REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5130/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu protiv 1. tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 40, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Matulić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o., Split i 2. tuženice PĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Lubina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d., Split, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3857/2024-2 od 10. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, broj P-397/2023-33 od 29. svibnja 2024., na sjednici održanoj 11. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3857/2024-2 od 10. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, broj P-397/2023-33 od 29. svibnja 2024., postavljajući četiri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno i nedvojbeno vidljivo da je prilikom donošenja odluke o žalbi pažljivo razmotrio i obrazloženo odgovorio na sve žalbene navode?
2. Predstavlja li propust drugostupanjskog suda da se obrazloženo očituje o žalbenim navodima bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?
3. Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku o troškovima u smislu čl. 369. st. 1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?
4. Odnose li se odredbe Zakona o parničnom postupku o obveznom sadržaju pisano izrađene presude iz čl. 338. ZPP-a i na drugostupanjske odluke?“
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica se poziva na više odluka županijskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske te Ustavnog suda Republike Hrvatske.
3. Predlagateljica je navela da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, i to – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - "Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržano i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.2. Naime, postavljena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud nije vodio računa o osnovi i visini tužbenog zahtjeva te da je odluka o troškovima trebala biti donijeta u cijelosti u korist tužiteljice jer da je ona uspjela u podredno kumuliranom tužbenom zahtjevu, kraj činjenice da je tužiteljica u tužbi postavila dva tužbena zahtjeva (na utvrđenje ništetnosti ugovora i posljedično trpljenje brisanja prava zaloga) povezana istom činjeničnom i pravnom osnovom (čl. 188. st. 1. ZPP), ali ne kao eventualno kumulirane tužbene zahtjeve (čl. 188. st. 2. ZPP), pa s obzirom da je tužiteljica uspjela s jednim zahtjevom to joj drugostupanjski sud nije u cijelosti dosudio troškove, već je ocijenio da je uspjeh stranaka jednak te da svaka stranka snosi svoj trošak u smislu čl. 154. st. 4. ZPP. U vezi procesnopravnih pitanja koje se odnose na obrazloženje drugostupanjske odluke valja reći da ono nije važno stoga što odgovor na njega daje odredba čl. 375. st. 1. ZPP, prema kojoj žalbeni sud nije dužan odgovoriti na sve žalbene razloge i navode žalitelja, kako revidentica pitanjem sugerira, već drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, a što je u ovom slučaju i učinio drugostupanjski sud.
6. Nadalje, tužiteljica je navela da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalno prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčena Ustavom, sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Nasuprot tome, osporena odluka je donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način. Dakle, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka odnosno pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
