Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnika

Poslovni broj: Gž-813/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Ja

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [obrt] ABC, iz [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnik zastupa ABC, odvjetnik u [obrt] [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenom protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, broj P-120/2020-34 od 28. srpnja 2022., u sjednici održanoj 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o

Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, broj P-120/2020-34 od 28. srpnja 2022.:

a) potvrđuje u točki II. izreke,

b) ukida u točki I., III. i IV. izreke i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o [broj kredita] od 21.04.2006. g. zaključenog između tužiteljice i tuženika kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak i koja glasi: «kunska protuvrijednost CHF 15,701.60 (petnaesttisućasedamstojedan švicarskih franaka i šezdeset centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.», te se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba čl. 7. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi :» Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku....».

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o [broj kredita] od 21.04.2006. g. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji glasi: «KAMATNA STOPA ... promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.»

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 16.848,02 kn uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do konačne isplate i to od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. na dalje u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

-na iznos od 1.272,45 kn od 01.01.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 365,53 kn od 01.02.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 209,58 kn od 01.06.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 457,48 kn od 01.07.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 462,05 kn od 01.08.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 468,03 kn od 01.09.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 481,03 kn od 01.10.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 482,63 kn od 01.11.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 485,10 kn od 01.12.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 490,41 kn od 01.01.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 494,11 kn od 01.02.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 73,95 kn od 01.07.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 71,48 kn od 01.08.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 70,12 kn od 01.09.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 67,65 kn od 01.11.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 70,16 kn od 01.12.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 63,53 kn od 01.01.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 64,56 kn od 01.02.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 72,23 kn od 01.03.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 563,31 kn od 01.06.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 563,97 kn od 01.07.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 568,03 kn od 01.08.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 568,70 kn od 01.09.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 454,64 kn od 01.10.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 272,21 kn od 01.11.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 433,40 kn od 01.12.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 394,52 kn od 01.01.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 487,09 kn od 01.02.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 821,01 kn od 01.03.2012. g. do konačne isplate

-na iznos od 1.093,03 kn od 01.08.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1.146,60 kn od 01.09.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1.155,71 kn od 01.10.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 707,90 kn od 01.11.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1.395,82 kn od 09.11.2012. g. do konačne isplate, a sve u roku od 15 dana.

"

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 12.875,00 kn, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja 28. srpnja 2022. do konačne isplate, u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je u pretežitom dijelu osnovana, a samo djelomično nije osnovana u odnosu na odluku prvostupanjskoga suda o utvrđenju ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika).

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi članka 1. i 2. Ugovora o kreditu broj 528-50-3419926 od 21. travnja 2006. (Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a u kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak. Predmet spora je i zahtjev za isplatu novčane svote od 16.848,02 kn iz osnove preplaćene tečajne razlike, dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (ne kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud u točki 32. presude da se utuženi iznos od 16.848,02 kn odnosi na preplaćeni iznos s osnove preplaćene kamatne stope i tečajne razlike), sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja.

7. U odnosu na dio točke I. izreke prvostupanjske presude, kojim je utvrđena ništetnim odredba članka 7. Ugovor koja glasi "kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća…", i odredba članka 1. Ugovora temeljem koje je glavnica vezana uz valutu CHF te u odnosu na točku III. prvostupanjske presude ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju tuženik sadržajno ukazuje u žalbi.

8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da se tužiteljičin zahtjev temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po kolektivnoj tužbi u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, pa da se tužiteljica prema članku 502.c ZPP-a ima pravo pozvati na utvrđenje suda u ovom postupku u kojem je utvrđeno da su nepoštene, time i ništetne odredbe Ugovora kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu i primijeni na ovaj način valutnu klauzulu u CHF. Obzirom na nesporne činjenice ( da je predmetni ugovor sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, da je ugovoreno da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica, da je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom) prvostupanjski sud smatra kako je prema citiranom članku 502.c ZPP navedenim pravnim utvrđenjima vezan i u ovom postupku. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio izvođenje svih predloženih dokaza smatrajući da je činjenično stanje i bez izvođenja predloženih dokaza u potpunosti utvrđeno.

9. Međutim, tuženik je već u odgovoru na tužbu, u kojem isticanju je ustrajao tijekom cijelog postupka, istaknuo da su tužiteljici tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, da je predmetna odredba tužiteljici bila jasna, lako uočljiva i razumljiva u cijelosti, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Tuženik je kao dokaz svojih tvrdnji, predložio saslušanje tužiteljice i svjedokinje ČP, tuženikove zaposlenice, koje dokaze je prvostupanjski sud odbio kao nepotrebne. Prvostupanjski sud smatra da se odluka u ovom predmetu može donijeti na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, da su sve odlučne činjenice utvrđene u postupku povodom kolektivne tužbe te da bi ponovno izvođenje dokaza u pojedinačnom postupku bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti.

10. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti, osim u dijelu točke II. izreke kojim je utvrđena ništetnost odredbe članku 2. Ugovora koji glasi: "Kamatna stopa… promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…".

11. Primjena načela ekonomičnosti nije i ne smije biti nadređena zakonitom postupanju u parničnom postupku niti se predmetnim načelom može opravdati uskraćivanje mogućnosti raspravljanja jednoj stranci (u ovom slučaju tuženiku) pred sudom (odbijanjem dokaznih prijedloga kojima se dokazuju relevantne činjenice).

11.1. Odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022., U- III/4372/2021 i U-III-5458/2021, prihvaćena je ustavna tužba te su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska odluka. U navedenim odlukama Ustavni je sud uputio na povredu načela "jednakosti oružja" i prava na pristup sudu u slučajevima kada sud u pojedinačnom potrošačkom sporu odbije argumentirani dokazni prijedlog banaka za saslušanjem zaposlenika banke na okolnosti obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu. U postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, za ocjenu jesu li banke potrošačima objasnile razloge i iznijele razumljive kriterije temeljem kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredbi, mjerodavan je onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, odnosno s neodređenim i apstraktnim fizičkim osobama. Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Banke su u pojedinačnim sporovima ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu određenom potrošaču pružile odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi te da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

11.2. U kolektivnom se sporu utvrđuje razumljivost odredbi prosječnom (neodređenom) potrošaču, a pojedinačni spor se odnosi na određenog potrošača i određene okolnosti svakog pojedinog slučaja, pa je na redovnim sudovima zadaća da u pojedinim potrošačkim sporovima provjere na koji način te okolnosti utječu na promjenjivost pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti odredaba konkretnog ugovora.

11.3. Uskraćivanje mogućnosti tuženiku da dokazuje da su tužiteljici kao određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dane odgovarajuće obavijesti o spornoj odredbi, odluka suda o nepoštenosti te odredbe zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, temeljila bi se na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena, niti u kolektivnoj parnici (koja se odnosi općenito na potrošače), niti u pojedinačnoj parnici (vezanoj za konkretnog tužitelja kao potrošača). Takav pristup nesumnjivo je u suprotnosti s pravom na pravično suđenje i načelom ravnopravnosti procesnih oružja stranaka.

12. Tuženik je već u odgovoru na tužbu, a i kasnije tijekom postupka isticao da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi o valuti, te da joj je ponudio sve informacije temeljem kojih je mogla donijeti informiranu odluku o sklapanju ugovora o kreditu, odnosno, da je tužiteljicu "informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHF o kojima je sam imao saznanja". U tom pravcu predložio je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (zaposlenice banke) RP.

12.1 Međutim, prvostupanjski je sud odbio dokazni prijedlog na tu odlučnu okolnost, smatrajući kako povreda tužiteljičinog interesa kao pojedinačnog potrošača, beziznimno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koji se stav prema svemu iznesenom ne može prihvatiti kao pravilan i osnovan.

13. Budući je na tuženiku teret dokaza činjenice da je banka obavijestila potrošača prije sklapanja ugovora o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, a tuženik tvrdi da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače, pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja Ugovora s valutnom klauzulom u CHF, te u tom pravcu predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (tuženikove zaposlenice), u nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, kao i izloženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske.

13.1. Sud će ponovno odlučiti o dokazima koje je potrebno provesti radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica kod čega će sud imati u vidu i pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske u naprijed navedenoj odluci iznio u odnosu na sudsku praksu i načelna stajališta o dokaznoj vrijednosti iskaza zaposlenika banaka i drugih svjedoka te sukladnosti primjene pravila o teretu dokazivanja u pojedinačnim potrošačkim sporovima s pravom na pravično suđenje.

14. Ocjenjuje se potrebnim ukazati da zastarni rok za predmetno potraživanje, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli počinje teći danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/13 od 14. lipnja 2018., a ne kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud pravomoćnošću presude Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.

15. Obzirom da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom ishodu spora, ukinuta je i točka III. izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

16. Zbog ostvarene bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. odlučeno je kao u točki 1.b) temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a. te pod točkom 1.a) temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 11. prosainca 2024.

Predsjednica vijeća:

Marija Vetma