REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–398/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HC, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja CC podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, od 4. ožujka 2024., broj K-18/2023, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba privatnog tužitelja CC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, optuženik HC na temelju članka 453. točka 3. Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 80/22; dalje u tekstu ZKP/08) oslobođen je optužbe da bi na način i pod okolnostima opisanim u izreci presude počinio kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesa ozljeda iz članka 117. stavka 1. KZ/11, dok je u odnosu na troškove postupka odlučeno na temelju članka 149. Stavka 3. ZKP/08, na način da je privatni tužitelj CC obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, nužne izdatke optuženog HC te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja, o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem, s time da je na ime paušalne svote dužan platiti iznos od 250,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
2. Žalbu protiv te presude podnio je privatni tužitelj CC putem braniteljice Nives Grgić Bažon, odvjetnice u Puli, „zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka iz čl. 468.st.2.toč.11., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prava”, s prijedlogom “da Županijski sud u Puli usvoji ovu žalbu i ukine pobijanu presudu te osudi okrivljenika za kazneno djelo koje mu se privatnom tužbom stavlja na teret odnosno podredno da predmet vrati na ponovni postupak.”
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Privatni tužitelj u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, dalje: ZKP), koju odredbu i citira, ali u obrazloženju ovog dijela žalbe izlaže dio sadržaja obrane optuženog HC u kojem se spominje kako je u obrani izloženoj 15. prosinca 2020., iskazao kako nije osoba koja se ne bi ispričala i kako nije osoba koja nekog mrzi iz dna duše, čime je faktički priznao počinjenje terećenog mu kaznenog djela što je prvostupanjski sud potpuno zanemario, da bi nastavno, s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti, u svojoj obrani naveo kako je sve ono za što ga se tereti laž i kako neće ništa izjaviti.
5.1. Netočna je ova tvrdnja žalitelja jer prvostupanjski sud izrijekom u presudi navodi kako optuženik, očitujući se o krivnji, izjavljuje da se ne smatra krivim, a isto proizlazi i iz obrane optuženika danoj na raspravi u kojoj decidirano osporava da je privatnog tužitelja CC udario drvenim kolcem u glavu u predjelu desnog gornjeg kapka i desnog oka uzrokujući mu na taj način površinsku ozljedu glave i hematom gornjeg kapka desnog oka, kako mu je to stavljeno na teret. Navodi kako je optuženik u svojoj brani izjavio i kako on nije osoba koja se ne bi ispričala i kako nije osoba koja nekog mrzi iz dna duše nemaju ono značenje i smisao kakvo mu pridaje žalitelj, a pogotovo ti navodi ne predstavljaju priznanje počinjenja djela.
5.2. Uz to je žalitelju za ukazati i kako se o apsolutnoj bitnoj povredi iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a u onom vidu na koji se u žalbi poziva radi samo onda kada su u pitanju odlučne činjenice, dakle, samo one činjenice o kojima ovisi neposredna primjena materijalnog ili procesnog prava, a ne nekim drugim. Stoga, ova povreda ne postoji zato što u obrazloženju sud nije naveo citirani navod optuženika. Takvi propusti bi eventualno mogli biti relevantni s aspekta pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne i s postupovnog aspekta.
5.3. Stoga, kako između izrađene presude i stanja spisa nema proturječja, nije počinjena, u žalbi istaknuta, bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, a isto tako ni bilo koja druga postupovna povreda, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a.
6. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno, a ustvari samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik inzistira na preocjeni činjeničnog stanja i ustraje u svom iskazu da mu je optuženik na inkriminirani način uzrokovao tjelesnu ozljedu opisanu u izreci pobijane presude. Osim toga, navodi kako njegov iskaz potvrđuje svjedok LC prvostupanjski sud u potpunosti je propustio uzeti u obzir i dio iskaza svjedoka u kojem LC koji je naveo kako je kritične zgode vidio kako optuženi u ruci drži kolac i s njime maše te polu zamah rukom u kojoj je držao taj kolac kao i da je čuo kada je njegov otac, privatni tužitelj, „ispustio krik u smislu „aj“ ili „oj“, dok u cijelosti korespondira s iskazom svjedoka VC, inače optuženikovog brata, koji je u svom iskazu naveo kako je u inkriminiranom događaju optuženik HC držao u ruci kolac koji se odlomio, te i iskazu svjedokinje HCU koja je pak u svom iskazu navela kako joj je poznato da je između optuženika i privatnog tužitelja došlo do sukoba, a koje je iskaze prvostupanjski sud u tim dijelovima propustio analizirati i cijeniti. Osim toga ukazuje i kako je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir iskaz svjedokinje CCU koja je navela u da je „moguće da nešto mutniji vid desnog oka može biti posljedica jer je evidentiran udarac u tu stranu oka te sam stoga i preporučila da pacijent idućeg dana ide okulistu.“ te kako nije s dovoljno pažnje sagledavao nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka u cjelini te ga dovesti u vezu s iskazom privatnog tužitelja.
6.1. U vezi s takvim navodima, privatni tužitelj u žalbi iznosi parcijalnu ocjenu provedenih dokaza, koju pokušava suprotstaviti sudskoj ocjeni te ističe niz hipotetičnih dvojbi, iako je sud prvog stupnja na sve dvojbe i suštinske prigovore već odgovorio u razlozima svoje presude. Dapače, sud prvog stupnja je sve činjenice na temelju dostatne dokazne građe savjesno utvrđivao i utvrdio te u obrazloženju svoje presude iznio valjane i logične razloge kojima se, a da se ne ponavljaju, gotovo nema što dodati, pa se žalitelj na iste upućuje.
7. Stoga se samo radi ispunjenja obveze iz članka 487. stavka 1. ZKP-a navodi slijedeće.
8. Prije svega, iskaz privatnog tužitelja CC, iz kojeg proizlazi kako je kritične zgode optuženik uzeo jedan kolac kojim ga je najprije jedanput udario po njegovoj arkadi, uslijed čega mu se otvorila rana na tom djelu, a onda i da je još jedanput zamahnuo i udario po granama, da bi ga nakon toga njegov sin LC, koji se nalazio iza njega, rukama od iza obgrlio u visini njegovog pojasa, vjerojatno kako ga optuženik ne bi mogao više udariti, ne potvrđuje nitko od ispitanih svjedoka, pa čak ni sin privatnog tužitelja svjkedok LC za kojeg tvrdi da se u suštini nalazio na mjestu događaja te da je stoga mogao uočiti dinamiku samog događaja i njegovog ozljeđivanja, jer ovaj svjedok u svom iskazu naveo kako samo misli da je uočio kako se kolac kojim je djelovao optuženik lomi na ruci njegovog oca i kako kritičnog dana nije vidio da bi otac imao ozljedu na području glave. Iskaz ovog svjedoka svoju potvrdu nalazi u iskazu svjedoka VC koji također navodi da je optuženik privatnog tužitelja kolcem udario po ruci, dok svjedoci HCU, nevjesta privatnog tužitelja, ČC i MC, službenici policije koji su uredovali povodom predmetnog događaja, time da je policijski službenik ČC neposredno po inkriminiranom događaju intevenirao na samom mjestu događaja te naknadno priveo privatnog tužitelja u prostporije policijske postaje, potvrđuju navode svjedoka LC, a time posredno i obranu optuženika u kojoj negira djelovanje kolcem po glavi privatnog tužitelja, kako kritične zgode nisu uočili inkriminirane ozljede na glavi privatnog tužitelja, a niti tragove krvi te kako se privatni tužitelj policijskim službenicima nije žalio na bilo kakve ozljede.
8.1. Kraj tako uvjerljive verzije događaja koja u bitnom suglasno proizlazi, kako iz obrane optuženika tako i iz iskaza svjedoka LC, VC, HCU te SC i MC, izlišno je razmatranje mogućnosti da bi „nešto mutniji vid desnog oka“, koji je posljedica udarca u tu stranu oka, kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje CCU, specijalistice otorinolaringologije, koja je sutradan po inkriminiranom događaju pregledala privatnog tužitelja, bio uzrokovan upravo djelovanjem optuženika na način kako se to tvrdi u privatnoj tužbi.
8.2. Imajući u vidu činjenični opis kaznenog djela za koje se optuženi HC tereti privatnom tužbom razvidno je da nitko osim privatnog tužitelja ne tvrdi da bi optuženik najmanje jednom po glavi udario privatnog tužitelja drvenim kolcem ili da je privatni tužitelj zadobio inkriminiranu ozljedu. Točno je da se u iskazima svjedoka VC i LC te HCU spominje da je optuženik prema privatnom tužitelju djelovao kolcem, ali po njegovoj ruci bez uzrokovanja mu bilo kakve ozljede, a koje se takvo djelovanje optuženiku ne inkriminira. Posebno je ovdje za istaknuti iskaze policijskih službenika SC, koji je intervenirao na mjestu događaja netom po samom događaju i MC koji je preuzeo privatnog tužitelja nakon što je priveden u policijsku postaju, a koji kao potpuno nezainteresirani i objektivni svjedoci decidirano navode kako, u suštini odmah, po predmetnom događaja nisu uočili da bi netko bilo ozlijeđen ili im se požalio da je ozlijeđen, a posebno to nisu uočili na privatnom tužitelju.
8.3. Kada se uz sve navedeno uzme u obzir i to da niti vještak sudske medicine dr. Valter Stemberga u svom nalazu i mišljenju nije sa sigurnošću doveo u vezu privatnom tužitelju uzrokovanju tjelesnu ozljedu s inkriminiranim djelovanjem optuženika, obzirom da je naveo samo kao mogućnost da je privatni tužitelj tjelesno ozlijeđen na način i pod okolnostima koje je prikazao u svom iskazu, ali i da hematom sudskomedicinski predstavlja mehaničku i nespecifičnu tjelesnu ozljedu iz čijih se karakteristika ne može sa sigurnošću utvrditi sredstvo kojim je ozljeda nanesena te da se modrica u pravilu pojavljuje desetak ili nekoliko desetaka minuta nakon lokalnog djelovanja dovoljno jake mehaničke sile, pa nije moguće sa sigurnošću utvrditi niti da je ozljeda privatnog tužitelja nastala djelovanjem drvenog kolca ili drvenog štapa a niti baš u inkriminirano vrijeme, onda iz svega izloženog proizlazi da ni jednim materijalnim ni personalnim dokazom nije sa sigurnošću utvrđeno da bi optuženik u namjeri da tjelesno ozljedi privatnog tužitelja CC najmanje jednom udario drvenim kolcem u glavu u predjelu desnog gornjeg kapka i desnog oka uslijed čega je ovaj zadobio površinsku ozljedu glave – hematom gornjeg kapka desnog oka. Stoga je prvostupanjski sud, sukladno članku 453. točka 3. ZKP/08, donio jedino moguću i pravilnu odluku i oslobodio optuženika od optužbe za inkriminirano mu kazneno djelo tjelesne ozljede, iz razloga što nije sa sigurnošću dokazano da je to djelo počinio.
9. Budući da žalitelj svojim navodima nije s uspjehom doveo u sumnju činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda, niti su ispitivanjem prvostupanjske presude u smislu članka 476. stavka 1. ZKP-a nađene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a niti da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, u smislu članka 482. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Puli – Pola 11. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Igor Rakić
