- 1 -              Revd 3950/2023-2

Broj: Revd 3950/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. G., OIB … iz K., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u R., protiv tuženika E. & S. b. d.d., OIB … R., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-379/2022-3 od 27. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4403/2019-29 od 25. veljače 2021., ispravljena rješenjem prvostupanjskog suda pod brojem P-4403/2019-41 od 14. veljače 2022., u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tuženika u odnosu na povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-379/2022-3 od 27. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4403/2019-29 od 25. veljače 2021.(pod točkom 1., 2. i 4.), ispravljena rješenjem prvostupanjskog suda pod brojem P-4403/2019-41 od 14. veljače 2022.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:

„1. Ima li mjesta primjeni članka 138. a ZZP/07 u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?

2. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104.stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

3. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim /savjesnim ili nepoštenim /nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214. ) ZOO-a?

4. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“

2.1. Tuženik ističe i povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog je neosnovan u odnosu na postavljena pravna pitanja, a nedopušten u odnosu na istaknute povrede temeljnih prava tuženika.

5. Polazeći od odredbe članka 385. a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. U odnosu na pitanje pod 1. treba reći da se isto ne može smatrati pravnim pitanjem važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni neovisno o shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., jer je nižestupanjski sud tijekom predmetnog postupka ispitao okolnosti u kojima je sklopljen ugovor o kreditu, a na te okolnosti saslušan je i  osobni bankar H. K., zaposlen kod tuženika.

6.1. U odnosu na pitanja pod 2., 3. i 4. u prijedlogu za dopuštenje revizije revizijski sud je ocijenio da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ranije ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-308/22 od 19. travnja 2022., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu (tako i Revd-2866/22 od 4. listopada 2022.).

7. Zbog gore navedenog tuženik nije učinio niti vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i  Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na pravično suđenje.

8. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389. b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci  pod točkom I., odnosno na temelju odredbe članka 389. a stavka 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom II.

Zagreb, 20. prosinca 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.