REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4951/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB 22694857747 iz Zagreba, Vukovarska 282, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Mijić Scheidl, odvjetnica u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-656/2023-2 od 26. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-89/2023-6 od 6. srpnja 2023., na sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-656/2023-2 od 26. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-89/2023-6 od 6. srpnja 2023.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. Kad se izgubljena zarada u parničnom postupku utvrđuje korištenjem komparanta, a riječ je o komparantu koji radi na istom radnom mjestu na kojem je nekad (prije stradanja) radio oštećeni tužitelj, pa se stoga radi o sadržajno identičnim poslovima i radnim zadacima njih dvojice, radi li se u tom slučaju o adekvatnom komparantu odnosno je li s time u vezi u ovoj pravnoj stvari drugostupanjski sud pogrešno sudio kada prilikom utvrđivanja izgubljene zarade oštećenog tužitelja nije stavio u usporedbu s njegovim primanjima sva primanja (plaća i dodaci na istu) tog komparanta u istom razdoblju?

2. Ako sud u parničnom postupku utvrđuje izgubljenu zaradu korištenjem komparanta, a riječ je o komparantu koji radi na istom radnom mjestu na kojem je nekad (prije stradanja) radio oštećeni tužitelj, pa se stoga radi o sadržajno identičnim poslovima i radnim zadacima njih dvojice i time adekvatnom komparantu, treba li sud tada prilikom utvrđenja izgubljene zarade oštećenog tužitelja uzeti u obzir sva primanja tog komparanta i staviti ih u komparaciju sa primanjima oštećenog tužitelja u istom razdoblju?

3. Ako sud u parničnom postupku utvrđuje izgubljenu zaradu oštećenog tužitelja u određenom razdoblju korištenjem određenog komparanta koji je zaposlen na istom radnom mjestu na kojem je nekad (prije stradanja zbog kojeg trpi izgubljenu zaradu) bio zaposlen oštećeni tužitelj, iz čega se može zaključiti da sud tog komparanta smatra adekvatnim za utvrđenje izgubljene zarade oštećenog tužitelja, je li sud u tom slučaju dužan uzeti u obzir sva primanja tog komparanta i uspoređivati ih sa primanjima oštećenog tužitelja u istom razdoblju?

4. Radi li se o pravilnoj odluci suda u pobijanoj presudi kada je isti odbio oštećenom tužitelju dosuditi zakonske zatezne kamate na utuženu izgubljenu zaradu počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa izgubljene zarade 15-og dana u tekućem mjesecu a za prethodni mjesec pa do isplate, kako je to utužio oštećeni tužitelj, dosudivši mu iste na svaki pojedini mjesečni iznos tek od utuženja do isplate pozivom na odredbu čl. 12. Zakona obveznim osiguranjima u prometu?

5. U slučaju gdje je oštećeni tužitelj već vodio parnicu za naknadu svekolike neimovinske i imovinske štete proizašle iz prometne nezgode, uključujući i izgubljenu zaradu, pa je u tom prethodnom postupku tuženi osiguravatelj (po polici automobilske odgovornosti) osporavao i osnov i visinu izgubljene zarade i izgubio spor, a onda je oštećeni tužitelj u kasnijoj parnici sukcesivno utužio novo razdoblje izgubljene zarade (nakon onog utuženog u prethodnoj parnici) bez da se je prethodno obratio tuženom osiguravatelju u smislu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), ima li oštećeni tužitelj u tom slučaju pravo na traženje zakonske zatezne kamate po osnovi izgubljene zarade za razdoblje prije tog utuženja nastavne izgubljene zarade budući se radi o traženju izgubljene zarade koja je dospjela prije tog utuženja, odnosno je drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenio odredbu čl. 12. ZOOP kada je oštećenom tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose izgubljene zarade počevši tek od utuženja do isplate, a ne i za razdoblje prije nego je oštećeni tužitelj podnio tužbu s kojom je prvi put pozvao tuženika na plaćanje naknade štete s osnova (nastavne) izgubljene zarade?

6. Ima li oštećeni tužitelj, pri donošenju odluke o parničnom trošku, u situaciji kada tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, zbog čega su provedena vještačenja, koje troškove je predujmio oštećeni tužitelj, pravo na priznanje (dosudu) tih troškova vještačenja (i pristupa sudskog vještaka) u cijelosti, bez obzira što je tužbenim zahtjevom uspio samo djelomično?

Kao razloge važnosti tužitelj navodi odluke ovoga suda.

Prijedlog je podnesen i zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

2. U odgovoru na prijedlog tuženik se istom protivi i predlaže ga odbiti uz naknadu troška.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 389.a i 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu tužitelja ocijenio slijedeće. Prva tri pitanja odnose se na utvrđivanje visine izgubljene zarade korištenjem komparanta. Osim što su takva pitanja činjeničnopravne naravi, tužitelju valja i ukazati da iz obrazloženja odluka sudova nižeg stupnja proizlazi da komparanta nije bilo moguće pronaći. Stoga takvim pitanjima tužitelj polazi od svoga viđenja činjeničnog stanja i okolnosti koje sud nije uzeo u obzir. U odnosu na četvrto i peto pitanje odluka suda je u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženim u odluci broj Rev-373/2021-2 od 27. travnja 2021. i dr. Konačno, u odnosu na šesto pitanje tužitelju valja ukazati da je sud prvoga stupnja uzeo u obzir trošak financijskog vještačenja polazeći od toga da su neophodni i opravdani bez obzira na uspjeh u sporu ali je upravo s obzirom na to i dosudio da svaka stranka snosi svoje troškove jer bi u protivnom tužitelj bio u obvezi snašanja troškova. Dakle, pogrešno tužitelj smatra da mu ti troškovi nisu uzeti u obzir samo zato jer tuženiku nije naloženo snošenje istih, ali je, valja ponoviti, taj trošak upravo uzet u obzir pri donošenju odluke. Stoga pitanja nemaju značenje pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i svih u njegovoj primjeni, pa niti sudska praksa nije od utjecaja te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

4. U odnosu pak na povredu ustavnih i konvencijskih prava valja naznačiti da tužitelj nije naveo koja su mu prava povrijeđena pa zbog toga i iznesenog u točki 3. obrazloženja ove odluke svojim navodima nije učinio vjerojatnim postojanje razloga iz čl. 385. a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

5. Kako odgovor na prijedlog nije bio potreban za donošenje odluke, tako je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova (čl. 155. ZPP-a).

Zagreb, 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa