REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5124/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 5250887383, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-594/2023-2 od 12. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3294/2021-20 od 10. siječnja 2023., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-594/2023-2 od 12. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3294/2021-20 od 10. siječnja 2023. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koja glase:

„1. Može li sud u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. preplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalnopravnih prigovora koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?

2. Je li sud sukladno čl. 346. st. 3. i 5. ZOO-a obvezan utvrditi i dobitak koji je nastao za tužitelja, ako se tuženik poziva na takav dobitak (negativne razlike) i predlaže da vještak utvrdi predmetni dobitak (negativne razlike)? Mora li sud u tim slučajevima provesti prijeboj koristi (dobitka - negativne razlike) sa štetom (tužbenim zahtjevom)?“.

2. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, ovaj je sud u odnosu na postavljena pitanja izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023., a pobijana je odluka u skladu sa navedenim pravnim shvaćanjem te tuženik u tijeku postupka nije niti postavio materijalni prigovor na koji se poziva u postavljenim pitanjima.

3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u izreci pod točkom I.

4. Nadalje, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Što se tiče primjene materijalnoga prava treba navesti da judikatura Europskog suda za ljudska prava naznačuje kako se razlike u sudskoj praksi između domaćih sudova ili unutar istoga suda ne mogu same po sebi smatrati suprotnima Konvenciji. Zahtjev pravne sigurnosti zaštite legitimnih očekivanja ne uključuje pravo na utvrđenu sudsku praksu jer razvoj sudske prakse nije sam po sebi u suprotnosti s pravilnim djelovanjem pravosudnog sustava budući bi nepostojanje dinamičnog i razvojnog pristupa spriječilo reforme ili poboljšanje. Dakle, razvoj sudske prakse koja se odnosi na zaštitu potrošača nije razlog kojim bi tuženik učinio vjerojatnim da bi mu zbog toga bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Konvencijom. Nadalje, potrebno je navesti da su nižestupanjske odluke obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnim niti očito nerazumnima, a slijedom čega tuženik nije učinio vjerojatnim niti da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno ustavno odnosno konvencijsko pravo na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva.

5. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom II.

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa