Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1240/2020-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1240/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika I. B. iz Z., OIB, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3848/16-2 od 24. svibnja 2016., kojom je ukinuta presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4791/14-9 od 27. veljače 2015. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom zbog ogluhe odlučeno:

 

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.323.656,66 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2013. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 44.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2015. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Drugostupanjskom je odlukom odlučeno:

 

„Ukida se presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4791/14-9 od 27. veljače 2015. i tužba odbacuje.“

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 382. st. 1. ZPP zbog pogrešne primjene materijalnog prava te je predložila da revizijski sud preinači pobijano rješenje.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nakon donošenja pobijane odluke rješenjem prvostupanjskog suda od 3. lipnja 2019. određen je  prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti pravnog prednika tuženika I. B., OIB (dalje: prednik tuženika). Rješenjem istog suda od 11. studenog 2019. određen je nastavak postupka te je tuženik pozvan preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da je uvidom u presliku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju utvrđen kao nasljednik prednika tuženika.

 

8. U revizijskog fazi postupka sporno je da li se tužiteljica prije pokretanja ove parnice obratila predniku tuženika sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a ZPP.

 

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom donesena je presuda zbog ogluhe s obzirom na to da prednik tuženika nije podnio odgovor na tužbu u roku od 45 dana, iako je na to uredno pozvan rješenjem od 31. srpnja 2014. Prvostupanjski sud naveo je u obrazloženju presude da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi spriječili tuženika u podnošenju odgovora na tužbu. Tužiteljica je u tužbi navela da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 568/10 od 4. prosinca 2012. ukinuta odluka na temelju koje je prednik tuženika naplatio svoje potraživanje od tužiteljice u iznosu od 4.323.656,66 kn. Slijedom navedenog, otpala je osnova za isplatu, pa tužiteljica ima u smislu odredbe čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/08 i 41/08, dalje: ZOO) pravo na povrat isplaćenih sredstava sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je pravni prednik tuženika zaprimio gore navedeno rješenje Vrhovnog suda RH.

 

10. Drugostupanjski sud je pobijanim rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu zbog ogluhe i odbacio tužbu s obzirom na to da je donesena protivno odredbama čl. 331.b st. 1. ZPP jer su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koje je podnijela sama tužiteljica. Naime, tužiteljica je u tužbi navela da se predniku tuženika obratila zahtjevom za mirno rješenje spora te je u spis dostavila prijedlog za mirno rješenje spora i potvrdu o stavljanju prijedloga na oglasnu ploču Općinskog državnog odvjetništva. Međutim, drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zaključuje kako tužiteljica nije dokazala da se prijedlog za mirno rješenje spora prethodno nije mogao uručiti predniku tuženiku osobno s obzirom na to da je na prijedlogu navedena adresa prednika tuženika na kojoj prema pribavljenim podacima od MUP-a Z. (list 22 spisa) u to vrijeme nije prebivao. Slijedom navedenog, zbog počinjena bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP drugostupanjski sud je na temelju čl. 369. st. 2. ZPP ukinuo prvostupanjsku presudu zbog ogluhe i odbacio tužbu.

 

11. Neosnovano tužiteljica u reviziji navodi kako su nižestupanjski sudovi trebali utvrditi izbjegava li prednik tuženika primitak zahtjeva za mirno rješenje spora te da je u postupcima koji su između ovih stranaka vođeni prije ovoga prednik tuženika trebao obavijestiti sud o promjeni svoje adrese prebivališta s obzirom na to da navedeno ne proizlazi iz pozitivnih zakonskih propisa. Prema odredbi čl. 186.a. st. 1. ZPP osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Predmetna odredba odnosi se i na tužiteljicu kada namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj (čl. 186.a st. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 143. ZPP ako se osobama iz članka 141. i 142. ZPP dostava ne uspije obaviti prema odredbama tih članaka, dostava će im se iznova pokušati obaviti na adresi njihova prebivališta u Republici Hrvatskoj prema podacima o njihovu prebivalištu koji će se pribaviti iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova. S obzirom na to da adresa za dostavu sudskih pismena (list 22 spisa) prednika tuženika u vrijeme podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nije bila jednaka onoj na koju mu je tužiteljica uputila predmetni zahtjev za mirno rješenje spora, pravilno je drugostupanjski sud pobijanom odlukom ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu jer prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ostvarivanja prava.

 

12. Zato nije osnovan revizijski navod tužiteljice da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, pa s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 20. prosinca 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu