REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2905/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice odvjetnice ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Petra Legović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalni ured Rijeka, Rijeka, Bulevar oslobođenja 14, OIB: 91547293790, radi utvrđenja, ništetnosti, proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-244/22-2 od 3. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-643/18-30 od 7. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-244/22-2 od 3. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-643/18-30 od 7. prosinca 2021., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP- a zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije.
3.1. Naime, iz razloga pobijane odluke, između ostalog, proizlazi: - da je između stranaka ugovoreno da se neće smatrati da je došlo do smanjenja broja radnika ako poslodavac u roku od 60 dana od dana raskida ugovora o radu s radnikom zaključi ugovor o radu s novim radnikom; - da iz takvo ugovorenog proizlazi (čl. 319. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) da se s obzirom na korištenje pojma raskida ugovora mislilo na bilo očitovanje radnika bilo poslodavca za prestanak ugovora o radu otkazom jer bi u suprotnom bilo ugovoreno na raskid s čije strane se misli; - da tuženik sastavljanjem takve odredbe nije želio ići na štetu poslodavca jer je ugovoreno da se neće smatrati da je došlo do smanjenja broja zaposlenih ako poslodavac u roku 60 dana od raskida ugovora (bez određivanja na čiju je inicijativu do toga došlo) zaposli novog ili nove radnike; da se time zapravo izašlo u susret poslodavcu na način da mu se da mogućnost da sanira nastalu situaciju kroz neko razumno razdoblje, a da se istovremeno ostvari svrha sklopljenog pravnog posla (zadržavanje postojećeg broja zaposlenika uz istovremeno sufinanciranjem potpomognuto zapošljavanje novih radnika); - da se stoga ne radi o odredbi koja joj ugovaranjem tog roka nameće prekomjerni teret, a niti da se radi o nerazumljivoj odredbi koju bi, s obzirom da ju je tuženik sastavio, trebalo tumačiti njoj u korist u smislu čl. 320. st. 1. ZOO-a. Shodno iznesenim razlozima, prva tri pitanja tužiteljice koja se u bitnom odnose na tumačenje Ugovora nisu od značaja u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP-a. U odnosu na četvrto pitanje valja reći da shvaćanje iz pobijane odluke ne odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-4/18-17 od 19. studenoga 2018., dok tužiteljica peto i šesto pitanje nije argumentirala odgovarajućim razlozima važnosti imajući u vidu da je u ovom postupku utvrđeno da tužiteljica nije ispunila svoju ugovornu obvezu, a iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3289/19-3 od 11. travnja 2022., na koju se tužiteljica poziva, proizlazi da je tužitelj svoju ugovornu obvezu ispunio, iako sa zakašnjenjem. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Budući da tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačila povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog koje, između ostalog, prijedlog podnesen, to je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
