REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–414/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GP zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 4. prosinca 2023., broj 9 K-206/2022-22 u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 4. prosinca 2023., broj 9 K-206/2022-22, optuženi GP je, temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14, 70/17, 126/19. i 80/22 – dalje: ZKP/08) oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2.točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 467. točka 1. u vezi s člankom 468. stavkom 1. točkom 11. ZKP/08) te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. u svezi članka 470. ZKP/08), s prijedlogom „da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da navedenu presudu preinači i optuženika proglasi krivim za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11.“
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14, 70/17, 126/19., 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP-a), dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iako u žalbi državni odvjetnik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, razlozima koje je naveo ustvari osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio iskaze ispitanih svjedoka i obranu optuženika, a posebno iskaze žrtve KP te svjedoka RP i JP, smatrajući da je njihovim iskazima trebalo pokloniti povjerenje, odnosno ocijeniti ih kao vjerodostojna dokazna sredstva za utvrđenje odlučnih činjenica.
7. Nadalje, iako u žalbi navodi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik u obrazloženju žalbe osporava samo pravilnost, ali ne obrazlaže u čemu bi se sastojala nepotpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Nasuprot ovim tvrdnjama državnog odvjetnika, sud prvog stupnja, temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza, pravilno i potpuno je utvrdio činjenično stanje, na osnovi kojeg je izveo valjane zaključke, koje u potpunosti prihvaća sud drugog stupnja.
8. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik nalazi da je sud prvog stupnja, zbog jednostranog prihvaćanja iskaza optuženika i članova njegove obitelji, svjedokinje ŽP i svjedoka ĐP, neosnovano obezvrijedio iskaze žrtve KP te svjedoka RP i JP da je optuženik poduzeo inkriminiranu radnju i time ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje pod onim okolnostima koje je žrtva naznačio u svom iskazu. Pritom se posebno naglašava da je kod ocjene vjerodostojnosti obrane optuženika i iskaza svjedokinje ŽP i svjedoka ĐP, sud prvog stupnja propustio imati u vidu da su zbog rodbinskih razloga imali motiva neistinito svjedočiti u namjeri da pomognu optuženiku, a da je negativno ocjenjujući vjerodostojnost iskaza žrtve KP te svjedoka RP i JP, za koje je naveo kako su međusobno proturječni, nedosljedni i nelogični, zanemario okolnost da nitko od njih nije imao motiva neistinito teretiti optuženika kao i da je u vrijeme njihovog iskazivanja od inkriminiranog događaja proteklo dvije godine zbog čega su odstupanja u njihovim iskazima, koja se inače nisu odnosila na bitne činjenice, očekivana i logična i zapravo ukazuju kako njihovi iskazi nisu unaprijed usklađeni i naučeni. Uz to ističe da u prilog pozitivnog vrednovanja iskaza žrtve KP te svjedokinje RP i svjedoka JP, ide i činjenica da su odnosi te obitelji s obitelji optuženika ozbiljno narušeni što ukazuje i da je optuženik na inkriminirani način zaprijetio žrtvi KP.
9. U stvari, u žalbi se ne iznosi ništa novo što sud prvog stupnja nije ocjenjivao, već se samo na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala pobija ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Suprotno izloženim tvrdnjama žalitelja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja dao je potpune i pravilne razloge u kojima je naznačio zašto vjeruje optuženiku i iskazima svjedokinje ŽP i svjedoka ĐP, a argumentaciju kako ju je pri vrednovanju njihovih iskaza, ali i iskaza ostalih izvedenih personalnih dokaza, iznio prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja.
11. Sud prvog stupnja je posve ispravno ukazao pod točkama 13. do 15. obrazloženja pobijane presude na nelogičnosti i proturječnosti u iskazima žrtve KP te svjedokinje ŽP i svjedoka JP, te dosljednosti u iskazivanjima optuženika GP te svjedokinje ŽP i svjedoka ĐP pod točkama 16. do 18. obrazloženja pobijane presude s ispravnim utvrđenjima i zaključcima suda izloženim pod točkama 19. do 21. obrazloženja pobijane presude. Navedenim se logičnim i iscrpnim argumentima suda prvog stupnja doista nema što za dodati, te se državni odvjetnik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na valjano obrazloženje prvostupanjske presude.
12. Kod takvog stanja stvari, ocjena je i ovog suda da analizom izvedenih dokaza doista proizlazi zaključak kako nema dokaza koji bi na izvjestan i pouzdan način upućivali da bi optuženik GP počinio inkriminirano kazneno djelo. Pri tome, okolnosti koje u žalbi ističe državni odvjetnik kako su zbog bliske obiteljske povezanosti svjedokinja ŽP i svjedok ĐP, imali razloga svojim iskazima pogodovati optuženiku radi eskulpiranja, a da u prilog vjerodostojnosti iskaza žrtve KP te svjedoka RP KP i JP govori činjenica da su odnosi obitelji ĐP i JP ozbiljno narušeni, ne mogu sami za sebe pružiti potpunu izvjesnost o optuženiku GP kao počinitelju kaznenog djela, jer te iste okolnosti s istim stupnjem izvjesnosti mogu ukazivati da su i iskazi svjedokinje RP i svjedoka JP usmjereni pogodovanju oštećeniku, a narušeni odnosi između ovih obitelji mogu ukazivati i da je žrtva KP, kao i članovi njegove obitelji, upravo tu situaciju u kontekstu nesporno ostvarenog telefonskog kontakta kritične prilike iskoristio kako bi kriminalizirao optuženika.
13. Osim toga, državni odvjetnik u gotovo svim argumentima kojima tumači rezultate dokaznog postupka ispušta iz vida da je sud dužan, u slučaju da ocjena izvedenih dokaza pruža jednakovrijedne različite zaključke, iste ocjenjivati uz primjenu članka 3. stavka 2. ZKP-a.
14. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP-a, na temelju članka 482. ZKP-a je presuđeno kao u izreci.
U Puli – Pola 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Dragana Kos Milevoj
