REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-367/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-166/2022-2 od 14. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-15627/10-86 od 2. prosinca 2021., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-166/2022-2 od 14. lipnja 2022. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 40.925.205,75 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 3. studenog 2010. do isplate, te zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 1.460.625,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2021. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno su odbijeni zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3993/2022-2 od 20. prosinca 2022. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja: „Je li ostvarena povreda postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost i povredu ustavnih i konvencijskih prava stranke na pristup sudu i pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu drugostupanjsku odluku (čl. 375. st. 1. ZPP), u okolnostima u kojima prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, a drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbi tuženika u pogledu odlučnih žalbenih razloga tuženika protiv prvostupanjske presude, ne odgovaraju na tvrdnje i shvaćanja tuženika (ne daju razloge o odlučnim navodima), iznijetih tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju, tužitelj je predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno je odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja odvjetnika radi isplate neplaćenih troškova zastupanja tuženika u postupcima ovrhe u visini 40.925.205,75 kuna s pripadajućim zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, i to za isplatu nagrade za obavljene radnje zastupanja tuženika u vidu podnošenja opomena prije pokretanja ovršnih postupaka, podnošenja prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi kod javnih bilježnika, izvide odnosno pribave klauzula pravomoćnosti i ovršnosti te pribave podataka HZMO o zaposlenju ovršenika.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da su stranke 12. studenoga 1999. sklopile pisani ugovor o zastupanju (dalje: Ugovor iz 1999.) kojim nije određen način plaćanja radnji zastupanja, zbog čega su stranke usmeno tijekom 2002., a onda i tijekom 2004. godine dogovorile način plaćanja,

- da je 23. srpnja 2009. između stranaka sklopljen novi ugovor o zastupanju (dalje: Ugovor iz 2009.) u kojem je definiran način plaćanja,

- da su na temelju tih ugovora, tužitelju od strane tuženika izdavane punomoći za zastupanje u svakom pojedinom predmetu,

- da je tužitelj tuženiku ispostavio račune za obavljenu uslugu zastupanja br. 21/10, br. 23/10, br. 49/10. i br. 50/10, te da navedeni računi tužitelju nisu plaćeni,

- da je tužitelj 19. kolovoza 2010. izjavio tuženiku da raskida ugovor o zastupanju i otkazuje punomoć u svim predmetima koje je primio u rad,

- da je tužitelj obavljajući radnje zastupanja tuženika podnio 43459 prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u 37194 predmeta je obavio izvide ili pribavio potvrde o pravomoćnosti rješenja o ovrsi, u 35028 predmeta je pribavio potvrde od HZMO o zaposlenju ovršenika, u 8956 predmeta poslao je prvu opomenu ovršenicima dok je u 2677 predmeta poslao drugu opomenu ovršenicima.

10. Nižestupanjski sudovi su zaključili da spomenuti ugovori sadržajno predstavljaju ugovore o poslovnoj suradnji stranaka kojima su one ugovorile da će tuženik dostavljati tužitelju predmete, a tužitelj će tuženiku na dogovoreni način ispostavljati račune za obavljene radnje u tim predmetima, te da su izdavanjem punomoći tužitelju od strane tuženika u svakom konkretnom predmetu na temelju navedenih okvirnih Ugovora o zastupanju iz 1999. i 2009. zaključeni posebni ugovori o zastupanju, koji po svojoj pravnoj naravi predstavljaju ugovore o nalogu.

11. Sudovi su pošli od odredbi čl. 780. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), prema kojoj nalogoprimac može otkazati nalog kad hoće, samo ne u nevrijeme, te odredbe čl. 776. st. 1. ZOO, prema kojoj je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, a ako je nalogoprimac bez svoje krivnje samo djelomično obavio nalog, ima pravo na razmjerni dio nagrade. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio, koje pravno shvaćanje je prihvatio i drugostupanjski sud, da tužitelju kao nalogoprimcu pripada pravo na isplatu naknade za onaj dio poslova koji je u tom svojstvu obavio za nalogodavca, te da je zato osnovan zahtjev tužitelja za isplatu na temelju pojedinačnih ugovora o nalogu u odnosu na radnje poduzete do otkaza punomoći 19. kolovoza 2010. obzirom da iz priložene dokumentacije proizlazi da su radnje za koje tužitelj tvrdi da ih je poduzeo uistinu poduzete. Obzirom na navedeno, nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužitelju pripada pravo na nagradu u visini propisanoj Tbr. 11., Tbr. 32. i Tbr. 33. st. 1. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09 - dalje: Tarifa), jer da isto proizlazi iz odredbi Ugovora o zastupanju iz 1999. te odredbi Ugovora o zastupanju iz 2009.

12. U reviziji tuženik osnovano ističe da drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbi tuženika nije iznio dostatno i valjano obrazloženje niti je ocijenio odlučne navode tuženika. Naime, drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode tuženika koji se odnose na sadržaj i svrhu naloga danog tužitelju (čl. 1. Ugovora o zastupanju iz 1999., u vezi s odredbama čl. 3. do čl. 13. i čl. 24. Ugovora o zastupanju iz 2009. kojima je to precizirano) te na žalbene navode kojima osporava pravo tužitelja na isplatu nagrade jer to pravo tuženik smatra ovisnim o ostvarenju naplate od tuženikovih dužnika što proizlazi iz odredbi čl. 17., čl. 19. te čl. 20. Ugovora iz 2009. Isto tako, u drugostupanjskoj presudi nisu dostatno obrazloženi niti je u potpunosti odgovoreno na tuženikove navode o ugovorenom ograničenju iznosa mjesečnih računa, što tuženik smatra odlučnim za obračun visine nagrade koju tužitelj potražuje u ovom postupku, kao ni navode tuženika o primjeni odredbe čl. 19. 3. Ugovora o zastupanju iz 2009. odnosno odredbi Tbr. 11., 12. i 13. Tarife pri obračunu nagrade za podnošenje opomena prije pokretanja ovršnih postupaka, pribave klauzula pravomoćnosti i ovršnosti te pribave podataka HZMO o zaposlenju ovršenika.

13. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju, obzirom na predmet spora, izloženi žalbeni navodi tuženika kojima osporava zaključke i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda od odlučnog su značaja za ishod spornog odnosa među strankama.

14. Dakle, u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP (jer je navedeni propust drugostupanjskog suda bio od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude).

15. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. al. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

16. O troškovima povodom revizije odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP).

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić