Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-361/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić, predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Vukelić Aničić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Lucrum Novus d.o.o. iz Sesveta, Ulica Pavla Lončara 13, OIB:57623866429, zastupan po punomoćniku Arnoldu Čadi, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16819/2021 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16819/2021 od 18. listopada 2024. u točki II. izreke uz ispravak da je ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen 2. travnja 2021., a ne 23. srpnja 2021.

II Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje citirana presuda u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.924,08 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 18. listopada 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog postupka u iznosu od 275,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 217,50 eur u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 32,50 eur odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2021., a kojom je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu na određeno vrijeme od 2. travnja 2021.

2. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je radni odnos zasnovan ugovorom o radu na određeno vrijeme od 2. travnja 2021. (greškom označeno 23. srpnja 2021.) između stranaka prestao s danom 6. prosinca 2021.

3. U točki III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

4. Protiv citirane presude u odnosu na točku II. i III. izreke žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je utvrđene da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2021., a kojom je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu na određeno vrijeme od 2. travnja 2021. koji je zaključen između stranaka. Također, tužitelj je tražio i utvrđenje da je radni odnos zasnovan ugovorom o radu na određeno vrijeme od 2. travnja 2021. (pogrešno označeno 23. srpnja 2021.) koji je zaključen između stranaka prestao s danom 6. prosinca 2021.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je iz ugovora o radu na određeno vrijeme od 2. travnja 2021. utvrdio da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na određeno vrijeme na radnom mjestu fasader s početkom rada od 6. travnja 2021. na određeno vrijeme od osam mjeseci. Zatim, da je taj ugovor prestao odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2021. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer da tužitelj nije dolazio na posao od 15. srpnja 2021. te da je stoga neopravdano izostao osam radnih dana, zbog čega je počinjena osobito teška povreda obaveze iz radnog odnosa. Uvažavajući da se radi o osobito teškoj povredi iz radnog odnosa i činjenice da tužitelj nije došao na posao i po pozivu tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, u odluci se navodi da nastavak radnog odnosa nije moguć.

9. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj za odluku o otkazu saznao 6. listopada 2021., da je podnio zahtjev za zaštitu prava 7. listopada 2021., da tuženik nije odlučio o tom zahtjevu u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva, te da je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana podnio tužbu sve u okviru rokova iz čl.133. st.1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR).

10. Nadalje, iz provedenih dokaza i saslušanjem sudskog vještaka utvrđuje da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad od 7. travnja 2021. do 14. srpnja 2021., jer da je tuženik imao dokaze o bolovanju tužitelja, da je tužitelj izostao s posla i u daljnjem razdoblju od 15. srpnja 2021. pa sve do otkaza 23. srpnja 2021. i da tužitelj nije dostavio dokaz o privremenoj nesposobnosti za rad u tom razdoblju, a niti je o tome obavijestio tuženika na drugi način, da u to vrijeme nije bilo završeno liječenje tužitelja i da nije bio sposoban za obavljanje poslova građevinskog radnika fasadera, zbog čega je opravdano izostao s posla.

11. Slijedom navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te utvrđuje da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2021.

12. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao temeljem navedenog otkaza ugovora o radu jer je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu proglašena nedopuštenom, pa da je stoga ugovor o radu prestao istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, tj. 6. prosinca 2021., a sve sukladno čl.112. st.1. t.3. ZR-a. Stoga odbija tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je radni odnos, koji je zasnovan ugovorom o radu na određeno vrijeme od 2. travnja 2021., koji je greškom označen u točki II. izreke da je zaključen 23. srpnja 2021., jer je tužitelj temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme trebao započeti s radom 6. travnja 2021., a da je ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen na osam mjeseci.

13. Stoga je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj neosnovano zahtjeva da sud presudom utvrdi prestanak radnog odnosa s danom 6. prosinca 2021., jer da je radni odnos kod tuženika prestao na jedan od zakonom predviđenih načina prestanka radnog odnosa iz čl.112. ZR-a istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, pa stoga odbija taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

14. Utvrđuje sud prvog stupnja nadalje da je tužitelj uspio u ovom postupku s tužbenim zahtjevom na način kako je to odlučeno u točki I., a da nije uspio s tužbenim zahtjevom kako je odlučeno u točki II. izreke, pa stoga primjenom odredbe čl.154. st.4. ZPP-a odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, očito smatrajući da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja na utvrđenje da je radni odnos koji je zasnovan ugovorom o radu na određeno vrijeme od 2. travnja 2021. prestao danom 6. prosinca 2021. jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl.112. st.1. t.3. ZR-a pravilno utvrđujući da je u ovom postupku odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2021. nedopuštena, pa da stoga tužitelju nije prestao radni odnos temeljem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer da mu je prestao temeljem zakona i to na način kako je to propisano u čl.112. ZR-a istekom vremena na koji je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, pa da stoga neosnovano je tužitelj zahtijevao da sud presudom utvrdi da je prestao radni odnos temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme s danom 6. prosinca 2021.

16. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja u žalbi da tužitelj ima pravo zahtijevati da su utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog osnova sukladno čl.187. st.1. ZPP-a, jer da je radni odnos ostavio pravne posljedice, posebno u odnosu na činjenicu da je prethodna odluka o izvanrednom otkazu utvrđena nezakonitom, jer je, kako je izloženo, radni odnos tužitelja prestao na jedan od zakonom predviđenih načina prestanka radnog odnosa iz čl.112. ZR-a istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme. Stoga tužitelj neosnovano zahtijeva, kako to sud prvog stupnja pravilno utvrđuje, da se presudom utvrdi da je radni odnos prestao temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme s danom 6. prosinca 2021.

17. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl.154. st.4. ZPP-a kada je utvrdio da su stranke uspjele približno u jednakim dijelovima, odnosno da je tužitelj uspio s tužbenim zahtjev na način kako je to označeno u točki I. prvostupanjske presude, dok da nije uspio s dijelom tužbenog zahtjeva na način kako je to odlučeno u točki II. izreke.

18. Naime, u konkretnom slučaju trebalo je primijeniti odredbu čl.154. st.5. ZPP-a jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva na utvrđenje da je radni odnos na određeno vrijeme prestao s danom 6. prosinca 2021., a zbog tog dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

19. Stoga je tužitelju primjenom Tbr.7. t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) priznao tužitelju jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova jer se radi o sporu iz radnog odnosa poništenje otkaza, a koja nagrada obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak.

20. Prema Tbr.7. t.2. st.2. Tarife za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima iz radnih odnosa poništenja otkaza, odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.

21. Jednokratna nagrada u visini od 250 bodova za četiri radnje odnosila bi se za sastav podnesaka od 23. ožujka 2022. i 29. veljače 2024. te za pristup za dva ročišta održana 20. travnja 2022. i 25. listopada 2022.

22. Stoga za ostale radnje tužitelju pripada naknada i to za pristup na raspravu 13. rujna 2022., 25. siječnja 2022., 20. prosinca 2023. i 24. rujna 2024. po 50 bodova te za sastav podneska od 27. travnja 2023. i zahtjev za zaštitu prava po 50 bodova i za pristup na ročište za objavu presude 18. listopada 2024. - 25 bodova.

23. Stoga ukupan trošak, primjenom Tbr.7. t.2. Tarife s troškovima PDV-a iznosi 718,75 bodova odnosno 1.924,08 eur te je tužitelju u cijelosti trebalo dosuditi troškove plaćanja predujma za vještačenje u odnosu od 199,08 eur odnosno ukupno 1.924,08 eur. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava tri podneska od 29. veljače 2024., 15. veljače 2024. i 30. kolovoza 2023. jer ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka u okviru čl.155. ZPP-a.

24. Slijedom uspjeha tužitelja u žalbenom postupku, tužitelju je dosuđen iznos od 217,50 eur, dok je preostali dio u iznosu od 32,50 eur odbijen kao neosnovan.

25. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe čl.368. st.1. i 373. t.3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I i II izreke ove presude, dok je primjenom odredbe čl.166. st.2. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke presude. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu točke I. izreke, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Svjetlana Pražić