REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1048/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Rebro, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, kojeg zastupa punomoćnica Matea Ćavar Miličević, dipl. iur., zaposlenica tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika, Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Ljliljanka Ramljak Lončarić, zaposlenica umješača, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1557/2021-2 od 7. ožujka 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3371/2015-52 od 14. srpnja 2021., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1557/2021-2 od 7. ožujka 2022. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom 25.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2015. pa do isplate, te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove od 1.970,00 kn, a umješaču na strani tuženika 670,00 kn.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd-1863/2022-2 od 5. svibnja 2022. podnosi tužiteljica pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„Ovisi li ostvarenje pretpostavki za prelazak tražbine naknade neimovinske štete na nasljednika samo o tome da je (izvorni) oštećenik po punomoćniku u osobi odvjetnika podnio odštetni zahtjev odgovornoj osobi ili i o tome da li tom odštetnom zahtjevu (izvornog) oštećenika podnesenom odgovornoj osobi prileži i posebna pisana punomoć izdana punomoćniku u osobi odvjetnika sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku te da li podnošenje takvog zahtjeva po punomoćniku u osobi odvjetnika uopće zahtijeva punomoć u posebnom pisanom obliku ili za navedeno vrijedi načelo neformalnosti oblika?“.
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.
4. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode tuženika i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje koju je njen prednik pok. ZL pretrpio ozlijedivši se 2. siječnja 2015. u Kliničkom bolničkom centru Zagreb – Rebro. 7. Povodom revizije spornim proizlazi pravno shvaćanje suda drugog stupnja prema kojem nisu ostvarene zakonske pretpostavke za prelazak tražbine naknade neimovinske štete na nasljednika u smislu čl. 1105. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, - dalje: ZOO).
8. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. Sud prvog stupnja otklanja tuženikov prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljice navodeći da je provedenim dokazima utvrđeno da pok. otac tužiteljice vrlo vjerojatno/gotovo sigurno nije potpisao punomoć odvjetniku Alanu Hraniloviću za podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku. Međutim prihvaćajući iskaz tužiteljice, svjedoka DL (supruga tužiteljice) i odvjetnika Alana Hranilovića utvrđuje da je pok. otac tužiteljice izrazio želju da odvjetnik Alan Hranilović u njegovo ime podnese odštetni zahtjev te je uz pomoć tužiteljice potpisao punomoć. Temeljem ovih činjeničnih utvrđenja primjenom čl. 763. st. 1. ZOO sud prvog stupnja ocjenjuje da je u konkretnom slučaju pok. prednik tužiteljice tražio a odvjetnik prihvatio nalog da u njegovo ime i za njegov račun pokrene postupak radi naknade štete na koji način je i podnesen pisani zahtjev odgovornoj osobi – štetniku (tuženiku). Pritom se polazi od ocjene da okolnost što punomoć nije potpisana od strane izdavatelja naloga nije od utjecaja jer pisana punomoć ima učinak samo legitimacije opunomoćenika prema trećima da nastupa u ime i za račun svoje stranke.
10. Sud drugog stupnja polazeći od utvrđenja da za života pokojni prednik tužiteljice ZL nije potpisao punomoć odvjetniku Alanu Hraniloviću zaključuje da pok. prednik tužiteljice nije podnio pisani zahtjev za naknadom štete sukladno čl. 1105. tuženiku, te ocjenjuje da njegova tražbina naknade štete zbog povrede prava osobnosti trenutkom njegove smrti nije mogla prijeći na njegove nasljednike (tužiteljicu).
11. U okolnostima konkretnog slučaja nije sporno da je odvjetnik Alan Hranilović tuženiku uputio pisani zahtjev za naknadom štete koji je tuženik zaprimio 26. ožujka 2015., da je prednik tužiteljice je umro **.**.2015., a da je tužiteljica tužbu u ovom sporu podnijela 16. rujna 2015.
12. Prema čl. 1105. ZOO tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu.
13. Nadalje, prema čl. 763. ZOO ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Odredbama ZOO koje se odnose na ugovor o nalogu nije propisana posebna forma za sklapanje tog ugovora.
14. Nastavno prema čl. 764. st. 1. ZOO tko se bavi obavljanjem tuđih poslova kao zanimanjem ili se javno nudi za obavljanje tih poslova, dužan je, ako ne želi prihvatiti ponuđeni nalog koji se odnosi na te poslove, o tome bez odgađanja obavijestiti drugu stranu, inače odgovara za štetu koju bi ova pretrpjela zbog toga.
15. Imajući u vidu sadržaj postavljenog pravnog pitanja, kao i razloge na kojima se temelji pobijana odluka suda drugog stupnja prvenstveno valja odgovoriti:
Ugovor o nalogu kojim nalogodavac ovlašćuje nalogoprimca da u njegovo ime i za njegov račun poduzima određene poslove nije ugovor za čiju valjanost je prema odredbama ZOO propisana posebna forma. Stoga može biti sklopljen usmeno i obvezuje ugovorne stranke.
U okolnostima kada je ugovor o nalogu sklopljen u pogledu poslova zastupanja koji su poslovna djelatnost nalogoprimca on je dužan izvršiti usmeno izdani nalog iako nalogodavac nije potpisao punomoć za zastupanje i to u skladu sa (usmenom) uputom nalogodavca.
Punomoć je isprava o sklopljenom ugovoru o nalogu kojom nalogoprimac dokazuje ovlaštenje za zastupanje nalogodavca.
16. Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda (Rev-1099/2023-2 od 18. lipnja 2024.) prema kojem okolnost što prilikom izdavanja naloga nije bila potpisana punomoć nije od utjecaja na izvršenje naloga, kao i da sam razgovor o pravu na naknadu štete u kojem je nalogoprimac izjavio da će voditi brigu o ostvarivanju naknade štete predstavlja izražavanje volje nalogoprimca za izvršenje naloga.
17. Sud drugog stupnja okolnost što pok. prednik tužiteljice odvjetniku Alanu Hraniloviću nije potpisao punomoć tumači na način da iz tog razloga nisu ostvarene pretpostavke da njegovu tražbinu naknade štete naslijedi tužiteljica (toč. 18. obrazloženja drugostupanjske odluke), a pritom zanemaruje ostala činjenična utvrđenja prema kojima proizlazi da je pok. prednik tužiteljice izjavio da želi da odvjetnik Alan Hranilović u njegovo ime podnese odštetni zahtjev.
18. Ovo pravno shvaćanje suda drugog stupnja u suprotnosti je sa pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženom u odgovoru na postavljeno pravno pitanje.
19. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u pogledu ostvarivanja pretpostavki za prelazak tražbine naknade neimovinske štete na nasljednika u smislu čl. 1085. ZOO sud drugog stupnja nije odgovorio na ostale žalbene navode tuženika (u odnosu na visinu dosuđene naknade) pobijana presuda je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP ukinuta i predmet je vraćen istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
20. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
