Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-787/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Santica & Đapić iz Splita, protiv tuženika HOK Osiguranje d.d., OIB 00432869176 iz Zagreba, Capraška ulica 6, koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-622/2019 od 3. travnja 2024., u sjednici vijeća 11. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-622/2019 od 3. travnja 2024 preinačava se:

- u pobijanom dijelu pod točkom I.1. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

Nalaže se tuženiku HOK osiguranje d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužiteljici ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete daljnji iznos od 1.399,79 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počam od dana 10. rujna 2019. do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana.

- u pobijanom dijelu pod točkom I.2. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

Nalaže se tuženiku HOK osiguranje d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužiteljici ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova tuđe njege i pomoći daljnji iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 10. rujna 2019. pa do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi u roku od 15 dana,

dok se u ostalom dijelu pod točkom I.1. i I.2. djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika presuda potvrđuje (za dosuđeni iznos neimovinske štete od 1.189,00 EUR i imovinske štete od 50,44 EUR sa pripadajućom zz kamatom).

II Usvajanjem žalbe tuženika presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-622/2019 od 3. travnja 2024 preinačava se:

- u dijelu pod točkom I.3. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

Nalaže se tuženiku HOK osiguranje d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužiteljici ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonske zatezne kamate obračunate na iznos od 13,51 EUR (izgubljena zarada za siječanj 2019.) od dana 15.veljače 2019. do dana 10. rujna 2019. i zakonske zatezne kamate obračunate na iznos od 117,09 EUR (izgubljena zarada za veljaču 2019.) od dana 15. ožujka 2019. do dana 10. rujna 2019. obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena sve u roku od 15.dana i pod prijetnjom ovrhe,

- u pobijanom djelu pod točkom I.5. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

Nalaže se tuženiku HOK osiguranje d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužiteljici ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonske zatezne kamate obračunate na iznos od 64,70 EUR (troškovi vuče) od dana 30. prosinca 2018. do dana 10. rujna 2019. obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 %-tna poena sve u roku od 15.dana i pod prijetnjom ovrhe,

- u pobijanom djelu pod točkom I.6. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HOK osiguranje d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužiteljici ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova liječenja ukupan iznos od 919,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim;

- na iznos od 53,09 EUR od 26.02.2019. do 31.12.2022.;

-na iznos od 53,09 EUR od 31.07.2019. do 31.12.2022.;

-na iznos od 278,72 EUR od 09.07.2019. do 31.12.2022.;

-na iznos od 265,45 EUR od 08.04.2019. do 31.12.2022.;

-na iznos od 66,36 EUR od 27.04.2019. do 31.12.2022.;

-na iznos od 159,27 EUR od 01.03.2019. do 31.12.2022.;

-na iznos od 13,27 EUR od utuženja (05.studenog 2019.) do 31.12.2022.;

-na iznos od 30,21 EUR od utuženja (05.studenog 2019.) do 31.12.2022.; po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 01.01.2023. do isplate obračunato po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena sve u roku od 15.dana i pod prijetnjom ovrhe."

- u pobijanom djelu pod točkom I.7. izreke (odluka o troškovima postupka) i sudi: Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.600,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na troškove parničnog postupka teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženiku prouzročeni trošak žalbenog postupka u visini od 126,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-622/2019 od 3. travnja 2024. pod točkom I.1. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete daljnji iznos od 2.588,79 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počam od 10. rujna 2019. pa do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana. Pod točkom I.2. izreke tužitelj je obvezan isplatiti tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege daljnji iznos od 130,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počam o 10. rujna 2019. pa do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana. Pod točkom I.3. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu koja je na iznos od 13,51 EUR tekla počam od 15. veljače 2019. do 13. studenog 2019., kao i zakonsku zateznu kamatu koja je tekla na iznos od 117,09 EUR počam od 15. ožujka 2019., do 13. studenog 2019. po odgovarajućoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana. Pod točkom I.4. izreke tuženik je obvezena isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu koja je tekla na iznos od 1.911,21 EUR počam od 10. rujna 2019. pa do 13. studenog 2019., dok je pod točkom I.5. izreke tužitelj obvezan isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu koja je tekla na iznos od 64,70 EUR počam od 30. prosinca 2018. do 13. studenog 2019. Pod točkom I.6. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici s osnova troškova liječenja sveukupno iznos od 919,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog pojedinog plaćenog računa troškova liječenja kako je to precizirano pod navedenom točkom izreke pa do isplate, dok je pod točkom I.7. izreke tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak od 3.714,78 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počam od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom I.1., I.2., I.3., I.5, I.6. i I.7. pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP). U žalbi ističe da je tužiteljica prvotno tužbom potraživala s osnova naknade neimovinske štete iznos od 35.000,00 kn a s osnova naknade imovinske štete zbog potrebne tuđe pomoći i njege iznos od 2.000,00 kn, da je izvršio uplatu iznosa od 14.400,00 kn za neimovinsku štetu i 600,00 kn za tuđu pomoć i njegu, nakon čega je tužiteljica podneskom od 22. siječnja 2020. potraživala još iznos do 22.000,00 kn zajedno sa neimovinsku štetu u tuđu pomoć i njegu. Ističe da je tužiteljica podneskom od 27. listopada 2021. a nakon provedenog liječničkog vještačenja djelomično povukla tužbeni zahtjev te potraživala iznos od 15.600,00 kn za neimovinsku štetu i 380,00 kn za potrebnu tuđu pomoć i njegu, dakle da je ukupno potraživala 15.980,00 kn odnosno da je povukla zahtjev za 6.020,00 kn, čemu se je on protivio. Smatra, obzirom na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na činjenice utvrđenje liječničkim vještačenjem da bi tužiteljici još sa osnova naknade neimovinske štete pripadao iznos od 6.405,00 kn/850,00 EUR te iznos od 100,00 kn/13,27 EUR s osnova tuđe pomoći i njege, da je dosuđen višestruku veći iznos a da je pritom prvostupanjski sud propustio obrazložiti visinu dosude. Osporava i pravilnost dosude u dijelu koji se odnosi na tuđu pomoć i njegu, smatra kako zakonske zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu ne mogu početi teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva već od presuđenja, ističe kako je prvostupanjski sud u obrazloženju odluke navodi da kamata na ovaj dio štete teče od trenutka dosuđenja ali ju dosuđuje počam od dana podnošenja odštetnog zahtjeva čime je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Navodi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti da je tužiteljica podneskom od 27. listopada 2021. povukla tužbeni zahtjev, da je sud trebao donijeti rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe i odlučiti o njegovom zahtjevu za naknadom troškova postupka a prvostupanjski sud je propustio primijeniti relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, te nije smio propustiti preinaku tužbe već je trebao na pravilan način cijeniti djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva. Osporava pravilnost odluke u dijelu koji se odnosi na troškove liječenja, kao i u početku tijeka zz kamate na izgubljenu zaradu i troškove "vučenja" vozila. Ističe da u postupku nije dokazano da bi postojale liste čekanja za sve pretrage koje je tužiteljica obavljala van zdravstvenog sustava. Osporava i pravilnost primjene odluke o troškovima postupka, pa predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti u skladu s žalbenim navodima, podredno ju predlaže ukinuti te predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela zbog štetnog događaja od 30. prosinca 2018.

6. U predmetu nije sporna pasivna legitimacija i odgovornost tuženika kao osiguravatelja štetnika za štetu koju je tužiteljica pretrpjela. Nije sporno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata i natučenje palca, te da se radi o tjelesnim ozljedama koje su dovele do povrede prava osobnosti tužiteljice, uslijed čega joj u smislu odredbe iz članka 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO) kao i odredbe iz članka 1095. i 1089. tog propisa pripada pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete.

7. Nadalje, nesporno je da se tužiteljica 9. rujna 2019. (prethodno utuženju) podnijela odštetni zahtjev te da joj je za trajanja ovog postupka po tuženiku izvršena isplata dijela imovinske i neimovinske štete.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je prije svega da li isplate izvršene po tuženiku predstavljaju pravičnu naknadu neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed povrede prava osobnosti. Prijeporno je pripada li tužiteljici pravo na naknadu imovinske štete zbog troškova liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama, prijeporan je i početak tijeka zakonske zatezne kamate na isplaćene iznosa tuđe pomoći i njege, zatim početak tijeka zakonske zatezne kamate na iznose izgubljene zarade te na naknadu imovinske štete zbog "vuče" vozila, kao i visina dosuđene naknade s osnova neimovinske štete te tuđe pomoći i njege.

9. Ispitujući zakonitost pobijene odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio, da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

10. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članak 354. stavak 1. u vezi sa odredbom iz članka 193. stavak 3. ZPP-a kojeg tuženik opisno navodi u žalbi tvrdnjom da je prvostupanjski sud trebao odlučiti o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva te dosuditi mu trošak u odnosu na povučeni dio zahtjeva.

11. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica tužbeni zahtjev (dio tužbenog zahtjeva) za naknadu neimovinske štete te za naknadu tuđe pomoći i njege u tužbi postavila u visini (ukupno) od 37.000,00 kn. Za trajanja postupka podneskom od 29. siječnja 2020. (list 76-80 prvostupanjskog spisa) tužiteljica je snizila ovaj dio tužbenog zahtjeva potražujući sa osnova naknade neimovinske štete te tuđe pomoći i njege iznos od 22.000,00 kn (u ostalom dijelu tužbeni zahtjev kojim se potražuje naknada imovinske štete ostao je neizmijenjen). Podnesak sa sniženim tužbenim zahtjevom dostavljen je tuženiku, koji se na njega očitovao podneskom od 23. ožujka 2020. (list 100 prvostupanjskog spis) ostao kod istaknutog prigovora namirenja, ali se sniženju tužbenog zahtjeva nije protivio.

12. Nadalje, nakon provedenog liječničkog vještačenja tužiteljica je podneskom od 27. listopada 2021. (list 139 – 141 prvostupanjskog spisa) snizila tužbeni zahtjev (samo) u odnosu na utuženu neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu potražujući s osnova naknade neimovinske štete iznos od 15.600,00 kn a s osnova naknade troškova zbog potrebne tuđe pomoći i njege iznos od 380,00 kn. Tuženik se podneskom zaprimljenim pri prvostupanjskom sudu 8. lipnja 2022. (list 151 prvostupanjskog spisa) izrijekom protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva te se pozvao na stajalište Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. broj Su-IV-16/2021-8.

13. Obzirom se tuženik izrijekom protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva (njegovom sniženju) to prvostupanjski sud nije ni mogao donijeti odluku o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, niti je mogao tužiteljicu obvezivati na naknadu troškova u odnosu na djelomično povučeni tužbeni zahtjev, već je pravilno nastavio raspravljati o osnovanosti tužbenog zahtjeva prema podnesku od 29. siječnja 2020.

14. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica podneskom od 7. ožujka 2024. (obzirom na promjenu valute) uredila tužbeni zahtjev tako da je potraživala na osnovu naknadu neimovinske štete daljnji iznos od 2.588,79 EUR, a po osnovi tuđe pomoći i njege daljnji iznos od 130,07 EUR. Tuženik se podneskom od 25. travnja 2023. izrijekom protivio ovoj dispoziciji tužiteljice, ističući da se radi o preinačenom tužbenom zahtjevu (te se preinaci protivio) ujedno istakavši prigovor zastare u odnosu na novo postavljeni (preinačeni) tužbeni zahtjev.

15. Prema odredbi iz članka 191. stavak 1. ZPP-a preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, dok je prema odredbi iz članka 190. stavak 3. ZPP-a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku potreban njegov pristanak.

16. Međutim, obzirom je predmet raspravljanja tužbeni zahtjev tužiteljice od 29. siječnja 2020. ne radi se o preinaci tužbenog zahtjeva, odnosno ne radi se o povišenju tužbenog zahtjeva već se radi o sniženju tužbenog zahtjeva obzirom tužiteljica podneskom od 25. travnja 2023. snižava tužbeni zahtjev (sa osnova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege) u odnosu na onaj koji je postavljen podneskom od 29. siječnja 2020. Kako se tuženik ovom sniženju nije protivio, to nije pogrešno primijenjena niti odredba iz članka 190. stavak 3. ZPP-a. Istina, prvostupanjski sud je trebao (u odnosu na ovaj konačno postavljeni i sniženi tužbeni zahtjev od 7. ožujka 2023.) rješenjem utvrditi da je tužba djelomično povučena. No, u situaciji neprotivljenja tuženika sniženju tužbenog zahtjeva (ponovno se ističe sniženju prema podnesku od 7. ožujka 2023.) ovo propuštanje suda nije bilo od utjecaja na zakonitost odluke u pobijanom dijelu pod točkom I.1. i I.2. izreke.

16.1. Valja još napomenuti ali samo nuzgred da i kada bi se radilo o sniženju tužbenog zahtjeva tuženik je imao mogućnost tražiti donošenje dopunske presude (u odnosu na dio zahtjeva o koje nije odlučeno) što nije učinio, pa bi se u takvoj situaciji smatralo da je taj dio tužbenog zahtjeva de facto povučen (upućuje se na stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd-1295/2021 od 1. lipnja 2021.).

17. Pobijana odluka je samo u dijelu pod točkom I.1. i I.2. donesena je uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kako to pravilno iznosi tuženik u žalbi, dok u ostalom dijelu pobijana odluka nije zahvaćena navedenom povredom.

18. Međutim, kako bitne činjenice u predmetu između stranaka nisu ni sporne te kako ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu ovaj drugostupanjski sud se poslužio svojim ovlaštenjem iz članka 373.a ZPP-a te pobijanu odluku dijelom preinačio na način kako je to vidljivo iz izreke ove odluke.

19. Naime, prvostupanjski sud u postupku provodi liječničko vještačenje, utvrđuje da je tužiteljica u štetnom događaju i zbog njega trpjela fizičke boli jake u trajanju od 1 dana, srednje u trajanju od 7 dana, slabe u trajanju od 28 dana, da je trpjela primarni jači strah u trajanju 1 minute, sekundarni jači strah u trajanju 3-4 dana, potom sekundarni slabiji strah u trajanju od 7 dana te blagi strah još idućih 7 tjedana. Utvrđuje nadalje da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoći njega ukupno u trajanju 28 sati te da joj posljedično zbog štetnog događaja (kada se uzmu u obzir već postojeće degenerativne promjene) došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti na nivou od 4%.

20. Ove činjenice prvostupanjski sud je utvrdio na temelju nalaza liječničkih vještaka kojim niti jedna od parničnih stranaka nije prigovarala. Prvostupanjski sud nalazi obzirom na iznesene "kvalifikatorne" okolnosti da bi primjerena naknada tužiteljici zbog povrede prava osobnosti bila upravo u utuženom iznosu od 2.588,79 EUR, te ovaj iznos i dosuđuje, pozivom na odredbu iz članka 19. i 1100. ZOO-a.

21. Međutim, prvostupanjski sud gubi iz vida da je tužiteljici za trajanje postupka već isplaćen dio neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti (13. studenog 2019. isplaćen iznos od 9.300,00 kn/1.234,32 EUR te dana 29. studenoga 2019. još iznos od 5.100,00 kn/676,89 EUR odnosno da je tužiteljici sveukupno za trajanja postupka isplaćen iznos od 14.400,00 kn/1.911,21 EUR).

22. Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda obzirom na boli koje je tužiteljica pretrpjela, na sve neugodnosti kojima je bila izložena tijekom liječenja, na strah koji je pretrpjela, obzirom je stradala u neočekivanoj prometnoj situaciji, a naposljetku i na utvrđeni stupanj trajnom smanjenju životne aktivnosti po liječničkim vještacima od 4% te životnu dob tužiteljice (ozlijeđena u dobi od 33 godine) tužiteljici bi primjerena naknada za povrede prava osobnosti iznosila 3.100,00 EUR, pa je obzirom na već dosuđeni iznos naknade od 1.911,00 EUR tužiteljici valjalo dosuditi daljnji novčani iznos od 1.189.00 EUR te ju sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim u visini od 1.399,79 EUR valjalo odbiti.

23. Prvostupanjski sud u cijelosti usvaja i zahtjev tužiteljice za platež naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 130,07 EUR, pozivom na odredbu iz članak 1085. i 1095. ZOO-a.

24. U situaciji kada je tužiteljici tuđa pomoć i njega pružena po članovima obitelji prvostupanjski sud je pravilno po slobodnoj ocjeni utvrdio primjerenu cijenu sata u visini od 35,00 kn/4,65 EUR što bi obzirom na ukupan broj potrebnih sati tuđe pomoći i njege (28 sati) ukupno iznosilo 980,00 kn/130,07 EUR. Obzirom je tužiteljici 29. studenog 2019. s ovog osnova isplaćen novčani iznos od 600,00 kn/79,63 EUR to je tuženik, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici u obvezi isplatiti još i daljnji iznos, 50,44 EUR. S ostalim dijelom tužbenog zahtjeva (u visini od 79,63 EUR) tužiteljicu je valjalo odbiti.

25. Prvostupanjski sud je pravilno odredio početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose tuđe pomoći i njege sa danom 10. rujnom 2019., odnosno pravilno odredio da zakonska zatezna kamata na tuđu pomoć i njegu teče od podnošenja odštetnog zahtjeva. Istina, prvostupanjski sud u obrazloženju odluke daje pogrešne razloge o početku tijeka zakonske zatezne kamate, te tijek zakonske zatezne kamate obrazlaže kroz institut imovinske nereparirane štete.

26. Međutim, pri odlučivanju o tijeku zakonskih zateznih kamata kako na dosuđenu neimovinsku tako i imovinsku štetu potrebno je primijeniti odredbu iz članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/05., 76/13., 152/13.) koja se primjenjuje kao lex specialis za štete nastale u prometu, a kojim je normirano da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz stavka 1. tog članka odnosno isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (upućuje se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odukama Rev-550/14, Rev-1052/13-2).

27. Obzirom na navedenu odredbu na preostali pripadajući dio naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege kamata teče počam od 10. rujna 2019. pa do isplate kako je to i presuđeno pa tuženik u žalbi neosnovano osporava početak tijeka zakonske zatezne kamate.

28. U predmetu nadalje nema spora da je tužiteljica zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju bila na bolovanju te da je zbog bolovanja u mjesecu siječnju 2019. izgubila zaradu u visini od 13,51 EUR, a u mjesecu veljači 2019. u visini od 117,09 EUR.

29. Osnovano tuženik i osporava početak tijeka zakonske zatezne kamate u odnosu na gubitak zarade (točka I.3. izreke prvostupanjske odluke). U predmetu nema spora da je tužiteljici za trajanje postupka isplaćen iznos od 983,99 kn/130,06 EUR s osnova gubitka zarade za mjesec siječanj i veljaču 2019. dana 13. studenoga 2019. Prvostupanjski sud u odnosu na izgubljenu zaradu dosuđuje kamatu za svaki mjesečni iznos počam od dana njegove dospjelosti (na iznos od 13,51 EUR počam od 15. veljače 2019., a na iznos od 117,09 EUR počam od 15. ožujka 2019.) pa do dana isplate odnosno do 13. studenog 2019. Međutim, u smislu ranije citirane odredbe iz članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ukoliko osiguravatelj u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ne isplati naknadu imovinske štete to oštećenik ima pravo i na isplatu kamate ali od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tužiteljici stoga pripada pravo samo na zakonsku zateznu kamatu koja je tekla na iznose izgubljene zarade počam od 10. rujna 2019. (odnošenja podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate iznosa izgubljene zarade dana 13. studenog 2019.

30. Stoga je i u ovome dijelu valjalo žalbu tuženika usvojiti te odluku preinačiti, i obvezati tuženika na platež zakonske kamate na iznose izgubljene zarade koja je tekla počam od 10. rujna 2019. pa do 13. studenog 2019. S ostalim dijelom za platež zakonske zatezne kamate koja je na iznos od 13,51 EUR tekla od 15. veljače 2019. pa do 10. rujna 2019. te s kamatom koja je tekla na iznos od 117,09 EUR počam od 15. ožujka 2019. do 10. rujna 2019. tužiteljica je odbijena.

31. Osim toga u predmetu nije sporno da je u štetnom događaju vozilo tužiteljice oštećeno te je bila prisiljena koristiti uslugu "šlepanja". Trošak navedene usluge iznosio je 64,70 EUR te ga je tužiteljica podmirila sa danom 30. prosincem 2018. Kako se radi o imovinskoj šteti to je prvostupanjski sud opet u smislu odredbe iz članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pogrešno na utuženi iznos imovinske štete od 64,70 EUR dosudio kamatu počam od 30. prosincom 2018. do dana 13. studenog 2019. kada je ovaj iznos podmiren po tuženiku. Kamata na ovaj iznos teče počam od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 10. rujna 2019. pa do 12. studenog 2019. pa je i u ovome dijelu usvajanjem žalbe tuženika odluku valjalo preinačiti i obvezati tuženika na platež zakonske zatezne kamate koja je tekla na iznos od 64,70 EUR počam od 10. rujna 2019. do 13. studenog 2019. dok je sa ostalim dijelom zahtjeva kao neosnovanim (koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate) počam od 30. prosinca 2018. do 9. rujna 2019.) tužiteljica odbijena.

32. I naposljetku valjalo je odlučiti o osnovanosti žalbe tuženika protiv odluke u dijelu pod točkom I.6. izreke kojim je tuženik obvezan nadoknaditi tužiteljici prouzročene troškove liječenja.

33. Prvostupanjski sud u cijelosti usvaja dio zahtjeva kojim tužiteljica potražuje troškove liječenja koje je obavila van zdravstvenog sustava u privatnim ordinacijama. Prvostupanjski sud smatra da pozivom na odredbu iz članka 1. i 2. Zakona o zaštiti prava pacijenata prema kojem se svakom pacijentu jamči opće i jednako pravno kvalitetno i kontinuirano zdravstvenu zaštitu koja je primjerena njegovom zdravstvenom stanju, da je ponašanje tužiteljice isključivo usmjereno na zaštitu unapređenju njenog zdravlja koje je narušeno zbog štetnog događaja a koje zdravstveno stanje nije moguće pravovremeno, učinkovito i brzo sanirati zdravstvenu zaštitu koju se osigurava u sklopu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. 34 . Osnovano tuženik u žalbi osporavaj zaključak prvostupanjskog suda.

35. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda notorna činjenica postojanja lista čekanja za pojedine specijalističke preglede i pretrage ne oslobađa tužiteljicu obveze da dokaže da je morala čekati i koliko bi vremena morala čekati za pojedine preglede i terapije, te da bi zbog tog čekanja nastupile određene posljedice. Naime, tek u takvoj situaciji bi se trošak provođenja pojedinih pretraga i fizikalne terapije u privatnoj ustanovi mogao smatrati potreban jer bi zbog čekanja na provođenje navedenih pregleda i terapija preko HZZ-a nastupile štetne posljedice za zdravlje tužiteljice. Teret dokaz navedenih činjenica u smislu odredbe iz članka 219. stavak 1. ZPP-a je na tužiteljici, a tužiteljica tijekom postupka nije ni tvrdila da se pokušala naručiti za određene preglede i terapije u zdravstvenoj ustanovi preko HZZO-a.

36. Slijedom navedenog valjalo je usvajanjem žalbe tuženika u ovome dijelu odluku preinačiti i tužiteljicu s tužbenim zahtjevom za naknadu imovinske štete zbog troškova liječenja odbiti.

37. Obzirom je preinačenjem presude prvostupanjskog suda promijenjen uspjeh stranaka u sporu valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

38. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno obredio trošak tužiteljice cijenio poduzete i potrebne radnje i njihovu vrijednost prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – dalje Tarifa).

39. Tužiteljici u uspjeh u postupku treba priznati ne samo dosuđen iznos po preinaci odluke (1.189,00 EUR neimovinske štete plus 50,44 EUR imovinske štete što iznosi 1.238,44 EUR) već i isplate izvršene po tuženiku za trajanje postupka (1.911,00 EUR neimovinske štete i 79,63 EUR imovinske štete) tako da uspjeh tužiteljice u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev (prema visini iz podneska od 6. ožujka 2023.) iznosi 70%. Uspjeh tužiteljice u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev (prema osnovu i visini) iznosi 85% (100 + 70 = 170 / 2 = 85), odnosno uspjeh tužiteljice umanjen za uspjeh tuženika od 15% iznosi 70%, što obzirom na trošak pravilno utvrđen po prvostupanjskom sud iznosi 2.600,00 EUR.

40. Tome još treba pridodati trošak sastava žalbe koji se tuženiku priznaje razmjerno uspjehu u žalbenom postupku. Trošak se sastoji od troška sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku i obređen je po Tbr. 9. u vezi s Tbr. 7. Tarife, i iznosi 100 bodova plus uvećanje od 25% što obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 250,00 EUR. Tome treba pridodati trošak PDV-a od 62,05 EUR i trošak pristojbe na žalbu od 106,71 EUR, što ukupno iznosi 419,21 EUR odnosno razmjerno uspjehu sa žalbom (oko 30%) iznosi 126,00 EUR. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. u vezi sa odredbom iz članka 154. ZPP-a.

41. Slijedom svega iznesenog u skladu s odredbom iz članka 373.a ZPP-a odluka preinačena u dijelu pod točkom I.1. i I.3. izreke dok je u dijelu pod točko I.3., I.5. i I.6. odluka preinačena na temelju odredbe iz članka 373. ZPP-a.

U Karlovcu 11. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo