REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-924/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Split, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-872/2020-7 od 7. lipnja 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pr-241/2018 od 26. lipnja 2020., na sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tuženice.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1. Dužna je tužena Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju NZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 11.784,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena do 31. 07.2015. godine, a od 1.08.2015. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatog za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3% poena, a koja kamata:

- na iznos od 218,16 kn teče od 15. prosinca 2013.

- na iznos od 339,36 kn teče od 15. lipnja 2014.

- na iznos od 388,44 kn teče od 15. srpnja 2014.

- na iznos od 436,48 kn teče od 15. kolovoza 2014.

- na iznos od 388,44 kn teče od 15. rujna 2014.

- na iznos od 399,28 kn teče od 15. listopada 2014.

- na iznos od 109,12 kn teče od 15. studenog 2014.

- na iznos od 345,07 kn teče od 15. prosinca 2014.

- na iznos od 381,92 kn teče od 15. siječnja 2015.

- na iznos od 399,28 kn teče od 15. veljače 2015.

- na iznos od 313,70 kn teče od 15. ožujka 2015.

- na iznos od 228,16 kn teče od 15. travnja 2015.

- na iznos od 229,28 kn teče od 15. svibnja 2015.

- na iznos od 171,96 kn teče od 15. srpnja 2015.

- na iznos od 328,92 kn teče od 15. kolovoza 2015.

- na iznos od 429,90 kn teče od 15. listopada 2015.

- na iznos od 286,60kn teče od 15. studenog 2015.

- na iznos od 390,26 kn teče od 15. prosinca 2015.

- na iznos od 219,28 kn teče od 15. siječnja 2016.

- na iznos od 360,24 kn teče od 15. veljače 2016.

- na iznos od 60,04 kn teče od 15. ožujka 2016.

- na iznos od 358,15 kn teče od 15. travnja 2016.

- na iznos od 392,21 kn teče od 15. svibnja 2016.

- na iznos od 177,14 kn teče od 15. studenog 2016.

- na iznos od 395,64 kn teče od 15. rujna 2016.

- na iznos od 413,56 kn teče od 15. listopada 2016.

- na iznos od 433,30 kn teče od 15. studenog 2016.

- na iznos od 147,70 kn teče od 15. prosinca 2016.

- na iznos od 384,02 kn teče od 15. siječnja 2017.

- na iznos od 60,26 kn teče od 15. veljače 2017.

- na iznos od 430,95 kn teče od 15. ožujak 2017.

- na iznos od 432,30 kn teče od 15. travnja 2017.

- na iznos od 433,03 kn teče od 15. svibnja 2017.

- na iznos od 434,55 kn teče od 15. lipnja 2017.

- na iznos od 423,92 kn teče od 15. srpnja 2017.

- na iznos od 444,22 kn teče od 15. kolovoz 2017.

a potom sve do isplate, dok se sa više zatraženim iznosom od 2.837,06 kuna odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kao što se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržan u bruto iznosu od 11.784,94 kn, kao neosnovan.

2. Dužna je tužena Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, tužitelju NZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti parnični trošak od 11.218,50kn s kamatom koja teče od dana presuđenja po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatog za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3% poena pa do isplate, dok je sa više zatraženim iznosom od 8.961,50 kn ovo traženje tužitelja valjalo odbiti kao neosnovano.“

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-241/2018 od 26. lipnja 2020. potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I izreke osim za tijek zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose od 15. do 16-og u mjesecu te u dosuđujućem dijelu točke 2. izreke uz ispravak u točki 1. stavak prvi, alineja 1, tako da umjesto "od 15. prosinca 2013.", ima pisati "od 15. siječnja 2014." i alineja 24, tako da umjesto "od 15. studenog 2016." ima pisati "od 15. srpnja 2016.",

II Uvaženjem žalbi stranaka preinačuje se citirana presuda u odbijajućem dijelu točke 1. i 2. izreke i sudi:

Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 376,54 eur/2.837,06 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet posto poena od dospijeća do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu, a koja kamata teče na iznos od:

- 4.36 eur/32,83 kn od 16. siječnja 2014.,

- 11,65 eur/87,78 kn od 16. lipnja 2014.,

- 12,73 eur/95,94 kn od 16. srpnja 2014.,

- 11,10 eur/83,66 kn od 16. kolovoza 2014.,

- 9,90 eur/74,58 kn od 16. rujna 2014.,

- 10,55 eur/79,47 kn od 16. listopada 2014.,

- 1,66 eur/12,48 kn od 16. studenog 2014.,

- 15,22 eur/114,71 kn od 16. prosinca 2014.,

- 11,68 eur/88,03 kn od 16. siječnja 2015.,

- 16,07 eur/121,07 kn od 16. veljače 2015.,

- 8,83 eur/66,55 kn od 16. ožujka 2015.,

- 7,05 eur/53,13 kn od 16. travnja 2015.,

- 5,74 eur/43,22 kn od 16. svibnja 2015.,

- 3,45 eur/25,98 kn od 16. srpnja 2015.,

- 5,94 eur/44,72 kn od 16. kolovoza 2015.,

- 11,50 eur/86,64 kn od 16. listopada 2015.,

- 8,91 eur/67,14 kn od 16. studenog 2015.,

- 13,03 eur/98,18 kn od 16. prosinca 2015.,

- 8,17 eur/61,56 kn od 16. siječnja 2016.,

- 13,97 eur/105,25 kn od 16. veljače 2016.,

- 2,05 eur/15,47 kn od 16. ožujak 2016.,

- 15,18 eur/114,35 kn od 16. travnja 2016.,

- 11,20 eur/84,37 kn od 16. svibnja 2016.,

- 7,70 eur/58,00 kn od 16. srpnja 2016.,

- 18,77 eur/141,42 kn od 16. kolovoza 2016.,

- 10,60 eur/79,90 kn od 16. rujna 2016.,

- 18,26 eur/137,60 kn od 16. listopada 2016.,

- 2,09 eur/15,74 kn od 16. studenog 2016.,

- 12,66 eur/95,35 kn od 16. prosinca 2016.,

- 2,10 eur/15,80 kn od 16. siječnja 2017.,

- 11,13 eur/83,84 kn od 16. veljače 2016.,

- 12,19 eur/91,87 kn od 16. ožujka 2016.,

- 16,18 eur/121,90 kn od 16. travnja 2017.,

- 14,44 eur/108,82 kn od 16. svibnja 2017.,

- 21,67 eur/163,24 kn od 16. lipnja 2017.,

- 8,83 eur/66,55 kn od 16. srpnja 2017., pa do isplate

te mu na ime troškova postupka naknaditi daljnji iznos od 349,26 eur/2.631,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 2020. do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija, a presuda ukida u dijelu točke 1. izreke u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od 15. do 16.- og u mjesecu za prethodni mjesec.

III Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 82,95 eur/625,00 kn, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.“

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-231/2024-2 od 6. ožujka 2024., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-872/2020-7 od 7. lipnja 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Treba li policijskom službeniku koji rad obavlja u turnusu visinu satnice rada za vrijeme koje isti provede dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunati po osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice ili po osnovi osnovne visine satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane presude drugostupanjskog suda tuženica je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži troškove sastava revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju tuženice. Traži troškove sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za rad duži od punog radnog vremena, u razdoblje od prosinca 2013. do srpnja 2017., u ukupnom iznosu od 14.622,00 kn. Pritom nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u ispostavi granične policije Imotski, da je radio na kontroli državne granice i to na međunarodnim cestovnim graničnim prijelazima (MCGP) i na graničnim prijelazima za pogranični promet (GPZPP), te da je rad tužitelja, kao i ostalih graničnih policajaca, bio organiziran u turnusima (12-24-12-48). U revizijskoj fazi postupka sporno je pripada li tužitelju naknada po osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice ili naknada po osnovi osnovne visine satnice uvećane za dodatak na rad u turnusu.

9. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16, dalje: KU) propisano da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada u određenom postotku i to za rad noću, prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i na Uskrs, rad u drugoj smjeni, dvokratni rad s prekidom te rad u turnusu, s time da se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Dakle, iz navedenog proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata prava na dodatke na plaću koji se ne isključuju, osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pa tako tužitelj ima pravo kod utvrđivanja visine plaće za redovno radno vrijeme, kao i za odrađeni sat nakon formalnog radnog vremena, u visini koja uključuje dodatke, odnosno izračun na bazi prosječne bruto satnice u koju su uračunati svi dodaci na plaću iskazani u obračunskim listama.

10.1. Revizijski je sud u svojim odlukama broj Rev-184/19-2 od 30. siječnja 2019., Rev-39/22-2 od 27. lipnja 2023. i Rev 847/2021-2 od 13. veljače 2024. odgovorio na postavljeno pitanje. Naime, iz tih odluka jasno proizlazi da se naknada za više odrađene sate utvrđuje uvećavanjem osnovne plaće za sve dodatke, s time da se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, a koji zajedno čine iznos bruto plaće.

10.2. Dakle, na revizijske navode tuženice valja reći da pravilnim tumačenjem odredbe čl. 44. KU jasno proizlazi da rad u turnusu ne isključuje druge načine uvećanja plaća pripadajućim dodacima, osim u slučaju dodatka za rad u drugoj smjeni.

11. Stoga odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:

Policijskom službeniku koji rad obavlja u turnusu visina satnice rada za vrijeme koje isti provede dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunava se na osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice (uvećanjem satnice za sve pripadajuće dodatke), a ne na osnovi visine osnovne satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu.

12. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove presude.

13. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (stavak II. izreke ove presude).

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa