REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5136/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-643/2022-2 od 19. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4758/2021-13 od 31. svibnja 2022., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-4758/2021-18 od 17. lipnja 2022., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika, u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-643/2022-2 od 19. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4758/2021-13 od 31. svibnja 2022., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-4758/2021-18 od 17. lipnja 2022. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi koja glase:
„(i.) Dovodi li tužba potrošača podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iii.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(iv.) Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) jasna, razumljiva i lako uočljiva u smislu članka. 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?
(v.) Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022) u slučaju kada nižestupanjski sud utvrdi da je odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) nejasna i nerazumljiva, ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi kako je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?“.
2. Nadalje, tuženik je naveo da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. U odnosu na prvo postavljeno pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije, tuženika se upućuje na objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odijela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Su-IV-33/2022-2 od 31. svibnja 2022.
5. Pobijana presuda u odnosu na drugo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije, je utemeljena na pravnom shvaćanju koji je u skladu sa ustaljenom sudskom praksom ovoga suda izraženoj i u odlukama poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2018. i Rev 308/2022-2 od 19. travnja 2022. s time da se u odnosu na to pravno pitanje ukazuje i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, izraženo u odlukama U-III- 5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022.
6. U odnosu na treće postavljeno pitanje, tuženiku je za odgovoriti da u istom polazi od suprotnih utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Naime, iz prvostupanjske presude (točka 24. obrazloženja) proizlazi da je utvrđeno kako je odredba čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu, prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (tužitelja), a što znači da je navedena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena te u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ništetna. Navedeno je shvaćanje prihvatio i drugostupanjski sud kada je potvrdio prvostupanjsku presudu.
7. Nadalje, i u četvrtom pitanju navedenom u prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj polazi od vlastitih tvrdnji suprotnih rezultatima činjenične i procesne građe u postupku pred nižestupanjskim sudovima.
8. Konačno, peto pitanje je pitanje bitne povrede odredaba parničnog postupka koje samo za sebe nije pitanje koje ima na umu odredbu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
9. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u izreci pod točkom I.
10. Nadalje, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocijeni ovoga suda smatrati arbitrarnim niti očito nerazumnima, slijedom čega tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i/ili pogrešne primjene materijalnog prava, bila povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
11. Stoga je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučeno kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
