REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1300/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. PJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. ĆJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. MJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. TJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 6. AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Darko Marić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta „[obrt]“, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Tödtling & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2980/2021-2 od 18. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-41/2019-23 od 16. travnja 2021., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:
„I.1. Nalaže se tuženiku IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasniku obrta "[obrt]" da tužitelju SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 104.081,25 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 99.000,00 kuna od 30. 10. 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 5.081,25 kuna od 16. 4. 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
I.2. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 258.918,75 kuna te dio zahtjeva za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 99.000,00 kuna za dan 29. 10. 2015. te na dosuđeni iznos od 5.081,25 kuna za razdoblje od 29. 10. 2015. do 15. 4. 2021.
II.1. Nalaže se tuženiku IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasniku obrta "[obrt]" da tužiteljici PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 99.900,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 99.000,00 kuna od 30. 10. 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 900,00 kuna od 16. 4. 2021.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II.2. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 233.100,00 kuna te dio zahtjeva za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 99.000,00 kuna za dan 29. 10. 2015. te na dosuđeni iznos od 900,00 kuna za razdoblje od 29. 10. 2015. do 15. 2. 2021.
III.1. Nalaže se tuženiku IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasniku obrta "[obrt]", da tužitelju ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 32.250,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 31.500,00 kuna od 30. 10. 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 750,00 kuna od 16. 4. 2021.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III.2. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 75.750,00 kuna te dio zahtjeva za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 31.500,00 kuna za dan 29. 10. 2015. te na iznos od 750,00 kuna za razdoblje od 29. 10. 2015. do do 15. 2. 2021.
IV.1. Nalaže se tuženiku IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasniku obrta "[obrt]", da tužiteljici MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 99.900,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 99.000,00 kuna od 30. 10. 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 900,00 kuna od 16. 4. 2021.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV.2. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 233.100,00 kuna te dio zahtjeva za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 99.000,00 kuna za dan 29. 10. 2015. te na dosuđeni iznos od 900,00 kuna za razdoblje od 29. 10. 2015. do 15. 2. 2021.
V.1. Nalaže se tuženiku IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasniku obrta "[obrt]", da tužitelju mldb. TJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 99.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 30. 10. 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
V.2. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 234.000,00 kuna te dio zahtjeva za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 99.000,00 kuna za dan 29. 10. 2015.
VI.1. Nalaže se tuženiku IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasniku obrta "[obrt]", da tužitelju mldb. AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 99.150,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 99.000,00 kuna od 30. 10. 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 150,00 kuna od 16. 4. 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
VI.2. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 233.850,00 kuna te dio zahtjeva dio zahtjeva za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 99.000,00 kuna za dan 29. 10. 2015. te na dosuđeni iznos od 150,00 kuna za razdoblje od 29. 10. 2015. do 15. 2. 2021.
VII. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 118.008,84 kune sa zateznom kamatom tekućom od 16. 4. 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.
2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:
„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 16. travnja 2021. posl. br. Pn-41/2019-23 u toč. I.1. izreke, toč. II.1. izreke, dijelu toč. III.1. izreke kojom je naložena isplata 750,00 kn sa zateznom kamatom, toč. IV.1. izreke, toč. V.1. izreke i toč. VI.1. izreke.
II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda Karlovcu od 16. travnja 2021. posl. br. Pn-41/2019-23 u dijelu toč. III.1. izreke i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasniku obrta "[obrt]", da tužitelju ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati 31.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30.10.2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.“
III. Preinačava se pobijana presuda u dijelu:
- toč. I.2. izreke kojom je odbijen zahtjev I-tužitelja SJ za naknadu neimovinske štete od 33.000,00 kn sa zateznom kamatom od 30.10.2015. i materijalne štete od 1.693,75 kn sa zateznom kamatom od 16.04.2021., sve do isplate;
- toč. II.2. izreke kojom je odbijen zahtjev II-tužiteljice PJ za naknadu neimovinske štete od 33.000,00 kn sa zateznom kamatom od 30.10.2015. i materijalne štete od 300,00 kn sa zateznom kamatom od 16.04.2021., sve do isplate;
- toč. III.2. izreke kojom je odbijen zahtjev III-tužitelja ĆJ za naknadu imovinske štete od 250,00 kn sa zateznom kamatom od 16.04.2021. do isplate;
- toč. IV.2. kojom je odbijen zahtjev IV-tužiteljice MJ za naknadu neimovinske štete od 33.000,00 kn sa zateznom kamatom od 30.10.2015. i materijalne štete od 300,00 kn, sve sa zateznom kamatom od 16.04.2021. do isplate;
- toč. V.2. kojom je odbijen zahtjev V-tužitelja mlt. TJ za naknadu neimovinske štete od 33.000,00 kn sa zateznom kamatom od 30.10.2015. sve do isplate,
- toč. VI.2. kojom je odbijen zahtjev VI-tužitelja mlt. NJ za naknadu neimovinske štete od 33.000,00 kn sa zateznom kamatom od 30.10.2015. i materijalne štete od 150,00 kn sa zateznom kamatom sve do isplate
i sudi:
Nalaže se tuženiku da isplati daljnju neimovinsku štetu I-tužitelju SJ, II-tužiteljici PJ, IV-tužiteljici MJ, V-tužitelju mlt. TJ i VI-tužitelju mlt. NJ od 33.000,00 kn svakom sa zateznom kamatom koja teče od 30. listopada 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da isplati daljnju materijalnu štetu i to I-tužitelju SJ 1.693,75 kn, II-tužiteljici PJ 300,00 kn, III-tužitelju ĆJ 250,00 kn, IV-tužiteljici MJ 300,00 kn i VI-tužitelju NJ 50,00 kn, sve sa zateznom kamatom koja teče od 16. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 16. travnja 2021. posl. br. Pn-41/2019-23 kojom je u dijelu:
- toč. I.2. odbijen zahtjev I-tužitelja SJ za naknadu 224.225,00 kn sa zateznom kamatom,
- toč. II.2. kojom zahtjev II-tužiteljice PJ za naknadu 199.800,00 kn sa zateznom kamatom, - toč. III.2. kojim zahtjev III-tužitelja ĆJ za isplatu 75.500,00 kn sa zateznom kamatom,
- toč. IV. 2. odbijen zahtjev IV-tužiteljice MJ za isplatu 199.800,00 kn sa zateznom kamatom,
- toč. V.2. odbijen zahtjev V-tužitelja mlt. TJ za isplatu 201.000,00 kn sa zateznom kamatom,
- toč. VI.2. odbijen zahtjev VI-tužitelja mlt. NJ za isplatu 200.800,00 kn sa zateznom kamatom.
V. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje toč. VII. izreke presude.
VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa prihvaćenog toč. VII. izreke.
VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
VIII. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak žalbe od 2.094,97 kn u roku od 15 dana.
IX. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.“.
3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja glase:
„Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva – od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“;
„Mora li se sud prilikom odlučivanja o postojanju izvanbračne zajednice obavezno voditi primjenom članka 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03., 17/04., 136/04., 107/07. i 61/11.) odnosno članka 11. novog Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ 103/15. i 98/19.) ili o postojanju iste može zaključiti iz drugih činjenica poput primjerice ljubavi i/ili emocionalne povezanosti?“;
„Je li zakonito da sud u smislu odredbe članka 1101. Zakona o obveznim odnosima procjenjuje i donosi sud o trajnijoj zajednici života, kad prethodno nije utvrdio postojanje izvanbračne zajednice sukladno odredbi/pretpostavkama iz Obiteljskog zakona?“;
„Predstavlja li pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim se priznaje status izvanbračnog druga nepobitan dokaz o postojanju izvanbračne zajednice i u svim drugim postupcima u kojima je to pitanje sporno?“;
„Je li pravilno postupio sud kad je kvalitativni uspjeh tužitelja u sporu ocijenio u omjeru od 100%, a prethodno je u predmetu utvrdio da je oštećenik pridonio vlastitoj šteti, i to u omjeru od 50%?“;
„Ostvaruje li stranka čija žalba po utvrđenju suda nije osnovana, već je presuda u korist stranke ispravljena od strane suda po službenoj dužnosti, pravo na naknadu troškova žalbe?“;
„Je li sud ovlašten primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), iako se radi o postupku pokrenutom prije stupanja na snagu navedenog zakona odnosno navedenih izmjena zakona? Je li navedeno u skladu s Prijelaznim i završnim odredbama navedenog zakona?“
„Može li sud primjenjujući članak 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 58/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) iz razloga svrsishodnosti dopustiti preinaku tužbe, iako je napravljena nakon zaključenja prethodnog postupka?“;
„Je li nastupila zastara tražbine tužitelja za naknadu štete za preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva u situaciji kada je tužitelj tužbu podnio dana 04.02.2016. godine, radi se o potraživanju štete po događaju od dana 22.07.2014. godine, a tužitelj je podneskom od 21.12.2020. godine povisio tužbeni zahtjev?“.
4. Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.
5. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1311/2024-2 od 27. ožujka 2024. tuženiku je dopuštena revizija protiv cijele drugostupanjske presude, ali samo u odnosu na jedno pravno pitanje, ono koje glasi: „Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva - od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“, dakle, u odnosu na prvo u točki 3. obrazloženja ove odluke citirano pitanje. U obrazloženju rješenja kojim je tuženiku dopuštena predmetna revizija navedeno je da je tuženik u prijedlogu naznačio devet pravnih pitanja, ali da mu se revizija dopušta samo radi jednoga od njih, onoga navedenog u izreci toga rješenja, te da se primjenom članka 389.b stavka 3. ZPP uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na preostalih osam pravnih pitanja povučen.
6. Tuženik u reviziji iznosi shvaćanje da ga veže samo izreka rješenja kojim mu je dopuštena revizija, pa kako je ona dopuštena protiv cijele presude, a tim više što u odnosu na ostala pitanja ovaj sud nije prijedlog za dopuštenje revizije odbacio, da ima pravo revizijom drugostupanjsku presudu pobijati u cijelosti te u odnosu na sva u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena pitanja.
7. Kako je člankom 391. stavkom 3. ZPP propisano da revizijski sud drugostupanjsku presudu ispituje samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, ovaj je sud ocijenio da se pravno pitanje zbog kojega je tuženiku dopuštena revizija odnosi samo na ono pravno shvaćanje iz nižestupanjskih presuda prema kojemu tužitelji kao vjerovnici novčane tražbine po osnovi naknade neimovinske štete pravo na isplatu zatezne kamate na iznose dosuđene im po toj osnovi ostvaruju od dana kada su se sa zahtjevom za isplatu štete štetniku, tuženiku, a koje je u prvostupanjskoj presudi izraženo u točki 48. njena obrazloženja, u kojoj je navedeno: „Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a u vezi s čl. 112. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13. – dalje: ZPP), zatezna kamata na dosuđenu naknadu neimovinske štete teče od slijedećeg dana od dana kad je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva ili tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu. Tužiteljima pripada pravo na zateznu kamatu na naknadu neimovinske štete od slijedećeg dana od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora koji je podnesen 29. 10. 2015. dakle, od 30. 10. 2015. do isplate, sve to po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.“. Tako je nižestupanjskim presudama tužiteljima zatezna kamata na cijele iznose dosuđene im po osnovi naknade neimovinske štete dosuđena od 30. listopada 2015.
8.1. Naime, predmet spora zahtjevi su tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti UJ, sina tužitelja SJ i PJ, brata tužitelja ĆJ, izvanbračnoga druga tužiteljice MJ i oca tužitelja TJ i AJ. Tužitelji zahtjeve temelje na tvrdnjama da je njihov prednik smrtno stradao kao radnik tuženika, na poslu, i da je za štetu odgovoran tuženik kao poslodavac.
8.2. Prvostupanjski je sud svima tužiteljima dosudio određene iznose po osnovi naknade neimovinske štete, kako je to citirano u točki 1. obrazloženja ove presude, odnosno po 99.000,00 kn svakome, i svima sa zateznim kamatama na te iznose od 30. listopada 2015., dana nakon onoga u koji su se tužitelji obratili tuženiku sa zahtjevom za isplatu te štete, do isplate.
8.3. Drugostupanjski sud je djelomično potvrdio i djelomično preinačio prvostupanjsku presudu tako što je zahtjev tužitelja ĆJ odbio u cijelosti, a svakome od ostalih tužitelja je pored prvostupanjskom presudom već dosuđenih svakome p 99.000,00 kn po osnovi neimovinske štete sa zateznim kamatama od 30. listopada 2015. dosudio svakome po daljnjih 33.000,00 kn, također s kamatama od 30. listopada 2015.
9. Tuženik, obrazlažući reviziju u kontekstu navedenoga pravnog pitanja, u reviziji ukazuje na to da su tužitelji tijekom parnice, nakon podnošenja tužbe, tužbu preinačili tako što su povećali zahtjeve po osnovi štete i to 21. prosinca 2020. pa im stoga na iznose za koje su tužbeni zahtjevi povećani zatezna kamata ne može pripadati za razdoblje prije preinake.
10. U odluci ovoga suda poslovni broj Rev 1133/2021-2 od 14. siječnja 2021. izraženo je pravno shvaćanje, kasnije ponovljeno u brojnim drugim odlukama ovoga suda, koje glasi: „Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.“. To je i odgovor na pitanje u odnosu na koje je tuženiku dopuštena revizija.
11.1. Iako nije sporno da su tužitelji tijekom parnice povećali tužbene zahtjeve u odnosu na one iznose naznačene u tužbi, te je takva preinaka tužbe i prihvaćena, nižestupanjski sudovi nisu u odnosu na dosuđivanje tužiteljima zatezne kamate za razdoblje prije takve preinake tužbe, dakle, prije 21. prosinca 2020., pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno, nisu odlukom postupili protivno izloženome pravnom shvaćanju.
11.2. Naime, kako to proizlazi iz predmetne tužbe, te kako je to navedeno u točki 2. obrazloženja prvostupanjske presude, već u tužbi su tužitelji SJ, PJ, MJ, TJ i RJ po osnovi naknade neimovinske štete zahtijevali svaki po 220.000,00 kn. Te su zahtjeve povećali 21. prosinca 2020. Kada se zbroji ono što je ovim tužiteljima dosuđeno po osnovi neimovinske štete prvostupanjskom presudom i ono što im je drugostupanjski sud dosudio prihvaćanjem njihove žalbe i djelomičnom preinakom prvostupanjske presude, proizlazi da je svakom od tužitelja po osnovi neimovinske štete dosuđeno po 132.000,00 kn. Dakle, takvom pravomoćnom odlukom tužiteljima je dosuđeno manje od onoga što su tražili već u tužbi, odnosno takvim dosuđivanjem nisu do kraja konzumirani niti iznosi iz tužbenih zahtjeva postavljenih već u tužbi, a kamoli oni povećani preinakom tužbe. Proizlazi, dakle, da nižestupanjski sudovi nisu tužiteljima zatezne kamate dosudili od 30. listopada 2015. i na iznose za koje prije 20. prosinca 2020. tuženik nije ni mogao biti u zakašnjenju, jer mu zahtjev za naknadu štete u tim iznosima još nije bio ni postavljen, kako to tuženik u reviziji tvrdi, jer tužiteljima ništa od glavnice za koju je tužbeni zahtjev povećan nižestupanjskim presudama nije dosuđeno, već su im zatezne kamate dosuđene na dosuđene iznose glavnice koji su već kao zahtjevi bili postavljeni u tužbi prije njene preinake.
11.3. Ni u ostalome dijelu tuženikova revizije nije osnovana. Naime, kako je zbog već izloženoga pravila iz članka 391. stavak 3. ZPP ovaj sud drugostupanjsku presudu mogao ispitati samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, te ju je tako i ispitao, zaključak je da odgovor na jedino dopušteno revizijsko pitanje ne može dovesti do izmjene nižestupanjskih presuda u ostalim dijelovima, jer se na njih ne odnosi revizijsko pitanje i pravno shvaćanje kao odgovor na to pitanje.
12. Kako je revizija iz izloženih razloga neosnovana, odlučeno je na temelju članka 391. stavka 6. ZPP kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
