REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2981/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž - 1363/2022-3 od 7. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu broj P - 160/2019-46 od 7. srpnja 2022., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž - 1363/2022-3 od 7. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu broj P - 160/2019-46 od 7. srpnja 2022.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbi članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, pobijana presuda temelji se na činjeničnom utvrđenju i razlozima da „...tužitelj nije sklapao predmetni Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača...“, da se tužitelj „...ne može pozivati na pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012...“, da „...tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije iznosio druge činjenice iz kojih bi eventualno proizlazila ništetnost predmetnih odredbi ugovora...“, da „...sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, ali je vezan činjenicama na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev. Tužitelj je u tužbi iznio činjenice temeljem kojih tvrdi da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne prema Zakonu o zaštiti potrošača i pritom se poziva na odredbu članka 96. i 97. i članka 102. ZZP/07 i na pravna utvrđenja iz presuda o kolektivnom sporu. Dakle, činjenice na kojima je tužitelj kao prethodno pitanje temeljio ništetnost ugovornih odredbi su nepoštene ugovorne odredbe prema ZZP-a i ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe...“, te da „...tužitelj do tada nije iznosio druge činjenice na kojima bi prvostupanjski sud mogao utvrditi ništetnost ugovornih odredbi ugovora o kreditu iz drugih razloga, a ne iz razloga koji propisuje Zakon o zaštiti potrošača, a na koje činjenice se tužitelj pozivao isključivo tijekom ove parnice...“. U skladu s navedenim činjeničnim utvrđenjima i razlozima, pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tužitelj, kao i razlozi važnosti na kojima tužitelj temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije, nemaju svoj osnov u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Zbog navedenog, pravna pitanja kako ih je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio tužitelj ne mogu se cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.
6. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
