Poslovni broj Usž-2845/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EJ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Kristijan Horvat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb, Petrinjska 51, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 255/2024-7 od 21. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-255/2024-7 od 21. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-255/2024-7 od 21. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/435, URBROJ: 443-02-04-14/21-23-18 od 13. prosinca 2023. (točka I izreke) kao i zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora (točka II izreke).

1.1. Rješenjem tuženik od 13. prosinca 2023. utvrđeno je da je rješenje, KLASA: UP/I-362-02/23-02/435, URBROJ: 443-02-04-14/21-23-01 od 25. travnja 2023., kojim je vlasniku, ovdje tužitelju, naređeno u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklanjanje građevine tlocrtne veličine cca 7,00 x 6,00 m, prizemlje, izgrađene uz sjevernu među u dubini dvorišta, građevine tlocrtne veličine cca 3,00 x 2,5 m, prizemlje, izgrađene uz južnu i istočnu među i građevine tlocrtne veličine cca 2,00 x 1,20 m, prizemlje uz zapadnu među u dubini dvorišta, sve izgrađeno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez potrebne izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 18. srpnja 2023. (točka I. izreke). Utvrđeno je da je rješenje o izrečenoj 2. novčanoj kazni postalo izvršno 24. studenog 2023. (točka II. izreke); utvrđeno je da tužitelj u ostavljenom zakonskom roku od 15 dana od zaprimanja rješenja o uklanjanju nije uklonio predmetne građevine (točka III. izreke) pa se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem novčane kazne u iznosu od 6.630,00 eura / 50.000,00 kn (točka IV. izreke)., uz daljnja upozorenja pod toč. 5., 6. i 7. izreke rješenja.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. stavak 1. Zakonom o upravnim sporovima. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove spora i sastava žalbe.

2.1 U žalbi, u bitnom, navodi da izreka presude proturječi razlozima presude, a razlozi koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju presude su nejasni i međusobno proturječni, odnosno sud uopće ne iznosi razloge o odlučnim činjenicama te je sukladno tome počinjena bitna povreda pravila upravnog sudskog postupka. Nejasno je kako saslušanje tužitelja, očevid na licu mjesta i građevinsko vještačenje može biti nevažno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari, kada se jedino tim dokazima i može utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o uklanjanju i posljedično rješenja o 3. novčanoj kazni. Postupanje prvostupanjskog suda nedvojbeno predstavlja nedopuštenu arbitrarnost u postupanju prilikom donošenja osporavane odluke. Nadalje navodi da je pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava, između ostalog, osigurava svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u svezi sa svojim pravima ili obvezama. Radi se o "pravu na sud", kojemu je važan aspekt i pravo na pristup sudu. Nesporno je da pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno, međutim bilo kakva ograničenja, ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit "prava na sud". Osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o bilo kakvoj gradnji građevine kakvu ima u vidu ZoG i za koju gradnju bi bilo potrebno ishoditi izvršnu građevinsku dozvolu te osporava da bi isti izvršio/naložio ijedan građevinski zahvat na predmetnoj nekretnini, a isto tako ukazuje kako je nejasno i proturječno u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da li se radi o šumskom ili poljoprivrednom zemljištu. Navodi kako protiv predmetnog rješenja o uklanjanju tuženika, nije bilo moguće podnijeti žalbu već je bilo moguće pokrenuti upravni spor podnošenjem upravne tužbe, te je jedino na navedeni način osigurana sudska kontrola postupanja tuženika, koji je u mogućnosti izricati vrlo visoke novčane kazne tužitelju, bez ikakve kontrole zakonitosti nad njegovim postupanjem.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da su osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, niti da postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Vezano za prigovore tužitelja da odluka prvostupanjskog suda nije valjano obrazložena treba reći da u smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (npr. slučaj Ruiz Torija protiv Španjolske i Hiro Balani protiv Španjolske), pravo stranke na pravičan sudski postupak uključuje i pravo na obrazloženu odluku o postavljenom zahtjevu, odnosno obvezu suda da jasnim i neproturječnim razlozima obrazloži svoju odluku, jer je protivnom ostvarena povreda čl. 6. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4.2. Međutim, obveza obrazlaganja odluke (niti u smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, niti Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu) ne znači obvezu podrobnog odgovora na svaku tvrdnju predočenu pred sudom već pretpostavlja pravo stranke u postupku da njezini navodi budu pažljivo ispitani. Suprotno tvrdnjama tužitelja, pobijana presuda sadrži valjano obrazloženje s jasnim razlozima iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

4.3. Naročito, presuda sadrži razloge o tome na čemu je temeljio svoju odluku da je tuženik zakonito donio rješenje o trećoj novčanoj kazni (nakon što tužitelj nije postupio po pravomoćnom i izvršnom rješenju o uklanjaju) dok svi ostali prigovori koji se odnose na zakonitost rješenja koje se izvršava (rješenje o uklanjanju od 25. travnja 2023.) nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što je te prigovore tužitelj jedino mogao isticati u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Usž-1527/17-2 od 28. lipnja 2017.). Naime, u ovom sporu mogu se osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja a kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.

4.4. Suprotno mišljenju tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog provođenjem očevida na licu mjesta na okolnost radi li se o građevini ili ne, jer se radi o dokaznim prijedlozima kojima se može pobijati osnovanost rješenja o uklanjaju ali i ne rješenja o izvršenju. Uostalom tužitelj niti ne spori da nije postupio po izvršnom rješenju od 25. travnja 2023. a što je u skladu s zaključkom tuženika sa kontrolnog očevida od 13. prosinca 2023.

5. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za provođenje izvršenja rješenja u smislu odredbe članka 106. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18. i 117/21. - dalje: ZDI) u svezi s odredbom članka 113. stavak 1. Zakona o državnom inspektoratu, te odredbe Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine, broj: 46/20, 80/20, dalje u tekstu: Naputak).

6. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 25. travnja 2023. koje je postalo izvršno 18. svibnja 2023., tužitelju naređeno uklanjanje, uz upozorenje da će se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljavati izricanjem triju novčanih kazni, ako ne postupi po naredbi o uklanjanju. Nije sporno ni da je tužitelj to rješenje primio te da nije postupio po naredbi iz tog rješenja, koje je postalo izvršno. Nakon proteka roka, obavljena je kontrola izvršenja rješenja, pri čemu je utvrđeno da tužitelj nije uklonio građevine, te mu je izrečena prva novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, KLASA: UP/l 362-02/23-02/435, URBROJ: 443-02- 04-14/21-23-04 od 31. svibnja 2023. Novim kontrolnim očevidom utvrđeno je da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju građevine, niti je izvršio uplatu prve novčane kazne, zbog čega je donijeto rješenje o drugoj novčanoj kazni, KLASA: UP/l 362-02/23- 02/435, URBROJ: 443-02-04-14/21-23-12 od 19. listopada 2023. Ponovna kontrola je izvršena 13. prosinca 2023. kada je utvrđeno da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju, niti je izvršio uplatu prve i druge izrečene novčane kazne, čime su se stekli uvjeti za izricanje treće novčane kazne kojom se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine. Predmetna građevina pravilno se svrstava u 3.a skupinu građevina prema Zakonu o gradnji ("Narodne novine" broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) s obzirom na zahtjevnost postupka u vezi s gradnjom jer se radi o građevinama za koje se ne utvrđuju posebni uvjeti.

6.1. Slijedom izloženog, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju ostvareni su uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem novčane kazne, kako je to i zapriječeno predmetnim inspekcijskim rješenjem od 25. travnja 2023., a koje rješenje je izvršni naslov u ovoj stvari.

7. Budući da je rješenje o uklanjanju od 25. travnja 2023. koje je postalo izvršno 18. svibnja 2023. doneseno na temelju članka 106. stavak 3. ZDI-a te je investitoru određeno da će se na izvršenje naredbe o uklanjaju prisiljavati izricanjem novčane kazne ako ne postupi u roku po naredi to je pravilno tuženik primijenio odredbe Naputka o dopuni kojima je propisana visina treće novčane kazne u iznosu od 6.630,00€.

8. Vezano za navode tužitelja da protiv predmetnog rješenja o uklanjanju tuženika, nije bilo moguće podnijeti žalbu već je bilo moguće pokrenuti upravni spor podnošenjem upravne tužbe, te je jedino na navedeni način osigurana sudska kontrola postupanja tuženika, koji je u mogućnosti izricati vrlo visoke novčane kazne tužitelju, bez ikakve kontrole zakonitosti nad njegovim postupanjem treba reći da je povodom tužbe ovdje tužitelja protiv rješenja o uklanjanju od 25. travnja 2023. presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-1172/2023 od 28. veljače 2024. a koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda poslovni broj Usž-1911/2024 od 24. listopada 2024. rješenje tuženika o uklanjanju građevine ocijenjeno zakonitim.

9. Kako ovaj Sud ne nalazi da postaje razlozi zbog koji se presuda pobija jer je osporena presuda utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o upravnim sporovima pa je na temelju odredbi članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod točkom I. dok je o troškovima sastava žalbe odlučeno na temelju odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković