treba reći da niti ostala postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o odgovoru na ta pitanja, obzirom na navedeno pravno shvaćanje ne ovisi odluka u ovome konkretnom sporu.
7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja te je riješeno kao pod toč. 1. izreke (tako i u Revd-541/24 od 5. ožujka 2024.).
8. U pogledu dijela prijedloga za dopuštenje revizije, iako se predlagatelj izrijekom ne poziva na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP, već samo sadržajno valja reći, da isti podnosi prijedlog i zbog povrede temeljnih ljudskih prava vezanih uz pravično suđenje. Međutim, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pravično suđenje, jer razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava u osnovi se svode na povredu prava na pravično suđenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, revizijski sud ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost i nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje revizije primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. U odnosu na okolnosti konkretnog slučaja revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, kako u procesnom tako i u materijalnopravnom smislu. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.
9. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je temeljem čl. 389.a st. 1. i st. 4. ZPP odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
